Jozo Pavković: Bude li se zločine totalitarnih režima prešućivalo, mogli bi se ponoviti

Naime, te ratne ’43. u tomislavgradskim selima bile su dvije vojne jedinice. Nijemci su držali položaj u blizini mosta preko rijeke Šuice, što je oko pola kilometra od Luga, dok je od njega na sjeveru bio Livanjsko-duvanjski partizanski odred sastavljen uglavnom od Srba. Oni su preko hrvatskih sela u više navrata napadali most na kojem je bila smještena njemačka straža. Pritom su se partizani spuštali u selo i ucjenjivali mještane, odnosno prisilili ih da im donose hranu. “Ili hrana ili smrt, neće vam ostati ništa živo, pa ni ono što još nije rođeno”, bila je njihova prijetnja. Siromašnim seljacima nije preostalo ništa drugo nego surađivati i odvajati od usta sve što su imali. Za vjerovati je da su tu informaciju dobili Nijemci. Njihov bataljun toga je 16. prosinca 1943. blokirao sela Kuk i Lug te pokupio sve ljude starije od 15 godina i zatvorio ih u jednu slamaricu, staju za životinje. Kad su ušli, ubijali su ih strojnicama i granatama. Nakon svega staju su zapalili, a strijeljali one koji su, zapaljeni, pokušali pobjeći.

Ovaj strašni zločin počinili su pripadnici 7. SS dragovoljačke gorske divizije “Princ Eugen”, koju su ponajviše činili “folksdojčeri” (Nijemci izvan Njemačke). “Princ Eugen” sudjelovao je i u brojnim drugim zločinima, a veliki broj njih počinjen je upravo nad Hrvatima. Osim Tomislavgrada, divizija je sudjelovala i u ubojstvima Hrvata na prostoru Imotskog, Sinja i Splita, a najteži zločin bio je pokolj Hrvata u potkamešničkim selima, odnosno na prostoru između planina Kamešnice i Mosora u ožujku 1944. Tada je ubijeno najmanje 1525 Hrvata.