LATIĆ O BAKIRU IZETBEGOVIĆU/Što se više trudio sličiti na oca, sve više je bivao njegova sušta suprotnost

Amanet koji mu je otac ostavio bio politički koban za Bakira Izetbegovića; jer nije slijedio ideju i ideologiju SDA, niti je oponašao svog oca, više je sličio i oponašao Racepa Tayipa Erdogana.

Da me je dragi Bog pitao kakvu kaznu zaslužuje Bakir Izetbegović ne bih mogao ništa maštovitije zamisliti od ove koju je dobio. Da se razumijemo, jedan sam od mnogih kojima je Izetbegović načinio hinlu i nepravdu samo zato što sam mu politički oponirao na način da sam ga pokušao spriječiti u njegovom srljanju u provaliju u kojoj se sad nalazi. Osim pokušaja ubistva i šezdesetak tužbi za klevetukoje su podnijeli SDA-ovi moćnici da bi me ušutkali, te raznih drugih oblika zastrašivanja kako mene osobno, još gore i moje familije, Izetbegović i njegovi „odredi smrti“ regurtirani od ćaršijskih klošara i seoskih vucibatina mazihistički su se godinama iživljavali nad nama.

„TOPLI ZEC“

Pa ipak, u ime tridesetak godina prijateljstva koje smo dijelili prije nego je zasjeo na tron nacionalnog vođe, ružno mi je i pomisliti da ga vidim iza rešetaka. Čak ga žalim da je osuđen na svojevrsni politički „Goli otok“ na kojem ga bukvalno šikaniraju kao što su komunistički zatvorenici šikanirali svoje revidirce propuštajući ih korz špalir „toplog zeca“.

Ali on je krivac za to! On je oslobodio niske strasti u masama tokom svojih političkih obračuna i izbornih kampanja. Nažalost, na to su ga nagovorili turski politički mentori iz pobratimske AK Partije, jer se oni takvim metodama razračunavaju sa svojim političkim protivnicima. Treba se sjetiti samo prve izborne kampanje SDA koju je vodio njegov otac Alija Izetbegović, kada nije dao da se napadaju komunisti. Zbog toga se sukobio sa strančkim vrhom, posebno sa Adilom Zulfikarpašićem, bivšim komunistom i političkim disidentom, i sa Omerom Behmenom, „bošnjačkim Mendelom“ po robijaškom stažu u komunistuičkim kazamtima. Obojica su bila „željna napiti se krvi“ i osvetiti se komunistima zbog terora nad muslimanskim vjernicima, ali Alija nije dozvolio revnšizami osvetu.

Uporno je Bakir Izetbegović citirao oca, interpretirao njegove (mudre) misli, objašnjavao njegove postupke, isticao njegovu tolerantnost i skromnost, želeći uvjeriti bosanske muslimane da je njegov sljedbenik i da zaslužuje da i na njega kao takvog izliju svoju ljubav kao i na Aliju. Nažalost, što se više trudio to je više dokazivao da je njegova sušta suprotnost. Čak je svojim takvim ponašanjem prilično oskrnavio neosporan ugled koji je njegov otac uživao među bosanskim muslimanima.

POLITIČKA GILJOTINA

Da je stvarno razumjevao politiku i da je i po čemu trebao sličiti na oca, onda je trebao održati obećanje koje je dao čim je zasjeo na njegovu fotelju, a to je da vrati SDA na „Alijin put“. Da nije lagao i varao simpatizere SDA i da je iskreno želio vratiti SDA na Alijin put, prvo bi u stranku vratio Alijine saborce i prijatelje koji su pod pritiskom i nesmiljenom medijskom harangom, uz izravnu podršku međunarodne zajednice, posebno u vrijeme tutorstva dvojice-trojice notornih islamofoba Wofganga Petricha, Robertha Berrya i Ralpha Johnsona, morali se povući iz političkog života. Treba se prisjetiti da je Alija Izetbegović rekao da su ga bolest i Roberth Berry, tadašnji šef OSCE-a u BiH, natjerali da prije isteka mandata napusti Predsjedništvo BiH.

A jok, Bakir se s jedne strane okružio polusvijetom i imbecilima ala „Hu Is Ju“, a sa druge strane potkupio iste one medijske kerbere koje su međunarodni islamofobi finansirali i pucikali na oca mu i njegove saborce etiketirajući ih kao islamske fundamentaliste.

Danas se Izetbegović našao u njihovoj koži. Politički okužen i ostavljen od sviju lamentira nad sudbinom nacije i vjere kao da se radi i o njegovoj sudbini. Još uvijek je ubjedljiv jer mnogim Bošnjacima ne ide u glavu kako je on ispao „žrtveni jarac“ a da su ga Dragan Čović i Milorad Dodik politički nadživjeli. Dugo će Bošnjaci sumnjati u dobre namjere međunarodne zajednice ako se budu „kola slomila“ samo na Bakiru Izetbegoviću. Taj problem će imati Osmorka i pitanje je da li će ga na adekvatan način riješiti.

Do tada će Izetbegović pokušati istrgovati taj „kontrolni paket“ sa kojim može ucjenjivati formiranje Vlade Fedracije BiH. Možda time želi otkupiti sebi i svojoj supruzi Sebiji neki oblik amnestije.

Kako god se bude razvijala situacija odlaska SDA u opoziciju, svakim danom će se sve više otkrivati greške i političke zablude kojima je robovao Bakir Izetbegović. Jedna od najvećih tih zabluda zasigurno će biti njegov odnos prema Recepu Tayipu Erdoganu. Možda će se ispostaviti da je emanet koji mu je otac ostavio bio politički koban za njega. Jer, zapravo, Bakir Izetbegović nije slijedio ni ideju ni ideologiju na kojoj je nastala SDA, niti je oponašao svog oca, već je slijedio i oponašao Erdogana. Tako je SDA odveo u opoziciju, a sebe na političku giljotinu.

Izvor: TBT

hb.hteam.org