4. rujna 1993., uz koordinaciju sa Srbima, Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” započela operaciju “Neretva 93” sa ciljem prodora dublje u Hercegovinu, izbijanja na Dalmaciju i Jadran, u Ploče i Neum. Operacija je rezultiralo propašću i zločinima nad Hrvatima.
U rujnu 1993. tzv. “Armija RBiH” je na prostoru Hercegovine i južnog dijela Središnje Bosne protiv Hrvata i snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) poduzela široku vojnu operaciju “Neretva 93”. Napadom na Vrde 4. rujna je počela ostvarenje plana operacije.
Službeni nadnevak početka naknadno je lažiran i pomaknut za nekoliko dana poslije, zbog Muslimansko-bošnjačkih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima a na prostoru te akcije koji su inkriminirali Muslimansko-bošnjačko državno i vojno vodstvo.
Lažni nadnevak iz pisma Sefera Halilovića Aliji Izetbegoviću u kojem kaže da je operacija počela 12. rujna 1993., poslužio mu je da bi otklonili od sebe odgovornost za zločin u Grabovici, gdje su Muslimansko-bošnjačke snage 9. rujna počinile pokolj nad 33 civila Hrvata.
Kolovoz i rujan 1993. bili su ključni za daljnji tijek rata. Srpska je vojska u Medačkom džepu planirala napad i okupaciju Gospića (9.9.1993.), a tzv. “Armija RBiH” u isto je vrijeme planirala operacijom “Neretva 93” preko Mostara dolinom Neretve stići do mora (9.9.1993.)
Hrvatska je vojska zahvaljujući svojim obavještajnim službama (prije svega Središnjici elektroničkog izviđanja) izbjegla taj smrtonosni udarac hrvatskoj državi, ponajprije pokretanjem operacije u Medačkom džepu samo dva sata prije početka planiranog srpskog napada.
(Detalji suradnje Srba i Muslimana-bošnjaka, te detaljan tijek odvijanja operacije “Neretva 93” na linku ispod.)
https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Neretva_%2793#Savezni%C5%A1tva
Snage tzv. “Armije RBiH” izvele su koordinirane napade na opkoljene enklave koje su držali Hrvati u Središnjoj Bosni, najveći udar izvršen je na Lašvansku dolinu, i na cijeloj liniji sukoba od Uskoplja do Jablanice, preko Mostara i dalje prema jugu do Bune.
Jedinice 9. brigade, 10. brigade i 2. samostalnog bataljona, sve podčinjene 1. korpusu tzv. “Armije RBiH”, upućene su iz “opkoljenog” Sarajeva na područje Jablanice. U operaciji su sudjelovali mudžahedini odreda El-mudžahid unutar 7. muslimanske brigade.
Na području Viteza, tokom istovremenog napada sa sjevera i juga, tzv. “Armija RBiH” je u jednom trenutku probila linije HVO-a kod Vitezu, ali je na kraju zbog pritiska HVO bila izbačena iz zone djelovanja HVO-a ZP Vitez.
Između Rame-Prozora i Jablanice, tzv. “Armija RBiH” je lagano potisnula liniju sukoba prema zapadu i nakon višednevnih borbi napredovala južno, prema Mostaru.
Težište napada tzv. “Armije RBiH” bilo je kota Vrdi iznad Mostara, koju je držao HVO, s ciljem kako bi se preuzela kontrola nad sjevernim i zapadnim prilazima Mostaru.
U rujnu 1993. godine, nakon artiljerijskog napada na Vrde, snage tzv. “Armije RBiH” ga je bezuspješno napala, a snage HVO-a su uspjele odbiti napad.
U Mostaru su trajali sukobi u samom gradu i njegovom Bijelom Polju i Raštanima. tzv. “Armija RBiH” je ostvarila na kratko dobitke napadajući prema van iz grada u tri pravca, ali bez velikog značaja. Dana 3. listopada došlo je do aktivnog prekida operacije.
Temeljni cilj operacije bio je izbijanje na Dalmaciju, Ploče i Neum, i progon Hrvata zapadno od Mostara, te pored toga zauzimanje južnog područja Uskoplja, Makljena i Rame-Prozora, i područja kote Vrdi, čijim bi padom zapadni dio Mostar bio doveden u nepovoljan položaj.
Ovladavanje tim područjima tzv. “Armiji RBiH” bi omogućilo nesmetanu prometnu povezanost vlastitih snaga 1., 3., 4. i 6. korpusa, ali i cjelovit nadzor na hidroenergetskim sustavima u dolini rijeke Neretve, čime bi se omogućilo napredovanje prema strateškim područjima s kojih je moguć nadzor nad dijelovima zapadne Hercegovine. Osim toga, uspješno provođenje operacije “Neretva 93” značilo bi i kraj obrani Hrvata u opkoljenim enklavama u Središnjoj Bosni, koje se od početka travnja 1993., odnosno stavljanja južnog dijela Središnje Bosne pod kontrolu snaga tzv. “Armije RBiH”, nalaze u potpunom okruženju Muslimansko-bošnjačkih snaga. Čvrstom obranom HVO-a kod Uskoplja, Rame-Prozora, Vrda i Mostara, operacija je propala.
Kako je pokazala kasnija kolaboracija između Muslimana-bošnjaka sa Srbima, i kasnije otkriveni zajednički srpsko-bošnjački planovi, negiranje hrvatskog suvereniteta na hrvatskom moru, i nazočnost Hrvata nikako nije bila prihvatljiva Muslimansko-bošnjačkoj strani kao i Srpskoj. Jedan od pet Muslimansko-bošnjačkih imperijalističkih stratega bilo je izlazak na hrvatsko more i hrvatski suverenitet nije im se uklapao u plan.
Iako Sefer Halilović u svojoj knjizi bilježi da je operacija dala impresivne rezultate, njen glavni cilj izbijanje na Ploče i prodor u Hercegovinu nije postignut. tzv. “Armija RBiH” nije uspjela poraziti HVO u Vrdima i na Humu, što je onemogućilo dalje vođenje operacije.
Odma od početka operacije “Neretva 93”, Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” počinila je niz zločina nad civilima i zarobljenim pripadnicima HVO, od svega ističu se tri masovna ratna zločina.
9. rujna 1993. genocid u Grabovici (sjeverno od Mostara) ubijeno je 33 civila, žene, djeca i starci, cijelo naselje je etnički očišćeno od Hrvata. 14. rujna 1993. u Uzdolu (Rama-Prozor) ubijeno 29 civila Hrvata i 12 zarobljenih pripadnika HVO.
16. rujna 1993. u Hudutskom (Rama-Prozor) zarobljeno je 25 vojnika HVO-a, trojica su zatvoreni u logor Muzej u Jablanici, a ostale zarobljenike (22) strijeljali.
U dnevniku tzv. “Armije RBiH” navodi se “Prozorski bataljon ulazi u selo Uzdol iz koga oko 11 sati biva potisnut zbog jakog protunapada snaga HVO-a. Tek nakon nekoliko dana, saznali smo da je Samostalni prozorski bataljon u selu Uzdol počinio neke nedozvoljene radnje(…)”.
Napadna djelovanaj iz operacije “Neretva 93” je trajala sve do potpisivanja Washightonskog sporazuma u ožujku 1994., ali je već 4. listopada aktivni napad doživio poraz te je operacija doživjela raspad zbog dobro utvrđene obrane HVO-a.
Glavnu riječ u planiranju i izvedbi operacije su imali politički i vojni vrh Muslimana-bošnjaka; Alija Izetbegović, Sefer Halilović i Rasim Delić. Nitko od njih, ili zapovjednika postrojbi, nije odgovarao za ratne zločine počinjene u ovoj operaciji nad Hrvatima.
Operacija je planirana od vrha štaba Muslimansko-bošnjačke takozvane “Armije RBiH” održanog 21. i 22. kolovoza 1993. u Zenici. U samim pripremama za “Neretvu 93.” dovučena su i pojačanja iz opkoljenog Sarajeva (1. Korpus “Armije RBiH”), kako bi se ostvarila dodatna premoć.
Sama operacija je u široj javnosti a posebno u Hrvatskoj nepoznanica. Treba napomenuti, operacija “Armije RBiH” je rađena u suradnji sa Srbima u Hrvatskoj (vRSK) i BiH (vRS), te su borbena djelovanja rađena prema Hrvatima u isto vrijeme duž crte bojišta u BiH i Hrvatskoj.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
hb.hteam.org
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
About The Author
