Odnos Tito-Krleža u očima drugih
Slijede zgusnute misli nekoliko relevantnih osoba, koje su se u svojim istraživanjima upravo bavile tim odnosima.
Povjesničar književnosti i ”krležolog” Stanko Lasić (1927. – 2017.) u jednom od svojih brojnih pisama upučenih političarki i povjesničarki Latinki Perović (1933.- 2022.) , napominje, da mu je na svaki pokušaj razgovora o Titu, Krleža odgovarao riječima: ”Ostavite to, molim vas”. (časopis ”Gardogan”, br. 37-38, 2018.)
Prema kazivanju E. Čengića, Lasić je 1973. godine radi traganja za podacima iz biografije M. Krleže, iskazujući istraživačku upornost, pismeno postavio 32 vrlo zanimljiva pitanja, a koji su ostali bez odgovora, što zbog Krležinog otpora, ali i njegove nesklonosti takovom načinu komuniciranja.
Kao najinteresantnija izdvajam slijedeća: ”Što je za vas značilo ljeto 1945. i kako su vas tada primili i pozdravili vaši bivši drugovi? Da li ste odmah sreli najviše rukovodioce, Tita? Kakav je uopće bio odnos rukovodstva prema vama u razdoblju 1945. – 1948.? A 1948., vi ste jedan od prvih koji su dali podršku Titu. Kako se sve to odvijalo? Od tada – od 1949. vi ste sudjelovali u svim bitnim zbivanjima jugoslavenske historije, poznavali ste više ili manje sve vrhunske ličnosti koje su tu historiju ”stvarale”. Što vas je najdublje impresioniralo? Da li ste mnoge rukopise spalili? Da li ste se ikada bojali napisati neke vaše misli (napisati, ne publicirati)? Što ostaje vašim najjačim životnim doživljajem?”
U konačnici, Lasić momenat njihove izuzetne bliskosti naglašava tako što kaže: ”Krleža je jedini čovjek kojem se Tito povjeravao, oni čak razgovaraju o ”posttitoizmu”, obojica su zabrinuti”.
Leksikograf Velimir Visković (1951.): ”Krleža je imao Titovu podršku i zaštitu”. ”O drugima, o sebi” – 2022., str. 35) .
Vlaho Bogišić (1960.), nekadašnji glavni ravnatelj LZ MK u pogovoru knjige ” Miroslav Krleža: ”Hiljadudevetstošezdesete” (2022., str. 286) zaključuje: ”Krleža je uživao Titovo apriorno povjerenje”.
U knjizi eseja pod naslovom ”Putnik s lažnim pasošem”(2022.) Z. Zima pak kaže: ”Krleža i Tito bili su dva istodobno bliska i daleka svijeta… Krleža je veličao Tita, ali ni ovaj njemu nije ostajao dužan…”
Od prethodnih, realnije je mišljenje povjesničara Slavka i Ive Goldsteina, koji smatraju da je između Tita i Krleže vladalo ”prilično krivudavo prijateljstvo”.
U knjizi povjesničara Vjenceslava Cenčića (1927.) ”Titova posljednja ispovijest” (2001.) navedeno je pak Titovo mišljenje o M. Krleži, koje u najbitnijem glasi: ”On je veliki pisac i mnogo je pridonio da se, poslije rata, čuje o Jugoslaviji… Pred menom se nije nikad potpuno otvorio i nije bio iskren… U javnosti, izgledalo je da ga jako volim i da sam mu naklonjen… Ipak nisu to bili tako bliski odnosi kako se to u javnosti znalo prikazivati…”.
General Ljubodrag Đurić (1917. – 1988.), poslijeratni šef Titovog kabineta, neposredni je svjedok odnosa Tito – Krleža. O tome zgusnuto kaže: ”Krležin odnos prema Titu nije bio snishodljiv kao kod izvjesnog broja drugova. Povremeno bi mu upućivao alegorične upadice, kao upozorenje na Titova pretjerivanja (bogata trpeza)… ”(LJ. Đurić: ”Sećanja na ljude i događaje”(1989.)
Prema zapažanjima leksikografa Josipa Šentije (1931. – 2020.) Krleža je u neformalnim okolnostima, prepuštajući se bujnoj i dalekosežnoj rječitosti, bio pred kraj Titova života sklon apolologiji aktualne zbilje, pa kaže: ”Ovo je med i mlijeko prema onome što bi sutra moglo biti, i što će, po svojoj prilici biti kada iz ove arene ode stup na kojem se ona drži… Štoviše, da se u određenim međunarodnim okolnostima, stanje može dramatično stropoštati u sveopće klanje i uništavanje.”
Šentija svjedoći i o slijedećim Krležinim rječima: ”Fenomen titoizma mi nismo shvatili. O tome će se moći tek u budućnosti suditi i čvrsto sam uvjeren, ne negativno… Tito je bio izvanserijska pojava”. (”S Krležom, poslije ’71” (2000.).
Reinhard Lauer (1935.), sveučilišni profesor, njemački slavista i kroatista , autor knjige ”Miroslav Krleža – hrvatski klasik”(2013.) u razgovoru s novinarom ”Hrvatskog tjednika”(br. 485,13. veljače 2014.) kaže: ”Njegovi hvalospjevi Titu spadaju u ono najsumnjivije što je napisao. Bolje bi bilo da ih nije napisao. S druge strane, nema sumnje da je on, zabilježeni trockist, samo zahvaljujući Titu mogao opstati nakon rata. Osim toga, ne bih isključio da je Tita iskreno i simpatizirao. Krleža nije bio jedini koga je Tito šarmirao.”
Sadržaji razgovora Tita i Krleže ostali tajna
Nakon silnih Krležinih hvaljenja Tita, s druge strane krležolog V. Visković u već navedenoj knjizi ( str. 88) konstatirajući kaže: ”Krleža, Titov osobni prijatelj, koji unatoč oštrom peru nikada nije napisao ni izrekao ništa kritički o Titu”.
Gotovo identično piše književnik Dobrica Ćosić (1921.- 2014.) u knjizi ”Promene”(1992.): ”…Titu je bio odan bez kritičkog odnosa prema njegovom ponašanju, i u životu i u radu”.
Sveučilišni profesor i književnik Predrag Matvejević (1932. -2017.) u knjizi ”Razgovori s Krležom”(separat ”Susreti s Titom”) kaže: ”Krležu su nervirale priče i prepričavanja u njegovim ”relacijama spram Tita”.
J. Šentija u svojoj knjizi ”S Krležom, poslije ’71”(2000.) o svom posljednjem razgovoru s Krležom (18. 08. 1981.) piše: ”Vi ste o Titu napisali stranice i stranice. Ali sve što ste napisali o Titu apolgija je Tita. Često sam se pitao, s obzirom na bliskost s njime, na Vaše dugo poznanstvo i druženje, je li to sve što ste o njemu napisali? Doživjeli ste ga sigurno u svim njegovim svojstvima, sa svim dobrim i njegovim lošim stranama. Znadete više i točnije o njemu nego itko drugi… Pitam se i pitam Vas: jesu li Krležini apologijski tekstovi o Titu sve što će budući naraštaji čitati?”
Nakon kraće šutnje Krleža je rekao: ”Ali taj film vi nećete gladati…”
Enes Čengić (”S Krležom iz dana u dan” – 1986.) je razgovarajući s njim u nekoliko navrata inzistirao na pitanju, ”zašto u svoje dnevničke zapise nije unio razgovore s Titom” podupirući to pitanje na slijedeći način: ”Od rata naovamo trajno se družite s Titom. Vjerojatno on ni s kim nije razgovarao tako otvoreno i na ravnoj nozi kao s Vama. Šteta je da niste neke stvari zabilježili, možda i jeste ali nećete priznati, a bilo je vrlo dramatičnih trenutaka u ovoj zemlji i u ovom pokretu, o kojima ste s njim razgovarali. Uzmimo samo poslijeratne dane kad se naše društvo konstituiralo, zatim je došao lom sa Staljinom 1948., pa Brionski plenum i lom sa Rankovićem 1966., zatim Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika, pa ”masovni pokret” i sve ono u Hrvatskoj i Srbiji u sedamdesetim godinama, a tu su i svi susreti ljeti na Brionima i u drugim prigodama. Time bi Vaš dnevnik bio veći za još koju knjigu”.
Krleža je kazao Čengiću (23.06.1978.), da je poslije V. Kongresa KPJ, dakle odmah nakon Staljinovog napada na Tita i KPJ, krenuo ”plavim vlakom” prema Brdu kod Kranja kao jedini Titov sugovornik. Pričali su cijelu noć.
Krleža utvrđuje, da te dramatske trenutke nije dnevnički zabilježio. Ali to nije jedini nezabilježeni događaj. Krleža je svjestan, da mnoge najzanimljivije stvari nije dnevnički registrirao. Tako nije zabilježio niti susret sa A. Pavelićem koji je trajao nešto više od jednog sata.
Da je Krleža bio osjetljiv na pitanje koja ga povezuju s Titom govori i slijedeća priča: Nakon jednog povratka u Zagreb s Briona, na Čengićevo pitanje (28.11.1973.), da li je za gotovo tromjesečnog boravka na tom otoku viđao Tita, Krleža je odgovorio: ”Dakako da jesam, i ne mislite valjda da ću Vam sada referirati što sam sa šefom razgovarao. Uostalom, što sam razgovarao? Mislim da ga zamaram trajnim prigovorima dnevnoj politici i nepotrebno ga opterećujem svojim viđenjem problema”.
Kad je jednom prilikom Čengić kod Krleže na stolu u stanu primjetio knjigu Vladimira Dedijera ”Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita” sa posvetom ”Beli i Miroslavu Krleži – 22.08.1980., pitao ga, tko ju je donio. Krleža je, kako zapaža Čengić, tonom i stilom njegovog uobičajenog bockanja sugovornika replicirao: ”Što vas to zanima, tko je donio, tko je i šta potpisao? Osim što sve ovo zapisuješ, reci mi da znam, kome sve to čitaš?
Na Čengićev odgovor, da to zasada ne čini nikome, Krleža je poentirao riječima: ”Nisam siguran…”.
Na Čengićevo pitanje (27.12.1976.): ”Bili ste s Dolancom (Stanetom) i najodgovornijim drugovima hrvatskog Centralnog komiteta. Ima li kakvih informacija o beogradskom sastanku s Rusima? Priča se da su Rusi otišli veoma nezadovoljni”, ponovo dolazi do izražaja Krležina selektivnost u iznošenju suptilnih, njemu poznatih informacija.
Očito malo ljutit Krleža je odgovorio:”Zašto uvijek čačkate po tim stvarima? U svemu ovome je najbolje da i ja budem onaj Židov sa Terazija, koji je kroz prozor svoje radnje za popravak kišobrana bio autentični svjedok bacanja trupla ubijenih kralja Aleksandra i kraljice Drage kroz prozor kraljevskog dvora nakon državnog udara 1903. godine, ali je na novinarska pitanja neposredno nakon događaja odgovorio: ”Ništa nisam vidio niti sam išta čuo. Ja popravljam i krpim ambrele. Nije htio svjedočiti o događajima koji su uzbudili Europu i zbog kojih su neke velike sile prekinule diplomatske odnose sa Srbijom.”
Krleža završava priču objašnjenja Čengiću: ”Eto, tako je i meni kod takovih pitanja najbolje da kažem: ”Ja popravljam kišobrane”.
Svi Krležini odgovori bi se mogli svesti na slijedeće: ”Tito je sa mnom bio vrlo otvoren, a da sam zapisao čitav niz stvari o kojima smo razgovarali, devedeset posto ljudi mi ne bi vjerovalo da je to autentično, već bi tvrdili da navraćam vodu na svoj mlin”.
Jugoslavenski diplomata Ivo Vejvoda (1911.-1991.), koji je Krležu poznavao još u vrijeme ilegalnog rada komunista neposredno prije II. svjetskog rata, za svog života govorio je, kako je uvjeren, da je Krleža zabilježio mnogobrojne sadržaje razgovora vođenih s Titom.
Kasnije u svojim ”Sjećanjima”(u formi razgovora pripremio Gojko Berić-2013.) Vejvoda je decidiran otkrivajući do tada nepoznati detalj, pa kaže:”…Krleža je poslije rata, uglavnom na Brijunima, imao s Titom niz razgovora u četiri oka, ali mi o njihovoj sadržini nikada nije rekao ni jednu jedinu riječ. Međutim, rekao mi je da je sve te razgovore zabilježio i da ih je pohranio u jednom arhivu u Zagrebu. Možda će ti razgovori, kad budu objavljeni, razjasniti nešto više o odnosima između ove dvije velike ličnosti i njihovim pogledima na mnoge stvari”.
Kao što se vidi iskazi Čengića i Vejvode u odnosu na razgovore Tito-Krleža su dijametralno suprotni.
Slikar Josip Vaništa (1924. – 2018.) bio je Krležin kućni prijatelj. Vaništa ocjenjuje, da su Krleža i Tito bili prijatelji, te dodaje: ”Krleža ga se bojao, imao je veliki respekt”. Vaništa pamti Krležine riječi: ”Nikada nisam o Titu ništa loše rekao, u društvu, u razgovorima. To je vrlo opasno”. (JL- 4. 04. 2014.)
I dok se Krleža čitav život grčevito opirao svakom ‘’čačkanju’’ sa strane na temu njegovih odnosa s Titom, zanimljiv je jedan suprotan detalj, kojeg nalazim u knjizi Žarka Jokanovića ‘’Nada Budisavljević: Moja sestra Jovanka Broz’’(2015., str. 12), a radi se o slijedećem.
Budisavljević (1936.), profesorica engleskog i talijanskog jezika, te svjetske književnosti, je pomažući sestri, kao zaposlenik u Titovom kabineta dug niz godina boravila, čak i stambeno u rezidenciji, u Užičkoj ulici u Beogradu. Prema njenom kazivanju jednom prilikom joj je Miroslav Krleža, Titov česti gost, rekao: “Sve znate, sve vidite, sve čujete i ćutite, ni o čemu reč ne govorite.” A ona bi umela da kaže: “To mi je bio posao. Što sam čula – nisam čula, što sam videla – nisam videla.”
Stiče se utisak, da je znatiželjni Krleža očigledno provokativnim nastupom očekivao, da kao Titov intimus ima pravo saznati neku pikanteriju iz tog strogo čuvanog prostora.
nastavlja se…
Autor: Denis Dorić Den, neovisni istraživač
Povezano
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
More Stories
Novo zakonsko rješenje U budući izračun mirovina u FBiH ulazi prosječna plaća, očekuje se veći rast
Sarajevo SDA opravdava blokadu rada Doma naroda: Sve je ovo bila vješta igra u kojoj je trebao proći Izborni zakon
Thompsonovi suradnici demantirali medije: “Nije ga bend napustio, fanovi nemaju razloga za brigu oko Hipodroma”