Povijest ove svetice započinje pronalaskom njezina groba 1534., kada se papa Urban VIII. jako zauzeo za duhovnu obnovu Crkve te je dao obnoviti brojne rimske crkve.
30. siječnja
Sveta Martina, mučenica III. stoljeća, bila je kćerka uglednog Rimljanina, koji je obnašao službu gradskog prefekta. Ostavši bez oba roditelja, Martina je, iz ljubavi prema Kristu, sve podijelila siromasima te svoj život posvetila dvorbi bolesnika i pomaganju siromaha. Bila je izvanredno lijepa djevojka, tako da ju je za ženu htio uzeti sam car Aleksandar Sever. No ona je to odbila.
Kada je car saznao da je Martina kršćanka, dao ju je zatvoriti te izvesti pred sud. Odbivši želju mučitelja da se odrekne svoje vjere, prošavši kroz mnoge muke, Martini je odrubljena glava. Ali to je bila njezina pobjeda, jer je nisu mogli slomiti.
Nad grobom Svete djevice i mučenice Martine uskoro je podignuta bazilika. Riječ je o crkvi Sv. Luke i Sv. Martine. Nakon pronalaska relikvija podignuta je nova crkva posvećena u njezinu čast, koja danas nosi naslov S. Luce e Martina. Štuje se kao sjajan primjer postojanost i hrabrosti u vjeri. Njoj u čast papa Urban VIII. ispjevao je dva himna za časoslov.