Danas se o toj uspješnoj akciji, operaciji ‘Čagalj’, malo ili nikako ne govori, i uvriježio se naziv ‘Lipanjske zore’, iako je akcija ‘Lipanjske zore’ – akcija oslobađanja Mostara i okolice, a ne Čapljine. Međutim, danas se i to promijenilo te ‘Lipanjske zore’ više nisu ‘Lipanjske zore’, već ‘Lipanjske zore hrvatske Hercegovine’.

I ove godine obilježava se obljetnica oslobađajuće akcije ‘Lipanjske zore’, u znak sjećanja na žrtve i značaj lipnja ratne 1992. godine. Međutim, u svemu tome, tajanstveno se “izgubilo” sjećanje na jednu od najznačajnijih vojnih operacija – ‘Čagalj’ – kojom se omogućilo oslobađanje Čapljine i okolnih mjesta od tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica te je to bio strateški uvod u oslobađanje Mostara i okolnih mjesta.

‘Lipanjske zore hrvatske Hercegovine’ akcija je kojom je potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara. Samom oslobodilačkom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana, izvješćeno je.

Ovo je proizvelo reakciju najviših i visokih časnika HVO-a i HV-a, kao i branitelja koji su sudjelovali u akcijama ‘Čagalj’ i ‘Lipanjske zore’.

Kako se već na prvi pogled vidi, od tog lipnja 1992. godine, ova vojno-oslobađajuća akcija doživjela je i svoj “preobražaj”, odnosno, dobila je novo ime – ‘Lipanjske zore hrvatske Hercegovine’, iako se nikada nije tako zvala i iako se nije odnosila na oslobađanje općine Čapljina i Metkovića. “Čaglja” nigdje.

Ali, čini se, ‘92. je daleka godina, te (Ne)namjerno zaboravljaju neke povijesne činjenice, a u blatu politikanstva doprinosi tadašnjih istinskih branitelja se ili zaboravljaju ili zatajuju i njihove zasluge priskrbljuju drugi. I to je vrlo česta praksa, a mnoge tadašnje zapovjednike i branitelje iritira, ne razočarava, aktivno prešućivanje povijesnih činjenica. “Istina nekima ne odgovara i onda se čudimo kako to da imamo 2.000 “pukovnika” uvedenih u prava i već sada desetak samoproglašenih generala. Na žalost, često na brojnim obilježavanjima značajnih datuma iz protekloga rata, ne govore nekadašnji izravni sudionici i ratni zapovjednici, a u ovom slučaju prve, velike uspješne oslobodilačke akcije koja je tzv. JNA trajno otjerala iz doline Neretve – najčešće govore “samoproglašeni zapovjednici” ili oni koji uopće nisu bili ni dionici akcije te zato nije ni čudno da ne znaju ni službeni naziv akcije”, komentar je jedog od aktivnog sudionika akcije ‘Čagalj’, visokog časnika koji uskoro o svemu piše i knjigu da se, kako kaže, sačuva uspomena na časne branitelje.

No, da ne bi ulazili u sferu rekla-kazala, ekskluzivno donosimo preslike zapovijedi, popis postrojbi koje su sudjelovale u ovoj akciji, tadašnjeg zapovjednika Južnog bojišta, generala Janka Bobetka iz njegove knjige ‘Sve moje bitke’. Upravo Bobetko je planirao akciju ‘Čagalj’ te izdao zapovijed za njeno provođenje i o tome je iscrpno pisao u svojoj knjizi ‘Sve moje bitke’, koja je mnogima priskrbila probleme.

Međutim, danas nitko ne spominje operaciju ‘Čagalj’ pod Bobetkovim zapovjedništvom u kojoj je oslobođena Čapljina, te je tako omogućen uvod u oslobađanje Mostara i okolice u operaciji ‘Lipanjske zore’, a kojom je zapovijedao general Slobodan Praljak.

“Posebno operacijom ‘Čagalj’ hrvatski narod sačuvao dio svog teritorija”

Nakon što je iscrpno analizirao stanje i poližaje snaga, ljudstva i naoružanja, tadašnje JNA i paravojnih srpskih snaga na području između Hutovog blata i rijeke Neretve, Klepcima, Tasovčićima, Prebilovcima, Aladinićima, od Stoca prema Žegulji, Bivoljem brdu, Pijescima itd., general Bobetko u svojoj Zapovijedi za napadnu operaciju ‘Čagalj’, od 6. lipnja 1992. godine piše o stanju u JNA.

“Ukupna snaga pješaštva ne prelazi 600 četnika. Nedostatak pješaštva kompenziran je velikom količinom tehnike. Oklopna sredstva koje može angažirati ekvivalentna su dvjema oklopno-mehaniziranim satnijama, dok je topništvo koje može pokrivati područje u zoni djelovanja jačine dvije brigadne topničke grupe. Podrška zrakoplovstva je moguća po dubini našeg postroja. Područje je naseljeno pretežito hrvatskim i muslimanskim življem, tako da od preostalog pučanstva protivnik ne može očekivati znatniju potporu. Izvlačenjem oficira i vojnika jugoarmije, stvorena je pometnja u organizaciji neprijatelja. Novomobilizirani četnici nemaju niti znanja, ni iskustva, a posade tenkova i topništva u fazi su obuke. Moral imje izuzetno slab, te osim grupica okorjelih četnika, ostali će teško prihvatiti žešći okršaj…”, napisao je zapovjednik Južnog bojišta.

Ipak, Bobetko u svojoj knjizi operaciju ‘Čagalj’ naziva “vrlo riskantnom, ali i vrlo uspješnom”, a koja je “istjerala agresore lijeve obale Neretve, zauzimanja Stoca, zaključno s Mostarom”.

Pojašnjavajući zašto se odlučio na ovu akciju, Bobetko piše: “Veliko je pitanje kako bi se tijek zbivanja dalje odvijao da nismo tako efikasno i radikalno izvršili zadatak čišćenja lijeve obale Neretve. Posebno tom operacijom, hrvatski je narod u Hercegovini sačuvao do dana današnjega dio svoga teritorija…Zanimljive su bile vijesti iz Trebinja, koje su emitirali četnici, iznoseći da je tu operaciju izvela i podržala 6. američka flota, vjerojatno zbog efikasnosti i grupiranja i točnih pogodaka našeg topništva koje je uspješno izvršilo svoj zadatak.

A “američka 6. flota” je…

U zapovijedi o operaciji ‘Čagalj’, u iscrpnom pojašnjenju i razmještanju snaga, Bobetko piše da je za operaciju u području Hutovo Blato – s. Neretva, Zapovjedništvo južnog bojišta angažira:” BG-1 (zapad-Čapljina) 1. i 2. sat./1.br. HVO Čapljina, ojačani vod Čitluk, vod policajaca (Čitluk), div. vod (Čitluk), jed. naoruž-mješt. Počitelj, diverzantska grupa Našice, diverzantska grupa Zadar, postrojba HOS; BG-2 (jug. Metković) 1 ojač.sat./156.br.HV, 1 ojač. vod/156 br. HV, 1-2/1.br HVO Čapljina, grupa HOS, diverzantska grupa Vukovi, 1. POG/156.br.HV, od. pion.inž. v/156.br HV, od.pion. 1. pion. satnije/40.inž.bataljuna, diverzantska grupa Pilot”.

Gotovost za napad, kao je Bobetko zapovijedao je 07. lipnja 1992. godine u 04.00 sati, a početak bojnog djelovanja po prijemu signala ‘Omega’, Zapovjedništva južnog bojišta. Danas je ovo činjenična povijest.

Međutim, Bobetko u svojoj knjizi piše i o jednom zanimljivom detalju.

“Zanimljiv je još jedan detalj koji ne želim prešutjeti. Kada sam u čapljinskoj bojni tražio dobrovoljce koji će krenuti sa mnom prema Domanovićima, nitko se nije javio, osim zapovjednika satnije HOS-a, čije je zapovjedno mjesto bilo u Ljubuškom. Pitao sam ga za koje vrijeme može pokrenuti barem vod, ako ne i cijelu satniju. Odgovorio mi je da to može biti za jedan sat. Dao sam suglasnost, i on je doista pokrenuo ojačan vod i pratio oklop do spajanja sa satnijom 4. brigade na Gubavici. Posije je on ušao u sastav Hrvatske vojske i pokazao se vrlo hrabar i čestit u svim operacijama u Hercegovini. Taj detalj ili isječak iz događaja koji su se zbivali na tom prostoru Hercegovine, najdublje mi se urezao u pamćenje, jer smo s jedne strane mogli doživjeti nacionalnu katastrofu, ali s druge strane smo potpuno iznenadili obranu Mostara time što smo ovladali aerodromom i svim dominantnim položajima za taj prostor”, piše Bobetko. Radilo se o Ivici Primorcu, bivšem pukovniku HOS-a i zajmljeniku generala Blaža Kraljevića, danas generalu HVO-a.

Pokojni general Bobetko potom spominje i, tada pukovnika Damira Krstičevića, danas generala i bivšeg hrvatskog ministra obrane, koji je dobio zadatak da jednu satniju prebaci preko Neretve i s njom ovlada širim područjem Gubavice, sjeverno od Bivoljeg brda. “Pravac od Gubavice vodi ravno prema Mostaru”, napisao je Bobetko u svojim memoarima.

Mnogi su zaboravljeni – “neki novi klinci” drže govore

Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Međutim, nitko ne spominje ni operaciju ‘Čagalj’ u kojoj je oslobođena Čapljina, a kojom je tada zapovijedao general Janko Bobetko, a koja je omogućila i bila uvod u oslobađanje Mostara i okolice u operaciji ‘Lipanjske zore’ kojom je zapovijedao general Slobodan Praljak.

O razlogu, početku, tijeku i završetku ovih oslobađajućih akcija u svojoj knjizi ‘Sve moje bitke’ je iscrpno pisao general Janko Bobetko koji je u vrijeme akcije Čagalj bio zapovjednik Južnog bojišta, planirao  akciju Čagalj te izdao zapovijed o provođenju iste.

Nitko ne spominje ni tadašnjeg zapovjednika Sektora Mostar-Široki Brijeg-Čitluk-Čapljina, brigadira Zdravka Andabaka. Sjedište Zapovjedništva (do 18.06.1992.) bilo je u Međugorju i tek nakon 18.06.1992. godine i uspješno provedenih akcija Čagalj i Lipanjske zore zapovjedništvo je premješteno u Mostar.

I to je povijesna istina za koju postoje i vjerodostojni, činjenični dokazi. Naravno, danas nitko niti ne spominje tada mladog i novog zapovjednika HVO-a Čapljina u vrijeme akcije Čagalj, Antuna Luburića. Rijetko i nikako se spominje i sudjelovanje brojnih branitelja iz Gruda, Ljubuškog, Čitluka, ne spominje se, a niti u obilježavanju sudjeluje Ivica Primorac, tadašnji pukovnik HOS-a itd.

U zaborav je otišlo i zarobljavanje prvog tenka JNA u akciji ‘Čagalj’, kojeg je 07.06.1992. godine, zajedno sa suborcima, zarobio danas pokojni Janko Šutalo. Nitko ne spominje mladića Čikaga koji je tri puta ranjen na bojištima u Hrvatskoj, a četvrti put u toj akciji.

Zaboravile su se i još neke “sitnice” – Iz Stožera HVO Mostar u zapovjedništvu akcije Lipanjske zore uz generala Praljka sudjelovao je samo časnik Radmilo Jasak i Mladen Naletilić Tuta, dok Jasmin Jaganjac nije bio uključen ni u pripremu kao ni u aktivnosti u pripremanju akcije. Zbog zaštite komunikacijskih sredstava u provođenju akcije Lipanjske zore, posebnu radio vezu osigurao je časnik Josip Kožul, danas poznatiji kao vlasnik poduzeća A3. Danas se o toj uspješnoj akciji malo ili nikako ne govori, i uvriježio se naziv ‘Lipanjske zore’, iako je akcija ‘Lipanjske zore’ – akcija oslobađanja Mostara i okolice, a ne Čapljine.

 

hb.hteam.org