15. lipnja 1993. na Busovačkim stajama (općina Busovača) od strane Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH” napadnut je humanitarni konvoj pri čemu su brutalno ubili 22 Hrvata, 14 civila i 8 pripadnika HVO-a koji su pratili konvoj kroz područje Busovačke planine.
Teže je ranjeno preko 20 pripadnika HVO-a i civila. Jedna skupina izbjeglica i drugih putnika došla je do Busovače s namjerom da otputuje u tuzlansko područje.
Kada im je 14. lipnja bilo jasno da od puta nema ništa, odlučili su se vratiti i pridružili su se konvoju koji je toga dana krenuo za Sebešić po hranu za Lašvansku dolinu i Busovaču.
U tome konvoju bilo je 15 hrvatskih civila iz Brčkog, 7 iz Tuzle i oko 70 iz Busovače. Oni su stigli na Busovačku planinu, gdje su se trebali odmoriti.
Dok su se odmarali, opkolili su ih pripadnici Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH”. Ne znajući da su opkoljeni, krenuli su naprijed oko šest sati ujutro. Samo dvije minute kasnije počela je pucnjava sa svih strana.
Pucnjava nije prestajala, nego se sve više i više pojačavala. Pripadnici Muslimansko-bošnjačke takozvane “Armije RBiH” počeli su ih gađati tromblonima i minobacačima s nitroglicerinom, i to konstantno tri sata. Tijela su bila spaljena, a dijelovi visjeli s drveća.
Tog dana na Busovačkim stajama (Busovačka planina) ubijena su 22 Hrvata (14 civila i 8 pripadnika HVO), a teže ranjeno preko 20 pripadnika HVO-a i civila iz pratnje konvoja. 
Tim vojne policije HVO i interventnog voda brigade HVO “Nikola Šubić Zrinski” Busovača prvi su došli na lice mjesta u pomoć te zatekli masakr.
Ovo mjesto je bilo od izrazitog značaja. Konvoji su planinskim vrletima po nepristupačnom terenu uz veliki rizik vršili opskrbu hranom Hrvatski narod potpuno opkoljene Lašvanske doline. Već u tom trenutku Hrvati i Lašvanska dolina su bili 140 dana u opsadi.
Planirani i sustavni zločini Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH” nad Hrvatima Središnje Bosne je imao za cilj nestanak Hrvata u Srednišnjoj Bosni tako da se Hrvati razbiju u par manjih enklava, a onda ih se pobije ili jednostavno protjera i etnički očisti.
Sukob između Hrvata i Muslimana-bošnjaka na području Busovače počeo je šest mjeseci ranije kada pripadnici tzv. “Armije RBiH”, 23. siječnja 1993. godine, u selu Kaćuni postavljaju barikadu na regionalnoj prometnici Kiseljak-Busovača-Vitez-Travnik.
Tu su istog dana zaustavljena i ubijena četiri vojnika HVO-a. Jedan od njih je bio zamjenik zapovjednika Vojne policije HVO-a u Busovači. Na istom mjestu bio je pokušaj ubojstva političkih dužnosnika Herceg-Bosne koji je spletom okolnosti spriječen.
Rat u Srednjoj Bosni isprovocirali su Muslimani-bošnjaci i takozvana “Armija RBiH”, koji su doživjeli velike gubitke u Bosanskoj Krajini i cijelom širokom pojasu uz Drinu gdje su činili većinu.
Kompenzaciju su tražili u teritoriju naseljenim Hrvatima, a veliku ulogu u tome odigrali su bivši oficiri JNA i KOS-a koji su bili infiltrirani u tzv. “Armiju RBiH”, te tada većinu svojih snaga umjesto na Srbe usmjerili na Hrvate.
Agresija na Hrvate počinje u siječnju. Već 10. siječnja 1993. tzv. “Armija RBiH” napala je Uskoplje, a 23. siječnja sve općine Lašvanske i Lepeničke doline. Otvorena agresija Muslimansko-bošnjačke tzv. “Armije RBiH” na Hrvate počela je općim napadom 15. travnja 1993.
Za vrijeme agresije Muslimansko-bošnjačke takozvane “Armije RBiH” na Hrvate općine Busovača u zločinima je ubijeno 116 Hrvata (78 odraslih civila, 3 djeteta i 35 zarobljenih vojnika HVO-a). Tijekom rata poginula su 292 pripadnika HVO-a.
Pod kontrolom tzv. “Armije RBiH” bilo je skoro 40% dijelova općine Busovača. Taj dio je u potpunosti očišćen, protjerano 3.000 Hrvata. U svim zauzetim selima hrvatske kuće i drugi objekti su opljačkani, porušeni i spaljeni. Veći dio općine kao i sami grad HVO je obranio.
Na prostoru općine Busovača postojala su 3 logora tzv. “Armije RBiH” za Hrvate kroz koji su prošli 103 Hrvata, a u njima ubijeno 14 Hrvata. U Kaćunima, Muslimansko-bošnjačkom sjedištu u općini Busovača, se nalazio zloglasni logor “Silos”.
Takozvana “Armija RBiH” je oštetila sakralne objekte: župnu crkvu sv. Ante Padovanskog, župni dvor i druge objekte, te crkvu sv. Nikole Tavelića u Kaćunima. Najveća masovna stratišta Hrvata na području općine Busovača su: Kaćuni, Gusti Grab, Putiš, Busovačke staje.
Za zločine nad Hrvatima općine Busovača, kao za zločin i napad na humanitarni konvoj na Busovačkoj planini, iako su poznata imena odgovornih, do danas nitko od Muslimansko-bošnjačkog vojnog i političkog vodstva nije odgovarao.
VEZANO
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
⬇️Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.⬇️
More Stories
M. Šerić/Uloga i značaj mudžahedina u Hrvatsko-bošnjačkom ratu (2)
SIMBOLIČAN POVRATAK 8. lipnja 1997. – dolazak Vlaka mira u Vukovar i Tuđmanov poziv na praštanje
Nema “Čaglja” u ‘Lipanjskoj zori’