(S)provod od milijun dolara

Žaleći svaki ljudski život, čovjek se ipak ne može ne zapitati: kakva je to radoznalost koja dovodi u opasnost vlastiti život samo zato da bi se doživjelo nešto neobično i vidjelo ono što drugi ljudi neće vidjeti (niti će zbog toga biti nesretni)?

Pet dana svjetski (i naši) su nas mediji zasipali informacijama i nagađanjima o sudbini petero ljudi koji su se odlučili na avanturu koja ih je vodila do olupine još 1912. potonula britanskog broda Titanic, na dubini od gotovo četiri kilometra u sjevernom Atlantiku. Četvorica su se putnika ukrcala s vođom ekspedicije u američku podmornicu Titan i za provod uredno platili po 250000 dolara, dakle sveukupno milijun dolara. Kontakt s njima izgubljen je 18. lipnja 2023., manje od dva sata od početka zarona podmornice. Krenula je potraga američke Obalne straže, slijedila su nagađanja i pretpostavke u medijima što im se moglo dogoditi, da bi pet dana kasnije bilo službeno objavljeno kako su nađene krhotine podmornice i da je svih pet putnika poginulo. Ogroman pritisak vode posve je polomio podmornicu i dogodila se implozija, dakle nešto suprotno od eksplozije, ali rezultat je bio isti – gubitak pet ljudskih života. Tako su četvorica putnika zapravo platila milijun dolara za svoj sprovod, ako je točno da su primijećeni ostatci njihovih tijela i ako se oni mognu izvaditi.

Žaleći svaki ljudski život, čovjek se ipak ne može ne zapitati: kakva je to radoznalost koja dovodi u opasnost vlastiti život samo zato da bi se doživjelo nešto neobično i vidjelo ono što drugi ljudi neće vidjeti (niti će zbog toga biti nesretni)? I: koliko je takvo ponašanje s ljudskog gledišta razborito, a sa stajališta kršćanskog morala (ne)odgovorno? A davno su nas još učili da je moralno neodgovorno i grješno izlagati svoj život pogibelji iz puke radoznalosti ili iz želje za avanturom.

Vrijeme je godišnjih odmora. Ljudi odlaze odmoriti se, prikupiti snagu za nove životne zadaće. No, s različitih strana mame ih – osobito mlade – na različite provode, na pustolovine u opasnim sportovima i u kojekakvim drugim rizicima, jer da to „diže adrenalin“ i donosi nedoživljeno iskustvo. Mnogi se upuštaju u takve avanture i tako ugrožavaju i sebe i one koji ih moraju spašavati, izlažući vlastiti život opasnosti. U medijima nigdje ne vidimo poziva na odgovorno ponašanje. A očekuje se da će uvijek „netko“ vaditi kestenje iz vatre, spašavati one koji su se vlastitom krivnjom doveli u nepriliku i tako ugrozili sebe.

Na drugoj su strani ljudi kojima nije do obijesti, nego do pukog preživljavanja. A posljedice, troškove spašavanja – često i dugotrajna liječenja – snosi cijela zajednica, tj. mi svi. Zašto bi netko tko se inače odgovorno ponaša plaćao za neodgovorna čovjeka? I je li pravedno da neki ljudi ne mogu dobiti lijek koji im je životno važan zato što se sredstva troše na one koji su zbog vlastite obijesti pali na teret društvu. Na velikim skupovima mladih, različitim partijima, koncertima, „norijadama“ hitne su bolničke službe posve zauzete pomaganjem onima koji su se vlastitom neodgovornošću doveli u takvo stanje prekomjernim uzimanjem alkohola ili opijata, a negdje drugdje teški bolesnik satima mora čekati na pomoć koja ponekad, bez krivnje tih službȃ, stigne prekasno. A onda mediji ospu paljbu na te službe. Nitko se ne usudi mladima kazati da to tako ne ide, i da moraju snositi odgovornost, pa i troškove, za takvo ponašanje. Tako im se daje loša poruka: da je njihova obijest jednaka nečijoj pravoj muci i bolesti, ali taj drugi ima peh što je stariji ili bolesniji, pa će mladi dobiti prednost.

Gdje je tu odgoj za odgovornost? Ne ruši li to temelje svake solidarnosti? Znam da će ovo neki protumačiti kao ograničavanje ljudske slobode, jer svatko ima pravo raditi što želi. A sloboda nije neograničena; njoj granice postavlja upravo odgovornost. To mora vrijediti za svako društvo. A kršćanin zna da neodgovorno ponašanje (droga, alkohol, obijesna vožnja, i sl.) ne može biti i bez teške moralne odgovornosti pred Bogom, a ono se često osvećuje i onomu tko to čini, ali i mnogim nedužnima, jer nose posljedice cijeloga života. I ne zaboravimo: razlika između neodgovorna provoda i sprovoda često je u samo jednom slovu.

Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️