SRIJEDA, 1.studenoga 2025
Proteklih mjeseci ponovno se otvorila tema uvođenja tzv. braniteljskog dodatka u Federaciji BiH.
Određene skupine braniteljskih udruga, koje sebe vole nazivati “reprezentativnim”, “temeljnim” ili “krovnim” — iz obje vojne komponente, Armije BiH i HVO-a , uz potporu Federalnog ministarstva branitelja, pojedinih zastupnika i predstavnika tzv. Kampa boraca iz Alipašine 41 u Sarajevu, vodile su rasprave o visini tog dodatka.
Njihovi prijedlozi kretali su se od 0,50 KM do 5 KM po mjesecu provedenom u Domovinskom ratu, da bi se naposljetku “dogovorili” o iznosu od 1,50 KM.
Toliko, navodno, vrijedi mjesec dana proveden u rovovima, pod granatama, u gladi i strahu. Toliko vrijedi krv, znoj i suze onih koji su stajali tamo gdje je bilo najteže , na crti života i smrti.
Ova odluka izazvala je ogorčenje među brojnim istinskim, razvojačenim braniteljima u Federaciji BiH. Na društvenim mrežama, u kafićima, po selima i gradovima, čuje se ista gorčina:
Kako je moguće da među onima koji će primati taj tzv. braniteljski dodatak budu i oni koji već tri desetljeća primaju različite naknade iz rata?
Tu su umirovljeni pripadnici oružanih snaga po zapovjednim mirovinama, odlikovani, RVI-i, članovi obitelji poginulih, nestalih i zatočenih, te primatelji tzv. egzistencijalne naknade. A među njima i oni koji su uredno zaposleni ili u mirovini.
Za sve njih, taj dodatak od 72 KM mjesečno (za 43 mjeseca sudjelovanja u ratu) samo je još jedan prilog postojećim prihodima.
Ali za one druge , za istinske, zaboravljene, razvojačene branitelje koji nisu nikada ništa dobili , ta ista svota bila bi znak da ih Domovina nije posve zaboravila.
I upravo tu leži najveća bol i izdaja.
Ne od vlasti, jer od nje se više i ne očekuje pravda.
Nego od dojučerašnjih ratnih kolega, onih s kojima su dijelili rov, kruh, cigaretu i strah.
Od njih koji danas šute, iako znaju da to nije pošteno. Njihova šutnja boli više od svake nepravde. Jer kad pravedni šute, nepravda se smije.
Braniteljski dodatak bi trebali dobiti isključivo oni koji nikada nisu primili ništa iz Domovinskog rata.
To bi bila prava i jedina ispravna odluka : moralna, ljudska i domoljubna.
Za njih, taj dodatak ne bi trebao iznositi 1,50 KM, nego barem 11,70 KM po mjesecu sudjelovanja u ratu.
Tada bi novca bilo dovoljno, a istinska nepravda barem djelomično ispravljena.
No umjesto toga, sada se jaz među braniteljima produbljuje.
Na jednoj strani oni koji imaju sve, a na drugoj oni koji nemaju ništa osim rana, uspomena i gorkog osjećaja izdaje.
I što je najtužnije , taj jaz više nije samo između njih i vlasti, nego i između braće po oružju, onih koji su nekad stajali rame uz rame.
To je rana koja krvari tiho, ali duboko.
I možda je upravo ta šutnja — šutnja onih koji bi trebali govoriti , najveća podlost i licemjerje našeg vremena.
Vlado Marušić/ Braniteljski portal.ba
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
hb.hteam.org
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Otočac odaje počast gradu heroju: besplatan prijevoz u Vukovar 18. studenoga
Turudić poručio: HOS nije nikakva ustaška vojska, to su hrvatski branitelji!
Istina o “VeDRI” – udruzi koja pod krinkom antifašizma širi jugoslavensku nostalgiju i vrijeđa hrvatske branitelje