Srbi u Hrvatskoj imali su jednak plan kao i u Bosni i Hercegovini. Dok su u BiH stvorili genocidom Republiku Srpsku, koja je 1992. zauzimala 70% države, u Hrvatskoj su stvorili identičnu genocidnu Srpsku Krajinu. I jedna i druga tzv. ‘država srpskog naroda’ bila je stvorena na fašističkom i genocidnom programu Velike Srbije, s ciljem uništenja Hrvata na tom području. Plan Z-4 dao je tzv. Srpkoj Krajini u Hrvatskoj veće atribute državnosti nego što ih ima Republika Srpska u BiH.
Veličanstvena vojna akcija Oluja spriječila je zloglasni plan Z-4 i stvaranje genocidne srpske države u Hrvatskoj.
Hrvatsko je vodstvo bilo sklono pregovorima i mirnoj reintegraciji, ali je istodobno upozoravalo da će ako zatreba i silom osloboditi okupirana područja. Iako je međunarodna zajednica priznavala hrvatsku teritorijalnu cjelovitost s Krajinom se stalno manipuliralo iznalaženjem planova i rješenja koja su prijetila da se trajno zadrži postojeće stanje.
Jedan od takvih pokušaja bio je i plan Z-4 kojeg je 28. prosinca 1994. formulirala kontaktna skupina i mjesec dana poslije uručila ga predsjedniku Tuđmanu u obliku službenog dokumenta.
Sadržaj je bio iznenađujući pa ga je Hrvatska odmah proglasila apsolutno neprihvatljivim. Plan Z-4 predviđao je doduše mirnu reintegraciju, ali na način da se stvori država u državi.
U to doba Srpska Krajina aktivno je Mladićevim teroristima sudjelovala u napadu na Bihać. Ujedno se pripremala za ujedinjenje tzv. srpskih zemalja u Hrvatskoj i BiH u kvazi-državu koja bi u odgovarajućem trenutku ujedinila sa Srbijom Hrvatski udar Bljeskom i Olujom omeo je sve velikosrpske planove i vratio okupirane krajeve u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.
*Po planu Z-4, Srpska Krajina imala je pravo na:
predsjednika, parlament, vladu i sudove, ime, zastavu, grb, vlastiti novac, upotrebu jezika i pisma, pravo na vlastite poreze, vlastitu policiju, vlastitu carinu i sklapanje međunarodnih ugovora, što su većinom atributi državnosti nekog naroda. Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te ‘države u državi’, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se provodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban Ustavni sud.
About The Author
