PROMAŠAJI HRVATSKE POLITIKE / Kako se sijalo tako se i žanje

 

Zanimljiva vijest je objavljena na jednom hercegovačko portalu. Tema vijesti je ignorantski i ponižavajući odnos aktualne većinske srpske vlasti prema hrvatskom stanovništvu na općini Bosansko Grahovo. Hrvati te općine, koja je inače u Federaciji BiH, javno negoduju što su izbačeni iz programa obilježavanja Dana općine.

 

U prigovoru kojeg su potpisali: Udruga don Juraj Gospodnetić, Udruga Dinara-Ponore, Mjesna zajednica Uništa i Hrvatski vijećnici OV Bosansko Grahovo stoji kako oni neće sudjelovati na proslavi Dana općine na kojoj se, kako kažu, gazi njihovo dostojanstvo i nacionalni ponos.

Naime, Općinsko vijeće Bosanskog Grahova je organiziralo Dan općine Grahova koji je obilježen u subotu 19. kolovoza (pravoslavno Preobraženje Gospodnje). Taj dan je već prošao i nije relevantan za ovaj tekst, ali je relevantno i znakovito kako se vlasti u ovom dijelu Federacije BiH odnose prema hrvatskom stanovništvu.

Prigovori Hrvata iz Bosanskog Grahova išli su u smjeru da sam datum odabira Dana općine nije korektan. Odabran je datum koji odgovara isključivo srpskom življu dok su interesi Hrvata zapostavljeni. Iako Statut općine Bosansko Grahovo u članku XI izričito navodi da će Općina svojom posebnom odlukom utvrditi Dan općine poštujući načelo nediskriminacije po nacionalnom, vjerskom, kulturnom i povijesnom osnovu. Opasno je nastupati jednonacionalno, ističe se u prigovoru Hrvata Grahova. Trebaju se gledati osjećaji drugih i na primjeru proteklih ratova vidjelo se što znači biti jednostran i ne poštivati druge.

Inače, sam program obilježavanja Dana općine Bosansko Grahovo sadržavao je liturgiju u hramu Sv. Petra i Pavla, polaganje vijenaca na spomenik poginulih borcima u proteklom ratu, ali je održan i „istorijski čas“ na kojem je otkriven spomenik izvjesnog Goluba Babića, ustanika (1875.-1878.) u čijem je vremenu na području Grahova stradao veliki broj Hrvata.

Prema viđenom jasno je da su Hrvati u Bosanskom Grahovu građani drugog reda i da se prema njima srpska vlast ponaša kao da Hrvata na općini Bosansko Grahovo i nema. Ignoriraju ih i ponašaju se prema njima kao i u općinama u Republici Srpskoj bilo da su prije rata na njima Hrvati bili manjina ili većina.

Prvo se treba postaviti pitanje zašto uopće dolazi do ovakvih situacija? Bosansko Grahovo je zauzela hrvatska vojska (HV i HVO). Bliži termin bi bio da je Grahovo osvojeno, nego oslobođeno, jer u Grahovu je i prije rata živjela dominantno srpska populacija. Sam čin zauzimanja Bosanskog Grahova dio je opće ratne strategije hrvatske politike i politike ratnih ciljeva. Možda samo Grahovo nije bilo primarno ratni cilj, ali politika koja vođena od strane hrvatskog čelništva koje je donosilo odluke u ratu, pa tako i strateške vojne, ishodovala je ovakav završetak rata. Hrvatska strana je dobila par krajiških općina. Osim Bosanskog Grahova u korist Federacije BiH hrvatske vojne snage su zauzele Glamoč, Drvar i Bosanski Petrovac. Općine za izrazito srpskom većinom. S druge strane Srbima su prepuštene općine u Bosanskoj Posavini gdje su Srbi sačinjavali manje od trećine ukupnog stanovništva.

Vaše i naše je naposlijetku samo vaše

I što smo dobili? Pa dobili smo situaciju u kojoj danas i u Posavini i u ovom dijelu Krajine koji je pripao Federaciji BiH Srbi vode glavnu i praktično jedinu riječ.

Hrvatsko čelništvo na čelu s vedetama iz HDZ-a su hrvatski nacionalni prostor (Posavina) predali za srpski nacionalni prostor (od Glamoča do Petrovca). Budući da su Srbi u Krajini bili većina njima nakon rata nije bio problem da na tom području uspostave svoju punu dominaciju. Što znači da taj prostor nije imao nikakav viši nacionalni značaj pa ni vojno strateški (kratkoročno da) i današnji događaji pokazuju promašenu politiku hrvatske vrhuške. Srbi ionako s područja Bosne imaju Zagreb na vatrometini, tako da je zauzimanje Drvara, Grahova, Glamoča i Petrovca bio očit promašaj bez posebnog strateškog značaja. Odnosno strateški defetizam načinjen je zadržavanjem tih prostora u sastavu Federacije BiH još u vrijeme usuglašavanja Daytonskog sporazuma. Oni su ionako srpski i Federacija BiH od tog područja nema ama baš nikakve koristi.

S druge strane Srbima je predana Bosanska Posavina koja za Federaciju i te kako ima važniju ulogu. Prije svega što su u Posavini prije rata živjeli Hrvati i Bošnjaci koji su u odnosu na Srbe imali apsolutnu većinu.

Hrvatska strana (isto se može prigovoriti i bošnjačkoj strani) je prihvatila ovakvo nakaradno daytonsko rješenje. Napravila je političku glupost koja će ući u anale doktrina kako ne treba raditi. Ionako skučen hrvatski nacionalni prostor na području Bosne i Hercegovine realno je sveden na enklavu zapadne Hercegovine. Hrvatske enklave u središnjoj Bosni su dugoročno neodržive, a ni prostor Županije Posavske ne ulijeva sigurnost da će Hrvati i taj dio Bosanske Posavine održati na duže staze. Jer po pitanju povratka stanovništva nije se uradilo apsolutno ništa. Dakako ciljano, samo kako bi se ostvarili ratna mešetarenja i nepromišljeni dogovori. Isto je i sa investicijskim ulaganjima i revitalizacijom gospodarstva, jer netko „pametan“, ali bezličan, drzak i ciničan ovaj dio hrvatskog nacionalnog prostora je poklonio drugima. Eto Hrvatima ne treba. Hrvati su se sa Srbima dogovorili što je čije u BiH. Bravo!

Na ovom primjeru iz Bosanskog Grahova vidimo kako su se pametnjakovići i „veliki“ Hrvati dogovorili. Primjer iz Bosanskog Grahova nije iznimka. Isto je u svim općinama ovog dijela Federacije BiH gdje Srbi imaju apsolutno većinu.

Domicilno srpsko stanovništvo i u Federaciji BiH ima drskosti da pokaže tko je gazda u dvorištu. Za područje Republike Srpske znamo. U RS-u su Hrvati ustaše koji ako nisu ubijeni onda su protjerani još prije 30 godina. Jedini „Hrvat“ koji je dobro došao u Republiku Srpsku je drug Dragan Čović. Kako i ne bi kad i dalje stoji na fonu promašene ratne politike koja je Hrvatima donijela više štete nego i jedom drugom narodu. Posebno kada je riječ o bosanskim Hrvatima.

Da među političarima ima imalo pameti radili bi na tome da Republika Srpska i Federacija BiH izvrše pravičnu zamjenu teritorija. Da se Srbima daju krajiške općine koje su vidimo i onako njihove, a da se FBiH ustupe općine u Bosanskoj Posavini gdje Srbi nisu imali većinu.

Ovo se naravno nikada neće desiti. Iz dva razloga. Prvi je što su Hrvati zajedno s Bošnjacima nesposobni da povedu bilo kakvu konstruktivnu inicijativu. Iako bi Hrvati u jednoj takvoj inicijativi trebali dominirati budući da je u Posavini živjelo više Hrvata nego Bošnjaka od te priče nema ništa, jer je očiti da s hrvatske strane ne postoji interes. S razine globalne hrvatske politike njima je važnije imati Srbe u Glamoču, Drvaru i Grahovu nego Hrvate u Šamcu, Brodu Derventi… unatoč tomu što o istom mislili Hrvati s tih područja. Njihovo mišljenje nije važno niti ih itko išta pita. Pita se neke druge Hrvate, jer oni misle i o Hrvatima Posavine i o Hrvatima iz Bosanske Krajine. A kako misle vidi se gdjegod se okreneš.

Drugi razlog je što Srbi ni u ludilu neće pristati na jednu ovakvu ideju. Zašto i bi kada je sve svakako njihovo. Tu je stvar jasna i ne treba ju dodatno komentirati. Ali se u pola rečenice može izvesti zaključak – namagarčili su nas. Ili kako smo sijali tako smo i poželi.

Dragan Radić | herceg-bosna.com

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️