D. Živić/Vukovar ne smije doživjeti demografski slom

Aktualno demografsko stanje u Gradu Vukovaru

Hrvatski su demografi kao i najšira javnost s nestrpljenjem očekivali objavu konačnih rezultata popisa stanovništva 2021. jer je demografsko stanje utvrđeno prethodnim popisom iz 2011. već neko vrijeme irelevantno s pozicije prepoznavanja aktualnih i predviđanja budućih demografskih odnosa i trendova. Demografi su tijekom protekloga međupopisja (2011–2021) pažljivo pratili demografske promjene i ukazivali, nažalost, na predvidiv nastavak pa i produbljenje opće depopulacije kao i izrazito negativnih trendova u demoreprodukciji i migracijama. Rezultati popisa to su u najvećoj mjeri i potvrdili. Štoviše, pokazali su i lošije stanje od očekivanog. A to je scenarij koji nikako ne može biti poželjan sa stajališta održivog razvoja i napretka naše zemlje.

Zbog posebne uloge koju je Vukovar imao u Domovinskom ratu, ali i zbog kompleksnih poslijeratnih društvenih, demografskih, ekonomskih i političkih procesa, s osobitom su se pozornosti očekivali i konačni rezultati popisa za Grad Vukovar. Tim više jer je u široj javnosti često i (ne)opravdano isticana teza da rezultati popisa 2001. i 2011. nisu odražavali stvarno nego fiktivno stanje naseljenosti. Ali i zbog činjenice da su i u Gradu Vukovaru međupopisni trendovi u demoreprodukciji i migracijama imali jaka regresijska obilježja. Premalo je prostora u ovom tekstu da se elaboriraju parametri popisa stanovništva i do u detalj iznese njihova metodologija i načela popisivanja, kao i mogući nedostaci ili sumnje u propisani proces provedbe popisa i obrade njihovih rezultata. Važnije je, držim, u ovom tekstu upozoriti na odabrane brojčane pokazatelje aktualnog demografskog stanja u Gradu Vukovaru kao relevantne osnove za razumijevanje njegovih najvažnijih razvojnih izazova održivosti i urbane otpornosti.

Što kaže popis stanovništva?

Pođimo u ovom sažetom osvrtu od osnovnoga demografskog parametra – promjene broja stanovnika.

Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2021. u Gradu Vukovaru živjelo je ukupno 23.175 stanovnika, od kojih 22.255 ili 96,03% u naselju Vukovar, 597 ili 2,58% u naselju Sotin i 323 ili 1,39% u naselju Lipovača (naselje Grabovo – dio je bez stalno popisanih stanovnika). Usporedba s rezultatima prethodnog popisa (2011) potvrđuje opću depopulaciju kao prevladavajući demografski dinamički trend. Naime, broj stanovnika Grada Vukovara u razdoblju 2011–2021. smanjen je za 4508 osoba (-16,3%), što upućuje na najnepovoljniji regresivni tip promjene koji se u literaturi uobičajeno naziva demografsko izumiranje. Važno je naglasiti da je dosegnuta razina ukupne depopulacije u Gradu Vukovaru izraženija u odnosu na državni (-9,6%), a ispodprosječna u odnosu na županijski prosjek (-20,3%). Posebno zabrinjava, ali nije neočekivana, činjenica da se Grad Vukovar već tri puna desetljeća (1991–2021) nalazi u kontinuiranoj općoj depopulaciji koja je više nego prepolovila (-23.560; -50,4%) njegovo prijeratno stanovništvo i koja ima brojne i značajne negativne posljedice na poslijeratni demografski, društveni, ekonomski i svaki drugi razvoj. Međupopisno smanjenje broja stanovnika rezultanta je nepovoljnih trendova u prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva, koje u kontinuitetu možemo pratiti već više od dva desetljeća.

Drugi depopulacijski proces odnosi se, dakle, na prirodni pad stanovništva, tj. činjenicu da u Gradu Vukovaru umire više stanovnika nego što se rađa djece. Tako je, primjerice, prema podacima hrvatske vitalne statistike, od 1998. do 2021. u Gradu Vukovaru živorođeno 5488 djece; u istom je razdoblju umrla 9051 osoba; kumulativno, prirodna je promjena bila kontinuirano negativna – iznosila je -3563 stanovnika. Prirodni pad stanovništva ima izrazito negativan utjecaj na demografsku dinamiku i najvažniji je čimbenik ubrzanja demografskog starenja. Tek donekle ohrabruje činjenica da proteklih nekoliko godina nema velikih oscilacija u kretanju nataliteta, ali je zato mortalitet u uzlaznom trendu.

Uz ukupno i prirodno smanjenje stanovništva prisutan je još jedan depopulacijski proces koji potvrđuje negativna migracijska bilanca, koja implicira da se Grad Vukovar demografski prazni i odseljavanjem domicilnoga stanovništva. Naime, dostupni službeni podaci hrvatske migracijske statistike, premda nisu sveobuhvatni, potvrđuju negativne trendove. Tako je u Grad Vukovar u razdoblju 2001–2020. doseljena 13.221 osoba, od kojih iz drugih gradova/općina Vukovarsko-srijemske županije 6646 osobe (50,3%), iz drugih hrvatskih županija 4843 osobe (36,6%) te iz inozemstva 1732 osobe (13,1%). U istome su se razdoblju iz Grada Vukovara odselile 19.194 osobe, od kojih u druge gradove/općine Vukovarsko-srijemske županije 4831 osoba (25,2%), u druge hrvatske županije 9275 osoba (48,3%) te u inozemstvo 5088 osoba (26,5%). Navedeni podaci sugeriraju da je samo saldo unutaržupanijske migracije bio pozitivan (+1815), dok su salda unutarhrvatske migracije (-4432), vanjske migracije (-3356) i ukupne migracije (-5973) bili negativna predznaka, što je jasan indikator demografskoga pražnjenja, ali i činjenice da je trenutno odseljavanje važniji čimbenik depopulacije od prirodnog smanjenja stanovništva. Budući da je selektivnost (prema dobi, spolu, naobrazbi, zanimanju i sl.) jedno od osnovnih obilježja svake migracijske struje, jasno je da dugoročne posljedice negativnoga salda ukupne migracije zahvaćaju brojne dinamičke i strukturne dimenzije kretanja i razvoja stanovništva, ali i druge oblike društvenog i ekonomskog života Grada Vukovara.

Grad staraca

Bitno je ukazati i na činjenicu da je stanovništvo Grada Vukovara nakon 1991. godine ušlo u proces ubrzanog starenja, koji je sve važniji strukturno-demografski depopulacijski proces. Na to upozoravaju najvažniji pokazatelji dobne strukture: (1) relativan udio mladog stanovništva smanjen je s 26,9% (1991) na 17,8% (2021); (2) relativan udio starog stanovništva povećan je s 14,2% (1991) na 35,2% (2021); (3) indeks starenja povećan je s 52,6 (1991) na 198,3 (2021), što, drugim riječima, znači da je staro stanovništvo dvostruko brojnije od mladoga, a to ukazuje na znatno poremećen odnos među funkcionalnim dobnim skupinama koje već danas, a to će u budućnosti biti sve više, destabiliziraju poželjan demografski okvir demoreprodukcije i ekonomske aktivnosti vukovarske populacije. Jednostavnije rečeno, nepovoljan odnos između osnovnih kontingenata stanovništva (mlado, fertilno/radno sposobno i staro), imat će porazni utjecaj na buduće kretanje nataliteta, ali i na ponudu radne snage za vukovarsko tržište rada. Budući da promjene u biološkom sastavu stanovništva imaju postupan, odgođen i dugoročan karakter te da snažno utječu na druge procese u kretanju i razvoju stanovništva, nedvojbeno je da svojevrsna inverzija dobnog sastava vukovarske populacije nije, niti će u dogledno vrijeme biti, pozitivan i poticajan čimbenik demografske, društvene i ekonomske revitalizacije Vukovara.

Razlozi recentnih nepovoljnih demografskih trendova u Gradu Vukovaru pronalaze se u visokim demografskim i migracijskim gubicima u Domovinskom ratu, potpuno uništenoj i degradiranoj ekonomskoj, naročito industrijskoj bazi, što je nepoticajno djelovalo na povratak prognanika, općoj socijalnoj i ekonomskoj krizi, koju su uz globalne razloge potaknuli nedovoljno brza i osmišljena poslijeratna obnova u nedostatku strateških vizija razvoja hrvatskoga istoka, u upitnim modelima privatizacije, kao i u sve većem demografskom „pritisku“ radno neaktivna stanovništva, prije svega umirovljenika.

Još nije kasno

Negativne posljedice demografskog starenja, kao i drugih depopulacijskih procesa, mogu se ublažiti ili usporiti tek primjenom aktivne i stimulativne, pronatalitetne, imigracijske i redistributivne populacijske politike, kojoj mjere i aktivnosti moraju biti u sinergiji s drugim javnim politikama, napose s politikom ekonomskoga i regionalnoga razvoja te obiteljskom, poreznom, stambenom i socijalnom politikom. Jednostavnijim riječima, bez pomlađivanja biološkoga sastava vukovarskoga stanovništva, u kontekstu podizanja razine nataliteta te doseljavanja mlađeg fertilnog i radno sposobna stanovništva, ne mogu se očekivati pozitivni pomaci u stabilizaciji i poboljšavanju demografske slike Grada Vukovara. A to je ključan preduvjet njegova održivog razvoja i urbane otpornosti, što treba razumjeti i poduprijeti i s motrišta nacionalne sigurnosti, s obzirom na granični karakter i snažno demografsko pražnjenje šireg istočnoslavonskog prostora, čime on postaje pogodnim poligonom za supstituciju stanovništva, a to može biti veliki izazov za istočnohrvatske županije, ali i za Hrvatsku u cjelini.

Aktualni silazni trendovi u demografskoj dinamici Grada Vukovara nisu nezaustavljivi i mogu se usporiti i ublažiti te postupno i u stanovitom vremenu okrenuti u manje negativan ili čak pozitivan predznak promjene primjenom koncepta deperiferizacije, tj. jačanja centralnih funkcija i privrednih aktivnosti, što će povećati razinu zapošljivosti i atraktivnosti za nove imigrante. No to se neće dogoditi samo po sebi i bez dugoročnije intervencije na nacionalnoj i lokalnoj (županijskoj/gradskoj) razini. Tim više što se negativni trendovi u domeni demografskoga razvoja vrlo brzo manifestiraju kao nepovoljni društveni i ekonomski procesi jer demografija je posljedica, ali i funkcija održivog razvoja. Odgovornost za uravnotežene i pozitivne demografske promjene imaju svi akteri na javnoj sceni – od politike, preko znanosti i medija, do gospodarstvenika. Grad Vukovar i njegovi stanovnici, nakon ratne kataklizme, ne smiju doživjeti i demografski slom!

Dražen Živić/Vijenac

hb.hteam.org