SRIJEDA, 18. ožujka 2026.
Hrvatski odvjetnik Luka Mišetić, poznat po slučajevima pred međunarodnim sudovima, uzburkao je političku scenu objavom o presudi Europskog suda za ljudska prava koju je nazvao pravim potresom za nasljednike komunističkih partija. U javnom istupu Mišetić je poručio da je Europski sud jasno rekao kako države smiju, u demokratskom društvu, raspustiti političke stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija i totalitarnog režima.
Presuda o kojoj je riječ odnosi se na pokušaj registracije obnovljene Komunističke partije Rumunjske (Partidul Comunist Român – PCR), čiji je program otvoreno zazivao povratak socijalističkog poretka, osporavao demokratske temelje države i ignorirao traumatično iskustvo rumunjskog totalitarnog režima. Rumunjski sudovi odbili su registraciju uz obrazloženje da statut i program nove partije nastavljaju ideologiju koja je desetljećima gušila slobodu, a Sud u Strasbourgu presudio je da takva zabrana jest “nužna u demokratskom društvu”, jer štiti demokratski poredak od onih koji ga žele srušiti.
Bruxelles poručuje: demokracija se smije braniti od neprijatelja demokracije
Presuda u rumunjskom slučaju jasno je naglasila da iskustvo totalitarnog komunizma ima težinu i da država ima pravo reći “ne” političkim projektima koji bi ponovno uvodili praksu jednopartijske vlasti, gušenja medija i progona neistomišljenika. Sud je prihvatio argument da program stranke koji relativizira ili rehabilitira totalitarni režim nije “samo jedno mišljenje u pluralističkoj raspravi”, nego prijetnja osnovnim demokratskim vrijednostima.
SDP i Možemo pod reflektorom: koliko se zaista razlikuju od Partije?
Mišetićeva poruka, u hrvatskom kontekstu, zvuči kao sirena za uzbunu u središnjici SDP‑a i Možemo. Formalno, SDP se odavno definira kao moderna socijaldemokratska stranka, ali je politička i personalna veza s nekadašnjim Savezom komunista očita: od simbolike i retorike, preko kadrova, do nikad jasnog, javnog i iskrenog distanciranja od komunističkih zločina i progona u Jugoslaviji.
Možemo, iako mlađa formacija, godinama flertuje s nostalgičnim jugoslavenskim narativima, “antifašizmom” bez zareza, ali i bez ozbiljnog suočavanja s komunističkom represijom. Kada se u Zagrebu “zaboravi” preimenovati ulice i trgove povezane s Titovim režimom, kada se relativiziraju Bleiburg, Huda jama ili montirani politički procesi, onda je jasno da dio ljevice i dalje živi u mentalnoj Jugoslaviji. Upravo takve stranke Mišetićeva interpretacija presude stavlja pod reflektor: jesu li doista demokratske ili samo nasljednice Partije s boljim PR‑om.
Hoće li Hrvatska iskoristiti europski alat protiv “crvene duboke države”?
Presuda ESLJP‑a sama po sebi ne znači da će sutra iz Bruxellesa stići dopis: “ugasite SDP i Možemo”. Ona, međutim, otvara prostor državama članicama da, ako žele, posegnu za pravnim mehanizmima i raspuste stranke čiji program ozbiljno odstupa od demokratskih standarda i relativizira totalitarni komunizam.
Za Hrvatsku, koja se formalno odrekla Jugoslavije prije više od trideset godina, to bi značilo jednostavno pitanje: postoji li politička volja da se institucije i zakon stvarno primijene na one koji i dalje igraju na kartu bivše države i Partije? Ako se u statutima, programima i javnim nastupima ne vidi jasno, nedvosmisleno i sadržajno distanciranje od komunističkog režima, onda Mišetićeva rečenica zvuči kao upozorenje – ne samo SDP‑u i Možemo, već cijeloj “crvenoj dubokoj državi” koja i dalje živi od dvostrukih kriterija.
Nova Europa bez Jugoslavije: politička scena koja se mijenja
Europa koja je nakon pada Berlinskog zida raskrstila s komunizmom, danas sve jasnije poručuje da demokracija nije dužna hraniti one koji bi je rado srušili. Dok se Hrvatska ubrzano razvija kao članica EU i NATO‑a, dio ljevice uporno ostaje na retorici “antifašističke borbe” u kojoj je sve dozvoljeno ako dolazi s crvenom zvijezdom.
Mišetićeva interpretacija presude zato ima vrlo jednostavnu političku poruku: tko se do kraja ne odrekne nasljeđa komunističke Partije, ideologije jednoumlja i represije – u novoj Europi nema pravo očekivati da će ga se vječno tolerirati kao “normalnu” demokratsku stranku. Za SDP i Možemo to znači kraj ugodne zone: vrijeme je ili za stvarni rez s Partijom, ili za prihvaćanje činjenice da je i njima Europa – ne samo birači – počela gledati pod prste.
Informer.hr
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Od dječaka bana do prvog bosanskog kralja
Laž kao sredstvo kojim Srbi sve poraze u ratovima pretvaraju u pobjede u miru
Epsteinovi dokumenti ruše se na svijet poput asteroida koji udara u Zemlju