Zoran Milanović je bošnjačkog člana predsjedništva BiH nedavno nazvao ‘udbašem iz Zenice‘ i ‘sponzorom mudžahedina‘. Evo što se krije iza tih optužbi na račun Šefika Džaferovića

Zoran Milanović je člana predsjedništva BiH Šefika Džaferovića nedavno nazvao “udbašem iz Zenice”, optuživši bošnjačkog člana vodstva susjedne države i da je u ratu bio „sponzorom mudžahedina“. Bila je to samo jedna u nizu Milanovićevih krajnje brutalnih izjava čiju pozadinu šira javnost baš i ne zna, kao ni ono na što aludira, piše Slobodna Dalmacija.

Povezivanje Džaferovića s mudžahedinima i njihovim zločinima nije od jučer, a o tome se moglo najviše čuti tijekom unutarstranačkih sukoba u samoj SDA.

Svojedobno je Mirsad Kebo, bivši potpredsjednik Federacije BiH, tužilaštvu BiH dostavio službene zabilješke u kojima je dokumentirana sumnja da je Šefik Džaferović 18. kolovoza 1994. godine, prilikom posjete oslobođenoj Vozući, bio udaljen samo deset metara od mjesta gdje su pripadnici odreda “El-Mudžahid“ odsjekli glavu civilu srpske nacionalnosti. U materijalima koje je bivši član SDA Kebo dostavio Tužilaštvu bili su i dokazi o djelovanju iranske tajne službe tijekom agresije na BiH, te fotografije kuće u zeničkom naselju Crkvice u kojoj je, prema dokumentima, djelovala iranska obavještajna služba koju su navodno često posjećivali Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović. Džaferovićev potpis je navodno i na dokumentima kojima je nakon rata dodjeljivano državljanstvo BiH nekima od stranih dobrovoljaca-mudžahedina.

Šefika Džaferovića se, inače, smatra glavnim ključarem svih kriminalnih tajni dinastije Izetbegović zahvaljujući čemu je i dospio do funkcije bošnjačkog člana BiH predsjedništva. Kao jedan od tri nacionalistička ‘međeda’, kako ih naziva glumac Josip Pejaković, on je i čuvar poklopca nad Pandorinom kutijom bošnjačkih ratnih zločina. Put od načelnika SDB-a u Zenici pa do šefa bošnjačke tajne službe AID-a Džaferović je svojedobno iskoristio kako bi postao ključan suradnik Bakira Izetbegovića kroz zataškavanje slučajeva političkih ubojstava i ratnih zločina, pisao je svojedobno Dnevni avaz. Ovaj list je nabrojio 18 slučajeva ubojstava i misterioznih smrti u BiH koje nikad nisu rasvijetljene, a dvije ključne političke likvidacije dogodile su se za Džaferovićevog mandata u AID-u. To su slučajevi Nedžada Ugljena, bivšeg pomoćnika direktora AID-a, i Joze Leutara, federalnog doministra policije.

Ugljen je ubijen iz pištolja ispred svoje zgrade u Sarajevu 28. rujna 1996. Zanimljivo je da je Džaferović zajedno s tadašnjim tajnikom MUP-a RBiH Željkom Varunekom bio zadužen za razmjenu „zarobljenika“, odnosno polaznika i organizatora (anti)terorističkog kampa na Pogorelici koje su u veljači 1996. uhapsili vojnici IFOR-a. Tad je šef iranskog špijunskog punkta u BiH Ali Bajat, koji je bio nadređen iranskim instruktorima, pred Džaferovićem i Varunekom zaprijetio Nedžadu Ugljenu da će zbog upada jedinica IFOR-a u njihovu tajnu bazu kod Fojnice „platiti glavom“. Nedžad Ugljen je ubijen sedam mjeseci kasnije, Željko Varunek je umro 2013., a Šefik Džaferović je jedini živi svjedok sukoba pomoćnika direktora bošnjačke tajne službe i iranskih obavještajaca – objavila je svojedobno „Slobodna Bosna“.