29. svibnja 1992. osnovano Hrvatsko vijeće obrane Sarajevo. Bio je politički i vojni reprezent hrvatskog naroda u Sarajevu. Prva vojna zaokružena formacija HVO brigada “Kralj Tvrtko” nastaje 5. prosinca 1992. Nasilno je ugašeno od strane tzv. “Armije RBiH”.
Kroz Sarajevski HVO tj. HVO brigadu “Kralj Tvrtko” prošlo je više od 5.000 pripadnika i dala je velik doprinos obrani Sarajeva, a 103 pripadnika brigade položili su svoje živote za slobodu Sarajeva.
U sastav brigade su ušle sljedeće bojne: Prva bojna Stup-Ilidža, Druga bojna HVO Novi grad, Treća bojna HVO Sarajevo i Četvrta bojna HVO Centar-Stari grad.
Brigada je sudjelovala u nekoliko bitaka: u Pofalićkoj bitci, u bitci za Otes, Hrasno brdo, Stup, Elektrotehničku školu i Dobrinju, a također je držala liniju u sklopu obrane Sarajeva.
Sarajevski HVO je bio povezan s ostatkom HVO-a Herceg-Bosne. Krajem 1992. i početkom 1993. godine zahlađuju Muslimansko/bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do agresije Muslimana-bošnjaka nad Hrvatima.
U samom Sarajevu ne dolazi do sukoba ali se na sveopće iznenađenje hrvatskih kadrova u Sarajevu, u studenom 1993. godine, prisilno se ukida HVO Sarajevo, a formira se Hrvatska brigada “Kralj Tvrtko”, prisilno u sastavu 1. korpusa tzv. “Armije RBiH”.
Bojovnici HVO-a bivaju zarobljeni od pripadnika Muslimansko-bošnjačke takozvane “Armije RBiH”, te sprovedeni u bivšu vojarnu “Viktor Bubanj”, koja je pretvorena u zatvor.
Formiranje Hrvatskog vijeća obrane grada Sarajeva, kao političko-vojnog reprezenta hrvatskog naroda u Sarajevu, inicirali su članovi Hrvatskog gospodarskog društva Bosne i Hercegovine, udruge osnovane poradi zaštite gospodarskih interesa hrvatskih tvrtki u BiH.
Osnivačka skupština održana je 29. svibnja 1992. godine na Stupu, a predsjedao je Vladimir Mađura, predsjednik Hrvatskog gospodarskog društva BiH.
Među prvim aktivnostima novoosnovanog vijeća bilo je osnivanje općinskih stožera. Tako je, primjerice, istog dana utemeljen HVO Novo Sarajevo. Za čelnika novosarajevskog HVO-a imenovan je Ante Jerković.
Početni entuzijazam urodio je krupnim rezultatima, uslijedila je potpora hrvatskih institucija u gradu, crkvenih krugova, formirane su prateće službe. Ipak, sredinom lipnja počinju problemi.
Iz Glavnog stožera ubrzo stiže nova odluka kojom je poništena prethodna i kojom je potvrđen izbor čelnika tijekom sjednice održane 29. svibnja 1992. godine na Stupu.
Iako se mogao steći dojam da su formalno-pravno riješeni prijepori, uslijedio je iznenađujući obrat. U Sarajevu se pojavljuje gospodin Velimir Marić, prijeratni v.d. predsjednik GO HDZ-a Sarajevo, s novom odlukom Glavnog stožera HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Regionalnog stožera HVO-a Središnja Bosna u Vitezu, kojom je ukinuta odluka o ukidanju odluke kojom je poništena odluka o potvrđivanju izbora čelnika izabranih tijekom sjednice održane 29. svibnja 1992. godine. Manja grupa na čelu s Marinkom Pejićem ne prihvaća prijedlog od nadležnih organa Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, ostaju pri svojem stajalištu i samovoljno počinju djelovati na području Novog Sarajeva, Čengić Vile, a na dijelovima općine Ilidža, Stup, Doglodi, Azići, Otes, Bare, Pofalići, Panini, djeluje HVO na čelu s predsjednikom Velimirom Marićem.
Istovremeno egzistiranje dva stožera (na Stupu i na Čengić Vili), potrajalo je tri mjeseca i znatno je usporilo ustrojavanje brigade s jasno definiranom zapovjednom strukturom, zonama odgovornosti i predstavljenim ciljevima.
U međuvremenu, obruč oko grada se sve više stezao, brojka prijavljenih dragovoljaca popela se na blizu 1.600 ljudi, a međusobne optužbe na relaciji dva stožera nisu prestajale.
Koncem srpnja u Sarajevo se iz Zagreba vraća izaslanstvo Republike BiH, predvođeno Alijom Izetbegovićem, i donosi potpisani Sporazum o prijateljstvu između dvije države.
Potpisnik u ime Republike Hrvatske bio je Franjo Tuđman, a jednom odrednicom tog sporazuma predviđeno je uključivanje vojnog dijela HVO-a u Oružane snage RBiH i zajedničko zapovjedništvo.
Početkom rujna održan je sastanak u Grudama kojem su nazočili Marinko Pejić i Jozo Planinić ispred HVO-a Sarajevo (Čengić Vila), Velimir Marić i Danko Uspor ispred HVO-a Sarajevo (Stup) i predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mate Boban.
Tom prigodom je donesena odluka o ustrojavanju jedinstvenog Gradskog stožera HVO-a Sarajevo (4. rujna 1992.), koju je potpisao Bruno Stojić, predstojnik Odjela za obranu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kojom su sva prethodna imenovanja stavljena izvan snage.
Po novoj odluci Velimir Marić je imenovan za predsjednika HVO-a Sarajevo, Marinko Pejić za zapovjednika Gradskog stožera HVO-a Sarajevo, a Danko Uspor za dozapovjednika Gradskog stožera HVO-a Sarajevo.
Iako su formiranje zajedničkog stožera pozdravile sve hrvatske strukture u gradu, proći će još neko vrijeme do konačnog uvezivanja općinskih HVO-a u brigadu, tako da se o zaokruženoj vojnoj formaciji može govoriti od 5. prosinca 1992. godine.
U Sarajevu danas postoji Udruga umirovljenika i demobiliziranih branitelja HVO-a Sarajevo. Udruga je osnovana 2007. godine.
Listopada 2008., zahvaljujući dužnosnicima udruge, iz tiska je izašao prvi broj mjesečnika Riječ, biltena koji ima ambiciju, kako je istaknuto u uvodniku prvog broja, popuniti medijsku prazninu nastalu nakon gašenja nekoliko tiskovina na hrvatskom jeziku u Sarajevu.
Do danas grad Sarajevo ne dopušta izgradnju spomenika palim braniteljima HVO Sarajevo/Hrvatske brigade “kralj Tvrtko”, iako je spomenik trebao biti izgrađen na crkvenoj zemlji. Smeta im grb, dok je pod njim 103 Hrvata dalo život za Sarajevo.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
⬇️Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.⬇️
About The Author
