TEŠKA ZLOSTAVLJANJA 6. studenoga 1992. župnik Ivan Grgić – kako su Srbi ubijali katoličke svećenike i vjernike u banjalučkom kraju?

ČETVRTAK, 6. studenoga 2025.

Petorica svećenika Banjolučke biskupije (Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lukenda i fra Alojzije Atlija) i jedna časna sestra (Cecilija Grgić) ubijeni su odnosno umrli nakon teških zlostavljanja, više svećenika je preživjelo logore, teško fizičko maltretiranje, atentate, a biskup Komarica je bio nekoliko puta maltretiran, sedam i pol mjeseci zatočen u svom domu.

U mrtvo tijelo svećenika Ivana Grgića Srbi su ispucali čak 50 metaka i bacili ga u masovnu grobnicu gdje su već ležali ubijeni Hrvati.

Mladi župnik Ivan Grgić bio je omiljen među svojim župljanima u Gornjoj Ravskoj, u blizini Prijedora, kojima je bio od velike, ne samo duhovne, nego i tjelesne pomoći. Preko brda pješačeći i do 20 km u jednom smjeru nosio bi lijekove bolesnicima. To je činio jer su komunikacije tijekom ratnih mjeseci 1992. godine bile prekinute, zbog čega su ljudi bili odsječeni jedni od drugih.

A onda je došla noć i mladi svećenik je ubijen, pretpostavlja se početkom studenoga te strašne 1992 godine. „Noć, u kojoj su sluge zloduha igrale svoje pakleno kolo Kainovo po mnogim našim selima i župama, pa tako i župi Ravska. Tu su to kolo savili oko Božjeg čovjeka, oko svjetionika ljubavi i mira u tami mržnje i rata, oko njegova župnog doma. Provalili su u dom, izvukli ga nasilno, uvukli u svoju paklenu kolonu auta i dovukavši ga na rub njegove župe, u neposrednu blizinu drugih masovnih grobnica već prije njega ubijenih Hrvata, župnika i župljana, došao je red i na njega. Čak 50 hitaca u glavu i tijelo ispucano je u svećenika Ivana Grgića”, rekao je Danko Komljenović, prisjećajući se izjava preživjelih.

Petorica svećenika Banjolučke biskupije (Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lukenda i fra Alojzije Atlija) i jedna časna sestra (Cecilija Grgić) ubijeni su odnosno umrli nakon teških zlostavljanja, više svećenika je preživjelo logore, teško fizičko maltretiranje, atentate, a biskup Komarica je bio nekoliko puta maltretiran, sedam i pol mjeseci zatočen u svom domu.

Najveći dio Hrvata katolika na području banjolučke biskupije ostao je bez svoje imovine i protjeran, posebno tijekom 1992. i 1993. godine. Na području biskupije koje je pod kontrolom vlasti bosanskih Srba živjelo je 1991. oko 80 tisuća Hrvata, a danas tek 6500. Oštećeno je ili uništeno čak 98 posto crkava i kapela, što znači gotovo sve. Bezbožnost koju su pravoslavni Srbi pokazali prema katoličkim vjerskim objektima, s kojima bi kao pravoslavni trebali dijeliti najvažnije i bazične osnove kršćanske vjere, prešla je sve granice razuma i morala.

Nikada se, nažalost, iz vrha Srpske pravoslavne crkve nije čula osuda ili apel za prestanak ovih dijaboličnih djela mržnje prema Hrvatima katolicima banjolučkog kraja.

hb.hteam.org