D. Dijanović: Srbija pred geopolitičkim izborom?

Kraj srbijanske „nesvrstane“ politike?

Pobjeda Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima u Srbiji i njegove Srpske napredne stranke na parlamentarnim izborima posve je očekivana i donosi kontinuitet dosadašnje politike. Vučić je, u različitim kombinacijama, već deset godina na vlasti u Srbiji, a kontrola medija i političke scene od strane SNS-ove mašinerije toliko je snažna da premašuje i razdoblje vladavine Slobodana Miloševića.

Svih prethodnih godina Srbija je vodila multivektorsku vanjsku politiku koja se najčešće opisuje kao „politika 4 stuba“. „Stubovi“ te politike su Rusija, SAD, EU i Kina. Takvo sjedenje na više stolica čini se da dolazi u pitanje u tijeku aktualne ukrajinske krize. Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu postavila je pitanje srbijanskog geopolitičkog svrstavanja.

U kreiranju SNS-a bila je velika uloga zapadnih službi. Vučić je proteklih desetak godina izvršavao mnoge naloge zapadnih središta moći (posebno glede LGBT agende), no narod je većinski proruski, ali prokineski raspoložen (na Kinu se gleda kao na zemlju koja će svrgnuti hegemoniju SAD-a koji je Srbiji oteo Kosovo). Većina investicija u Srbiju dolazi od Zapada. Zbog toga Bruxelles i Washington, očekuje se, sada će primjenjivati oštriji pristup prema Srbiji koja nije uvela sankcije Rusiji. Koju god opciju da Vučić odabere bit će pod ogromnim pritiscima druge strane.

Čvrsti ruski i kineski saveznik

Suradnik američkog Istraživačkog instituta za vanjsku politiku Richard Kraemer nedavno je u članku pod naslovom „Srbija na ivici“, analizirajući političku i društvenu situaciju u današnjoj Srbiji za Foreign Policy, zaključio kako je došlo vrijeme da se Republika Srbija „otvoreno smatra za ono što jest: čvrsti ruski i kineski saveznik koji vodi poluautoritarna vlast koja proaktivno teži ideološki iredentističkom teritorijalnom širenju na Zapadnom Balkanu“. Kraemer upozorava da je današnja Srbija prijetnja regionalnoj i euroatlantskoj sigurnosti.

„Pod Srpskom naprednom strankom (SNS) predsjednika Aleksandra Vučića, Vlada Srbije ubrzano gradi svoju vojsku, otvoreno podržavajući nacionalističke provokatore u susjednim državama, učvršćujući veze Beograda s Moskvom i konsolidirajući partnerstva s Narodnom Republikom Kinom (NR Kinom). Kao sastavni dio svojih napora da aktualizira ideologiju ‘Velike Srbije’, vrh Srpske i Ruske pravoslavne crkve blisko i u dogovoru surađuje sa svojim političkim kolegama. Bez značajnog pomicanja na Zapad u svojoj orijentaciji, Srbija će nastaviti autoritarnu putanju usklađenu s američkim protivnicima“, upozorava Kraemer.

Srpski svet

„Retorički Rubikon, ocjenjuje Kraemer, je prijeđen 2021. godine kada je ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin pozvao na konsolidaciju „srpskog sveta”. Vulin je bez stida izjavio: „Zadatak ove generacije političara je ujediniti Srbe gdje god da žive“, podsjeća se u tekstu. VUlin je vrlo jasno poručio kako „srpski svet“ podrazumijeva jedan državni okvir, a o komadanju okolnih zemalja, pa i Hrvatske, pisao je i najvažniji srpski geopolitičar dr. Milomir Stepić.

Srbija danas nema političke, ekonomske i vojne kapacitete da izazove trajniju destabilizaciju na području Zapadnog Balkana, no ona može djelovati kao transmisija stranih interesa. K tome, ne treba nikada zanemariti činjenicu duboke iracionalnosti velikosrpske ideologije. A i Vučić je, u konačnici, učio zanat od Vojislava Šešelja i velikosrpskoga polusvijeta koji bi i danas gradio „srpski svet“…

Davor Dijanović/HKV, 6. 4. 2022.

hb.hteam.org