Posljednji javni istup ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića u kojem se netaktično poslužio riječima kao što su “balije”, “ustaše” i “četnici”, ponovno je u prvi plan izbacio jednu jako neugodnu i problematičnu pojavu koja je u BiH iznimno često na djelu, a o kojoj se jako malo ili gotovo nikako ne govori, piše Večernji list BiH.
Osim što takvim riječima i karakterizacijama definitivno nije mjesto u javnom diskursu, pogotovo u podijeljenom društvu kakvo je u BiH, u pravilu se za ovakvim “nazivima” u svakodnevnoj komunikaciji i u privatnom i u javnom životu poseže kod nedostatka argumenata ili iz “nasušne” potrebe da se dodatno ponizi i etiketira sugovornik i politički suparnik. Ovo se, dakako, nerijetko čini u funkciji bacanja “dimnih zavjesa” za odvraćanje pozornosti s pravih problema.
Dehumanizacija
Izrazi balije, ustaše i četnici, koji su se do proteklog rata potiho izgovarali u krugu provjerenih istomišljenika kad se razgovaralo o “onim drugima”, u ratu su, kao i ostale prljavštine, isplivali na površinu i ovladali komunikacijskim prostorom u BiH i okružju. Od tada se te riječi bespoštedno koriste kad se u pežorativnom smislu raspravlja o “onoj drugoj” ili pak “trećoj” strani. Ovi pogrdni izrazi podjednako su korišteni u neformalnim, svakodnevnim razgovorima, javnom diskursu, pa i u televizijskim informativnim emisijama, o čemu svjedoče ratne snimke dnevnika s jezivim polusloženicama kojima se nastojalo oblatiti i dehumanizirati neprijateljsku stranu svim raspoloživim sredstvima.
No, kakvo značenje imaju i kakve posljedice sa sobom nose nazivi poput “balija”, “četnik” i “ustaša”, koji se kod nas tako olako i bez ikakve odgovornosti izgovaraju? Iako se značenje riječi “četnik” tijekom povijesti više puta mijenjalo, kod nas se pod tim izrazom uglavnom podrazumjeva pripadnik ravnogorskog četničkog pokreta generala vojske Kraljevine Jugoslavije Dragoljuba Draže Mihajlovića iz Drugog svjetskog rata, kao i sve što se vezuje uz tu formaciju. A uz njih se ne vezuje ništa dobro, već izmasakrirani civili, spaljena sela i svi mogući zločini kojima su širili strah i trepet na prostoru nekadašnje Jugoslavije, primarno među nesrpskim stanovništvom, ali i među Srbima, koji im ideološki nisu bili skloni. Kad je riječ o ustašama, tu se otrovnim strelicama asocira na pripadnike ustaškog pokreta koji je utemeljio Ante Pavelić, a uz koji također ruku pod ruku dolazi cijela plejada zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu, primarno nad srpskom, židovskom i romskom populacijom, ali isto tako i nad Hrvatima “neistomišljenicima”.
Stigmatizacija
S druge strane, pogrdni izraz “balija”, prema autoru Senahidu Haliloviću, definira se kao imenica muškog roda, seljak musliman; neobrazovan, prost čovjek koji nije pripadao plemstvu; drugim riječima, uvredljiv naziv za muslimana. Dakle, za razliku od prethodna dva izraza koja se isključivo vežu uz Drugi svjetski rat i formacije koje su pod tim imenima počinile neke od najbrutalnijih zločina, ovaj izraz pogrdnog karaktera isključiv je stigmatizacijski i pejorativan izraz koji se, u kontekstu lokalnih razmirica, koristi za bh. Bošnjake muslimane. Iako povijesno znatno stariji, ovaj se izraz učestalo pojavljuje jačanjem nacionalizama u bivšoj Jugoslaviji te se Bošnjacima muslimanima najčešće upućuje od radikalnijih nacionalističkih desničara u Srbiji i Hrvatskoj, ali pojedini bh. političari Bošnjaci koji se ne libe koristiti ga u javnom diskursu predstavljaju zabrinjavajuću iznimku od ovog pravila.
Mogli bismo zaključiti da se izrazi “ustaše” i “četnici” koriste kako bi se Hrvate i Srbe ponizilo i dehumaniziralo, aludirajući na zločinačke akcije ovih formacija u Drugom svjetskom ratu, povlačeći analogiju s formacijama u proteklom ratu, pa im se tako poručuje da su genocidni, a s druge strane izraz “balije”, prije svega, koristi se za difamaciju Bošnjaka muslimana kojima se tako na pogrdan način poručuje kako su nazadni, primitivni i zaostali te nacionalno-identitetski nedorasli.
U aktivnoj upotrebi još je mnoštvo drugih pogrdnih izraza kojima se vrijeđaju i druge (manjinske) skupine u BiH poput “čifuti” (Židovi) i “cigani” (Romi), a posebna je priča upotreba izraza “komunjara” i “udbaš” kao “univerzalnog alata” za omalovažavanje pripadnika bilo kojeg naroda u BiH (imajući u vidu kako je među komunistima i tajnom policijom UDBA-om bilo pripadnika svih naroda, a koji su se također isticali po zločinima i brutalnosti).
Odgovornost za korištenje ovakvih izraza u svakodnevnom javnom diskursu je ogromna ako se ima u vidu kako su mnogi ljudi u proteklom ratu izgubili živote dok ih je netko, etiketirajući ih takvim nazivima, odvodio na stratišta diljem BiH.
Odgovornost je tim veća ako ovakve riječi izgovaraju politički dužnosnici i lideri političkih stranaka u BiH. Ništa manja nije ni odgovornost internet-komentatora na pojedinim bh. portalima koji govorom mržnje u komentarima pod svakom viješću dodatno podgrijavaju bure baruta zvano BiH.
Dio problema leži svakako i u kućnom odgoju i nesposobnosti nas samih da kao društvo pogledamo u ogledalo i detektiramo problem koji postoji i pokušamo naći rješenje kojeg trenutačno nema.
Do tada ovakve, u najmanju ruku neoprezne, a ruku na srce – neodgovorne izjave s riječima kojima nije mjesto u javnom diskursu ne mogu donijeti ništa dobro te zbog toga jesmo i, kako stvari stoje, vječno ćemo biti zarobljeni u nekim davnim vremenima i ratovima koji nikako da završe.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Potražnja raste Cijene smještaja u domovima za starije osobe u BiH su porasle, liste čekanja su sve duže
Sve rezervne snage iz Češke stigle su u BiH na vježbu Brzi odgovor 2025
Dom naroda PFBiH podržao pravo porodilja na prisustvo pratnje tijekom trajanja poroda