VIDEO/DOKUMENTI Agresija tzv. Armije BiH na HVO i Hrvate u Mostaru 9. svibnja 1993. godine

AGRESIJA A BiH NA HVO U MOSTARU
9. SVIBNJA 1993. GODINE

ČINJENICE

***

Raspored vojnih efektiva A BiH u Mostaru poslije 30.6.1993.

1. Vojne postrojbe ABiH – Bulevar,Cernica

2. Skladište oružja i municije – Ulica M.Tita nasuprot prodavnice „Standard“

3. Zatvor za vojnike i civile – IV Osnovna škola – Ulica M.Tita

4. Garaža za popravak vojnih vozila – Fejićeva ulica (zgrada u kojoj se nalazi i Sekretarijat za narodnu obranu)

5. Skladište municije i hrane ABiH – Fejićeva ulica – prodavnica „Šipad“

6. Zapovjedništva A BiH – „Stari grad“,iza zgradeprodavnice „Šipad“

7. Skladište vojne opreme i pogon za šivanje vojnih odora A BiH – podrum Robne kuće „Razvitak“

8. Skladište granata za topništvo A BiH – Trg Ivana Krndelja – Zgrada“Bejrut“ – tunel

9. Vojna radionica A BiH opremljena sa strugovima – Opine,iza Modne konfekcije „Zlatka Vuković“ , vlasništvo Tofe Sefića

10. Ta se vojna radionica ABiH prebacuje u krug : a) Tvornice duhana b) Lesnina c) Unis

11. Bitnica MB A BiH – IV Osnovna škola u ulici M.Tita

11. a) Ta bitnica MB A BiH prebačena u Brankovac

12. Skladište „krmača“ – eksplozivne naprave velike razorne snage – hangar u Sjevernom logoru

13. Skladište „krmača“ A BiH – eksploziv iz tih bombi služio je i za pravljenje auto-bombi – Hotel Ruža

14. 1100 kg eksploziva A BiH, Hotel Ruža

15. Bitnica MB A BiH – iznad Higijenskog zavoda – Zgrada ratne bolnice A BiH

16. Bitnica AM A BiH – Fejićeva ulica

16. a) Bitnica MB A BiH – Ulica Mladena Balorde

17. ZIS A BiH na kamionu FAP – položaj Šehovine

17. a) ZIS A BiH na kamionu FAP – položaj Pravoslavno groblje

18. Bitnica MB i BST – Šantićeva ulica

19. Položaji ABiH u Ulici Adema Buća – uporaba „bosanskih lonaca“ bacanjem ispred prodavnice „Colorservisa“

20. Bunker A BiH – Restoran Petica

21. Bunker A BiH – Ugao Ulice Adema Buća – između prodavnice „Borova“ i džamije

22. Bunker A BiH – Ulica Krpićeva – Aero klub

23. Bunker A BiH – Ulica Krpićeva – Podrum zgrade Velmos

24. Položaj A BiH – Bulevar – Mikačićeva kuća

25. Vojnici A BiH – Cafe Benon – Ulica Adema Buća Cernica

26. Vojnici A BiH – kuća Karla Džebe – Cernica

27. Snajperisti – srušene zgrade na Bulevaru – kod Doma zdravlja

DOKUMENTI D-173

KOMENTAR General pukovnik Slobodan Praljak:

Tko kontrolira most „Bijela“?

Tko blokira magistralni put?

Zašto? Protiv koga?

A da bi cijeloj toj ujdurmi dali još veći značaj opasnosti za Muslimane „koje napadaju dva fašizma: – „ustaše i četnici“, uvijek uz HVO treba dodati i HV.

DOKUMENT D-174

KOMENTAR General pukovnik Slobodan Praljak:

Bajro Pizović, zapovjednik brigade A-BiH razmještene na području Stoca – Dubravske visoravni – priprema napad na HVO Stoca i Čapljine: „Osigurati kontrolu pravca Buna – Gubavica, … kontrolisati prostor sela Stanojevići, … kontrolisati i zatvoriti pravac Žitomislići – Pijesci, Bivolje Brdo – Pijesci“.

„Snagama razmještenim u selima na pravcu Čapljina – Domanović kontrolisati pravce: Tasovčići – Domanovići, Počitelj – Muminovače, Ševač Polje – Bivolje Brdo“.

A gdje su položaji spram VRS-e?

Što će jedinice u selima koja su od položaja VRS udaljena 20 km?

A „Plan upotrebe jedinica brigade za borbena dejstva … i rok za izvršenje navedenih zadataka je 19. 4. 1993. g. do 12 časova“; kada te dokumente treba donijeti komandantu Bajri Pizoviću na uvid i ovjeru.

DOKUMENT D-175

KOMENTAR General pukovnik Slobodan Praljak:

Istoga dana – 19. 4. 1993., napisana je zapovijed o napadu A BiH na HVO u Mostaru.

Sve je spremno i : „Na signal –RAK–625 – otpočnite sa opštim napadom na svim mjestima i po zadatim pravcima“.

U potpisu komandant Midhad Hujdur.

A kojim pravcima napadaju, i koga napadaju, možete pročitati u zapovijedi i pogledati na karti koje su vam dane na uvid.

DOKUMENT D-176

DOKUMENT D-177

KOMENTAR General pukovnik Slobodan Praljak:

A čim je general Bo Pellnas napustio Mostar, uvjeren da je nešto postigao, Arif Pašalić i društvo iz A BiH nastavljaju svoje planove.

Sve je to davno ranije planirano na višim političkim i vojnim razinama i ne može se zaustaviti.

Točka 3.

Zbilja molim vaše strpljenje i pozornost u čitanju ovog dokumenta:

Dakle – na sastanku održanom dana 17. 4. 1993. u 22.00 usmeno je rečeno (zapovjeđeno) sljedeće:

„ – NE OTPOČINJITE DEJSTVA BEZ NAREDBE

– IZVRŠENO JE UVEZIVANJE SA NAŠIM LJUDIMA U HVO-u!!!“

Što tu piše i što to znači?

Muslimani iz A BiH uvezali su se s Muslimanima pripadnicima HVO-a, s planom napada na Hrvate u HVO.

To je svugdje na svijetu, i u svakoj vojsci i u bilo koje vrijeme bila IZDAJA i VELEIZDAJA.

VOJNI SU SUDOVI PO KRATKOM POSTUPKU DONOSILI PRESUDU – SMRT:

a) STRIJELJANJEM

b) VJEŠANJEM

ovisno o tradiciji izvršenja kazne.

Nakon što u daljnjem tekstu nabroje šta sve treba zauzeti i blokirati iza leđa HVO-u, u njegovoj pozadini piše Arif Pašalić:

„Zauzimanje grada Stoca sa našim ljudima u HVO“.

A što je s ljudima u HVO koji nisu „naši“, nisu Muslimani?

Njih treba ili zarobiti ili ubiti, jer se plan drugačije i ne može ostvariti.

Dokumenti koji slijede pokazat će vam kako se to dalje odvijalo.
Da, i :

„MB-60 i MB-82 postavljeni za dejstvo protiv HVO“.

Tražim da se hitno neki predsjednik RH ispriča u ime Hrvata – Muslimanima, naravno.

Neka se, molim, usput ispriča i Srbima – mora da smo i njima nešto skrivili, naime, nismo se baš predali i nismo išli kao stoka na klanje. A to se od Hrvata očekivalo.

Sve drugo je ili nacionalizam ili ustašluk.

JEBITE SE DRUGOVI.

[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=zcmh2mDgGEs[/embedyt]

DOKUMENT D-178

KOMENTAR General -pukovnik Slobodan Praljak :

Armija BiH, postrojbe IV. K., napale su 9. 5. 1993. postrojbe HVO-a u Mostaru.

Nakon dugotrajnih priprema.

Nekoliko dana ranije dogovorena je (Bo Pellnas) neka psihološka crta razgraničenja – kako bi se spriječilo da incident ne preraste u sukob vojski.

Linija Bulevar – dijelom Šantićeva – Carinski most.

Duboko na zapadnoj strani, u zgradi „Vranice“, ostalo je, i bez problema radilo, i Zapovjedništvo IV. K. i Zapovjedništvo 41. mbr. A BiH i RADIO MOSTAR – Arifov radio i njegova propaganda.

Sve je to točno vidio i istinito napisao gospodin Hadžiosmanović (vjeroispovijest: Musliman, član SDA).

***

DOKUMENT D-179

Dr. Ismet Hadžiosmanović: Bošnjačko-hrvatski politički obračun, Mostar 2006.

…

XIV. 1. Rat u Mostaru

Počelo je 9. 5. 1993. godine u ranim jutarnjim satima, kada je oko pet sati počela snažna pucnjava i detonacije iz teškog naoružanja. Tim činom pale su definitivno sve iluzije da rata u Mostaru neće biti. Rat je to jutro ušao u Mostar na velika vrata.

Svi apeli, politički dogovori, upozorenja i međusobno optuživanje otišli su u povijest, a ta povijest će verificirati svekoliki udio pojedinačnih političara – onih koji su bili za rat i onih koji su se istinski zalagali za demokratsko razrješenje hrvatskomuslimanskih političkih odnosa u BiH.

Bio sam očevidac toga rata u Mostaru. Sa pozicije moga stana u naselju Centar II, mogao sam jasno vidjeti kako sa lokaliteta brda Huma tuku teške strojnice HVO-a po lokalitetu Šemovca, Bulevara oko Doma zdravlja pa prema zgradi Gimnazije gdje postrojbe Četvrtog korpusa pješačkim jurišom prelaze Bulevar i ulaze u male uličice prema lokalitetu Liska ulice. Najintenzivniji pješački napadi vojnika Četvrtog korpusa bili su Musala – novi pontonski most – bivša ulica Korzo, kao i manjih napada iz ulice Cernica, preko Bulevara, prema Domu zdravlja i okolnim baščama. U tim trenucima pješačkog napada vojnika Četvrtog korpusa, teške strojnice HVO-a su tukle po Bulevaru i zgradama koje se nalaze uz samu cestu. Drugi dio teških strojnica tukao je po lokalitetu zgrade Vranice u Ulici S. Radića, gdje je bila Komanda Četvrtog korpusa. Teško artiljerijsko oružje HVO-a je između osam i devet sati žestoko tuklo po privremenim objektima Armije RBiH, zgradu Higijenskog zavoda, SDK i Konak. Artiljerijska vatra se u talasima smjenjivala na tim lokalitetima. Istovremeno čule su se artiljerijske eksplozije na lokalitetima B. Brijega prema Cimu i Rudniku. To je dolazilo sa lijeve obale i gađani su ciljevi koji su bili naznačeni ranijim naredbama Komande Prve mostarske brigade od 20. 4. 1993. godine.

Već oko jedanaest sati čula se koncentrirana pješadijska paljba na lokalitetu: kuće Mujage Komadine, dijela bivše ulice Lenjinovo šetalište, Liska parka i Rondoa. Kasnije se vidjelo da su to bili maksimalni prodori pješadije Četvrtog korpusa. Otprilike su i zadržani na tom širem lokalitetu. Teške strojnice su i dalje koncentrirale svoju paljbu na zgradu Vranice. Pucalo se zapaljivom municijom, a poslije toga se pojavio požar u pojedinim stanovima, gdje su se jasno vidjeli oblaci dima. Na tom lokalitetu nastavljena je artiljerijska vatra dugo u noć i sutradan, u ranim poslijepodnevnim satima. Tada su postrojbe HVO-a pješadijski zauzele ovu zgradu i ušli u Komandu Četvrtog korpusa.

KARTE 1.

1 od 4

KARTA 2.

MJESTA I POLOŽAJI HVO-a KOJA SU 30.06.1993. GODINE I KASNIJE U
SRPNJU NAPALE JEDINICE A BiH I VOJNICI HVO-a MUSLIMANI-BOŠNJACI –
KLASIČAN ČIN VELEIZDAJE

1 od 4

DOKUMENT D-180

DOKUMENT D-181

DOKUMENT D-182

DOKUMENT D-183

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
VLADA
PREDSJEDNIK
11. svibnja 1993.

Nj. E. G. Yuliy Vorontsov

Predsjednik Vijeća sigurnosti
Ujedinjeni narodi
New York

Ekscelencijo,

Dok sam i dalje duboko zabrinut nedavnim događajima u Mostaru i dok moje službe poduzimaju sve moguće mjere kako bi zaustavile teška neodgovorna djela svih strana i spriječile da se slični incidenti dogode drugdje, primoran sam obratiti se Vašoj Ekscelencijo u svezi s Predsjedničkom izjavom o Bosni i Hercegovini (S/25746) usvojenom na Vijeću sigurnosti a u svezi sa sukobom u Mostaru.

Članovi Predsjedništva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine nakon sastanka održanog u Čitluku 11. svibnja 1993. smatraju potrebnim Vijeće sigurnosti i javnost upozoriti na određene neobjašnjive pogreške u i izostanke iz gore spomenute Predsjedničke izjave.

Opis Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji se nalazi u Izjavi kao «paravojne jedinice bosanskih Hrvata»pogrešno predstavlja ulogu HVO-a. HVO je legitimna vojska, priznata od strane Vlade i Predsjedništva, koja je dugo vremena bila (nečitljivo) snaga u Bosni i Hercegovini. Veza HVO sa vlastima u Zagrebu je predstavljena pretjerano bliskom. Nitko ne osporava da je stvaranje takve veze bilo potrebno kao posljednja opcija u trenutku kada su Predsjedništvo i Vlada u Sarajevu bili neskloni i nisu pokazali suradnju u pridruživanju bosanskim hrvatskim članovima Vlade u poduzimanju potrebnih mjera za zaštitu ljudi u Bosni i Hercegovini od očitih opasnosti od rata od strane Srbije i Crne Gore.

Izjava osuđuje navodnu ofenzivu bosanskih Hrvata na Mostar, Jablanicu i Drežnicu. Snage UNPROFOR-a mogu vrlo jednostavno ući u Jablanicu i Drežnicu kako bi potvrdile da se nikakvi sukobi tamo ne odvijaju. Pristup UNPROFOR-a tim gradovima je moguć za razliku od ulaska u Konjic i 18 drugih hrvatskih sela u tom području gdje Armija Bosne i Hercegovine (ABH) zabranjuje pristup medijima i svom međunarodnom osoblju već mjesec dana. Bojim se da je to u cilju prikrivanja zločina počinjenih protiv bosanskih Hrvata na tom području.

Glede tragične situacije u Konjicu ponizno molim da Vijeće sigurnosti poduzme sve potrebne mjere kako bi prekinulo blokadu Konjica za UNPROFOR i druge strane u najkraćem mogućem roku.

U Izjavi se pogrešno navode potpisnici prekida vatre kao «Vlada Bosne i Hercegovine» i «bosanski Hrvati». Predsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, četiri trenutna ministra u toj Vladi, zamjenik i pomoćnik ministra vanjskih poslova kao i tri člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, sastavši se u Čitluku, oštro se protive uporabi termina «Vlada Bosne i Hercegovine» kada se u Izjavi govori o isključivo muslimanskom dijelu te Vlade. Ovo protivljenje prethodno sam izrazio i u pismu upućenom Glavnom tajniku i predsjedniku Vijeća sigurnosti od 19. veljače 1993. (S/25320).

Mi, bosansko-hrvatski članovi Vlade i Predsjedništva osporavamo legitimitet ekstremnih članova muslimanskog dijela Vlade u Sarajevu za korištenje institucija vlasti, uključujući pravo na predstavljanje i korištenje službenih naslova Vlade Republike Bosne i Hercegovine, kao i pravo na imenovanje veleposlanika Republike Bosne i Hercegovine kao njihova isključiva prava.

Iako tako s poštovanjem želimo podsjetiti Vijeće da strana «Bosanski Hrvati» ne postoji. Bosansku Hrvati izrazili su svoje političke težnje kroz izbor predstavnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u demokratskim izborima održanim u Bosni i Hercegovini 1991. Ova stranka i dalje ima jasan mandat izražavanja političkih stajališta Hrvata u Bosni i Hercegovini i to sa većom potporom nego ikad ranije.

Gospodin Mate Boban je čelnik bosanskih Hrvata i član Parlamenta Republike kao i legalno izabrani predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine. Trenutno služi svom biračkom tijelu kao predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Izjava je neodređena u svojoj optužbi da djela bosanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini nisu u skladu sa potpisom na Mirovnom planu za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tijekom pregovora kao i nakon potpisivanja Mirovnog plana bosanski su Hrvati pokazali veliki stupanj suradnje i želje za provedbom odredaba Plana u najkraćem mogućem roku. Međutim postoji velika količina dokaza koja upućuje na to da je do sukoba u Mostaru došlo zbog toga što ekstremni članovi muslimanske populacije ne žele sudjelovati u Mirovnom planu i njegovoj provedbi.
Gore navedene pogreške koje se nalaze u Izjavi mogu biti posljedica nedovoljnih informacija. Međutim, takve pogreške i optužbe nisu u skladu s časnim načelima sadržanim u Povelji Ujedinjenih naroda.

Iskreno se nadamo da će se ove pogreške ispraviti uskoro. Bosanski Hrvati kao jedan od tri konstitutivna naroda u Republici Bosni i Hercegovini, kroz svoje zakonske predstavnike i dalje nastoje surađivati sa svim međunarodnim čimbenicima i posebno sa Ujedinjenim narodima na najkonstruktivniji način, a u cilju promoviranja mira i osiguranja uspostave «suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine».

Nadalje, iskreno se nadamo da će Vijeće u najkraćem roku razmotriti situaciju u Konjicu kako je to s punim pravom učinilo glede situacije u Mostaru.

Ekscelencijo, žalim što sam bio prinuđen biti ovako izravan u svijetlu ogromne patnje kroz koju prolaze Muslimani Bosne i Hercegovine a uz svo dužno poštovanje prema integritetu Vijeća u donošenju odluka. Ipak sam kao Predsjednik Vlade bio obvezan predočiti Vam ove činjenice.

Ekscelencijo, primite izraze mog najdubljeg štovanja.

Iskreno Vaš,
Mile Akmadžić

Predsjednik Vlade
Bosne i Hercegovine

Cc: su-predsjedatelj ICTY-a
(okrugli žig)
(potpis)