Povodom tužne obljetnice početka Bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskog naroda, odlučili smo kontaktirati članove udruga Počasni bleiburški vod (PBV) i Hrvatski križni put (HKP) koji, između ostaloga, vode i pravnu bitku za vraćanje digniteta obilježavanju ove tragedije…
Iako se na prvi pogled čini da se obje udruge bave istim poslom, ipak nije tako. Članovi PBV-a istražuju i čuvaju uspomene na žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda, dok je HKP “zadužen” za istraživanje razdoblja vladavine totalitarnog jugoslavenskog komunističkog režima sve do raspada SFRJ 1990., ali i njegova nasljeđa u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
Budući da je gotovo nemoguće te dvije stvari razdvojiti, upravo smo zato sugovornika našli u zamjeniku predsjednika obiju udruga Milanu Kovaču (1953.), rođenom Posušaku koji je diplomirao 1978. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
On je u četiri saziva bio zastupnik u Hrvatskom saboru, a u dva navrata i član Vlade Republike Hrvatske. Od 2000. do 2004. obnašao je dužnost predsjednika Odbora za useljeništvo Hrvatskog sabora (današnji Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske).
Budući da sjećanje o Bleiburgu, između ostaloga, nosi iz obitelji, te je sudionik aktualnih organiziranja komemoracija, bio je dobar sugovornik na temu strahovita zločina koji je uništio cvijet hrvatske mladosti…
Kako smo najprije saznali, osim organizacije obilježavanja, trenutne preokupacije članstva sudski su postupci u Austriji u vezi s vraćanjem vlasništva nad zemljištem na Bleiburškom polju, ukidanja odluka austrijskih vlasti o uklanjanja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem s bleiburškog spomenika te Rezolucije u austrijskom Parlamentu o omogućavanju zabrane komemoracije u Bleiburgu.
Komentirajući kako se došlo do ove situacije “istjerivanja Bleiburga iz Austrije”, naglasio je da su problemi počeli već 2016. nakon što su Zeleni došli na vlast u strukture pokrajinskih vlasti u Koruškoj, u koaliciji sa Socijaldemokratima.
“Treba znati da su vodeći političari Zelenih u Koruškoj izrazito lijevo orijentirani te da se radi o potomcima koruških partizana i komunista, od kojih su mnogi bili suradnici jugoslavenske UDBA-e. Mogu slobodno reći da oni nas jednostavno mrze. Problemi su kulminirali nakon što su Zeleni 2019. postali koalicijski partner narodnjaka/demokršćana na saveznoj razini u Beču. Tada je i Katolička Crkva u Koruškoj, odnosno Biskupija Gurk Klagenfurt pod vodstvom tadašnjeg biskupijskog administratora mons. Engelberta Guggenbergera, potpala pod njihov utjecaj i na temelju izmišljenih dokaza zauzela negativan stav prema bleiburškoj komemoraciji”, kazao je Kovač na početku podcrtavajući da, usprkos svim nasrtajima u Austriji, Hrvatskoj i BiH, istinu o Bleiburgu svjedoči nekoliko stotina masovnih stratišta na području Slovenije, Hrvatske, BiH te Srbije “u kojima se, prema pouzdanim dosadašnjim istraživanjima, nalaze posmrtni ostatci najmanje 100 000 hrvatskih žrtava, razoružanih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civila”.
Posvijestio je kako je najveći broj zarobljenih likvidiran potpuno bespravno, bez ikakva sudskog postupka, a nekima od likvidiranih naknadno su ispisivane presude da bi se mogla oduzeti/konfiscirati njihova imovina. Dodao je kako “između 20% i 30% ubijenih nisu Hrvati te da su samo nekolicini strijeljanih priređena suđenja, i to montirana pred revolucionarnim komunističkim sudovima bez prava na stvarnu obranu”.
Upravo zbog tih činjenica Bleiburšku je tragediju, koja je sinonim za masovne likvidacije Hrvata i daljnje usmjeravanje povijesti, usporedio s Krbavskom bitkom.
U istraživanju su povjesničari u Sloveniji otišli najdalje i prilično točno utvrdili broj slovenskih žrtava i okolnosti njihova stradanja, uključujući i „tehnologiju“ masovnih likvidacija – od nalogodavaca i organizatora do počinitelja
Naglasio nam je da bi sama ta činjenica trebala imati nepodijeljen i odgovarajući status u cijelom hrvatskom društvu. “Znamo da to nije tako, posebice ne u dijelu hrvatske politike, medija, znanosti i prosvjete. Premda treba posvijestiti da je Hrvatski sabor još 1995. proglasio 15. svibnja državnim spomendanom i preuzeo pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, a nekoliko godina kasnije organiziranje liturgijskog dijela komemoracije preuzele su Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (BK BiH) preko svoga zajedničkog Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu. To znači da se komemoracija održava na najvišoj nacionalnoj razini. Iznimka je, što se tiče političkih struktura, razdoblje od 2012. do 2014. kad je vladajuća neokomunistička koalicija u Hrvatskoj bila ukinula pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom”, kazao jegosp. Kovač i dodao kako se pod pojmom Bleiburške tragedije u prvom redu podrazumijevaju hrvatske žrtve, iako je u Austriju izbjeglo i više desetaka tisuća Slovenaca, Srba i Crnogoraca koji su također nakon zarobljavanja i izručenja likvidirani na području Slovenije.
Govoreći o onima koji osporavaju žrtve i pravo na obilježavanje njihova stradanja, spomenuo je da su to “zapravo ideološki – a možda i rodbinski – sljednici onih koji su počinili te zločine”. “Njihovi stavovi protivni su civilizacijskim stečevinama, ali i raznim konvencijama i deklaracijama o osudi zločina totalitarnih režima i vraćanju digniteta njihovim žrtvama”, rekao je Kovač potičući sve zainteresirane da se “zarove” u arhive u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu.
Kako smo vidjeli, sva se saznanja objavljuju u knjigama i stručno-znanstvenim radovima, ali su u tome najdalje otišli istraživači i povjesničari u Sloveniji koji su prilično točno utvrdili broj slovenskih žrtava i okolnosti njihova stradanja, uključujući i „tehnologiju“ masovnih likvidacija – od naredbodavaca i organizatora do počinitelja.
“Britanci još uvijek nisu skinuli embargo s dokumenata u njihovim arhivama o tim događanjima, što govori da moguće žele prikriti kako je njihova uloga u istima bila još nečasnija nego što se do sada smatralo”, kazao je sugovornik dodajući kako je taj embargo star skoro koliko i njegovo sjećanje na Bleiburg za koga je saznao još u djetinjstvu, iako je to bila tabu tema. Naime, njegov je stric Ivan preživio Bleiburg, a ujak Marinko likvidiran je nakon završetka Drugog svjetskog rata u Posušju.
“Za vrijeme komunističke Jugoslavije nije se moglo ni smjelo, osim u najužem obiteljskom krugu, ni govoriti o Bleiburgu, a kamoli ga istraživati. Nakon raspada SFRJ upoznao sam mnoge preživjele s Bleiburga koji su meni osobno, ali i u javnosti iznosili strašna svjedočanstva. A tu su i dokazi otkriveni nakon istraživanja masovnih stratišta u Sloveniji i Hrvatskoj, posebice što se tiče Hude jame i jame Jazovke”, ustvrdio je zamjenik predsjednika PBV-a i podcrtao da je mogućnost pokretanja bilo kakvih sudskih procesa nemoguća iz triju razloga: ne postoji političke volje, različito je tumačenje tragedije u pravosudnim institucijama te na kraju malo je osumnjičenih živo.
Na kraju nas je zanimala budućnost onoga što se u Hrvata kratko zove Bleiburg. Naš je sugovornik istaknuo kako je, i pored zamjerki na odnos određenih društvenih snaga u Hrvatskoj prema ovoj problematici, Republika Hrvatska ostvarila većinu svojih strateških ciljeva. “Hrvatima u BiH će vjerojatno i uspomena na Bleiburg i dalje više značiti kao opomena da im se takva tragedija ne ponovi. Nadajmo se da će trend približavanja Bosne i Hercegovine vrijednostima zapadne civilizacije i članstvu u Europskoj uniji sve više uklanjati mogućnost takvih strahova”, kazao je Kovač i na tragu toga posvijestio kako posebnu zaslugu u čuvanju uspomene na bleiburške žrtve ima Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine (HNS BiH) koji je već dugi niz godina supokrovitelj bleiburške komemoracije.
U kontekstu njegova rodnog Posušja i općenito Hercegovine dodao je i izvanredni rad i uspjeh koji postiže Vicepostulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće na čelu s fra Miljenkom Stojićem.
Na kraju je gosp. Milan Kovač podcrtao kako je svakomu tko drži do suvremenih civilizacijskih načela o pravdi i pravnoj državi, a posebice katolicima i humanistima, jasno da jedan zločin ne može opravdavati drugi te je završno rekao: “Mi u udrugama PBV i HKP se protivimo relativiziranju te osuđujemo svaki zločin, ne samo počinjen nad hrvatskim narodom, nego i one koje je netko počinio pozivajući se na hrvatski narod.”
Priredio: Željko Ivković, Katolički tjednik
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
About The Author
