Zapanjeni Balkan ove će se godine vjerojatno suočiti s povećanim rizikom od lokaliziranog međuetničkog nasilja, tvrdi američka obavještajna zajednica, a jedan od ključnih ‘faktora’ za to je Milorad Dodik
Godišnja procjena globalne prijetnje Američke obavještajne zajednice, koju je ranije ovog tjedna objavio Ured direktora Nacionalne obavještajne službe, navodi da će se “Zapadni Balkan ove godine vjerojatno suočiti s povećanim rizikom od lokaliziranog međuetničkog nasilja”.
U nekoliko kratkih, ali preciznih paragrafa o regiji, koja se godinama, pa i desetljećima, u ovakvim dokumentima nije pojavljivala u negativnom kontekstu, navodi se kako će “nacionalistički lideri vjerojatno zaoštravati napetosti za vlastitu političku korist, vanjski akteri će ojačati i iskoristiti etničke razlike kako bi povećali ili zaštitili svoj regionalni utjecaj ili osujetili veću integraciju Zapadnog Balkana u Europsku uniju ili euroatlantske institucije”.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice (bio to sadašnji Christian Schmidt ili njegov mogući nasljednik), htjeli mi to ili ne, htjeli ili ne, ostat će još dugo u Bosni i Hercegovini, a strani suci u o državnom Ustavnom sudu bi se, kako su to ranije dogovorili predstavnici vlasti na državnoj razini, trebalo raspravljati već u travnju.
Ako nije po volji predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika – a teško da će i biti, jer o sastavu i radu najvišeg pravosudnog tijela čije odluke ne priznaje i čiji sastav a priori odbija delegirati dvojicu sudija iz reda srpskog naroda, odnosno iz RS-a ( jedan sudac prerano “otjeran” iz Ustavnog suda) – poručio je da će opstruirati europski put zemlje i razmotriti suradnju s partnerima iz entiteta Federacija BiH (prvenstveno s probosanskim – “Trojkom” – strankama.
‘Dajte nam novac, reforme i projekti mogu pričekati’
Baš kao ni Ured visokog predstavnika, ni strani suci, barem u idućih nekoliko godina – jer njihov je mandat “crta” Daytonskog sporazuma, a do punopravnog članstva u Europskoj uniji mogu biti desetljećima – neće biti iz Ustavnog suda, što implicira da neće biti reformi, koje su, uz konkretne i kvalitetne projekte, “ulaznica” za europske fondove, financijske programe i međunarodne investicije, uključujući i Plan rasta, iz kojeg “pripada” Bosna i Hercegovina. oko milijardu eura (istina, dvije trećine su povoljni krediti).
No, Dodik će sve to “precrtati” ako mu se ne ispune hirovi i on ostane “siromašan, ali slobodan”. Dapače, on i njegova ekipa će i dalje biti (pre)bogati (hoće li biti slobodni, vidjet ćemo); narod jadan i obespravljen će sve više odlaziti na (“mrski”) zapad, a oni koji ostanu i dalje će glasati za one koji su ih doveli do bijede i poniženja.
Idućih mjeseci Dodik će često “gledati” prema Zapadu, fokusirajući se na izbore za Europski parlament u lipnju, očekujući da će desnica i novi “Orbani” preuzeti poluge vlasti i pomoći mu u njegovoj apsolutističkoj i secesionističkih želja i težnji.
Isto očekuje i od predsjedničkih izbora u SAD-u, otvoreno favorizirajući Donalda Trumpa, vjerujući da bi mu nova američka administracija mogla ukinuti sankcije i pomoći mu na putu ka neovisnosti RS-a. “Zaboravlja” da je ostao na “crnoj listi”, na koju je teško doći, a još teže sići, čak i tijekom prvog Trumpova mandata te da se ništa značajno neće dogoditi ni ako se republikanski kandidat vrati na Bijelu. Kuća.
Maligni ruski utjecaj na Balkanu – opasan i stvaran
Aktualna američka administracija, kako tvrdi Dodik, ne kleveće samo njega, već i “veliku i moćnu” Rusiju koja više od dvije godine vrši brutalnu agresiju na suverenu Ukrajinu, prijeteći drugim susjednim zemljama i cijelom svijetu da će osjetit će posljedice jer pomažu i solidariziraju se sa žrtvom napada.
Stoga je lider RS još jednom posjetio ruskog predsjednika Vladimira Putina, dao mu punu potporu u izvođenju “specijalne vojne operacije” u Ukrajini i negirao zloćudni ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu. Što ne vide samo oni koji to ne žele vidjeti i koji imaju nečasne i pokvarene namjere.
Posjetio je najboljeg prijatelja i saveznika Dodika i Putina, predsjednika (također pod zapadnim sankcijama) Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, od kojeg je pokušao “iznuditi” kakvu-takvu financijsku pomoć, ali je dobio obećanja da će dobiti nekoliko traktora i kombajna, ali samo ako je kupio deset autobusa.
Poklonu se ne gleda “u zube”, pa ni traktori (bjeloruski su vrlo kvalitetni, svjetski poznati) nisu za odbijanje, a autobuse će kupiti i besplatno (?) podijeliti gradovima u RS, kako je i obećao, kada bude imao para. Za sada – “mrak”.
‘Srpski svijet’ u snovima Milorada Dodika i Andrije Mandića
I kada se mislilo da od gostovanja ne može gore, Dodik je otišao u Podgoricu, kod predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića i nikog drugog, jer ga je ignorirao predsjednik države, Jakov Milatović i premijer Milojko Spajić.
No, to nije spriječilo dvojicu “državnika”, čija je najveća referenca da Srbiju vole više od matične zemlje (u Mandićevom kabinetu nisu se vidjele ni zastave Crne Gore i BiH), da razgovaraju i dogovore brojne projekte , od kojih se ništa neće ostvariti. : niti imaju ovlasti za bilo što, niti financijskih i logističkih mogućnosti učiniti nešto više od grljenja, ljubljenja i hvale odličnom suradnjom i srdačnim odnosima i sanjanja o “srpskom svijetu”, sve očitijeg nasljednika neprežaljene “velike Srbije”.
Ovaj privatni posjet “jedva je dočekao” beogradski povjesničar Čedomir Antić, otprije poznat po izjavama da je “Crna Gora autokratska država, koja se održava na ekstremnom nacionalizmu” i zapitao se kako je ta “nedemokratska i fašistička država ušla u NATO”. “Treba se boriti za samostalnost RS, treba se boriti za konstitutivnost Srba u Crnoj Gori. Ako to ne bude moguće – tamo se može stvoriti RS sa sjedištem u Nikšiću.
Na tome treba raditi, treba se spremati 100 godina, da ne pričamo pet godina”, najavio je Antić, koji je 2016. zajedno s još jednim “zaštitnikom Srba na sve četiri strane svijeta” Nenadom Kecmanovićem. , objavio je knjigu Istorija Republike Srpske. (Treba li spominjati tko je financirao ovo “književno djelo utemeljeno na činjenicama i vjerodostojnim izvorima i svjedocima”?)
Veleposlanik Vujić i ’20 islamističkih terorističkih skupina’ u Bosni i Hercegovini
Evo još jednog legitimnog pitanja: da li je bh Veleposlanik Ujedinjenih naroda u Ženevi Bojan Vujić prije nekoliko dana je, “ničim izazvan i izvan sebe”, održao srceparajući i zabranjujući govor da je “priljev stranih džihadista ozbiljna teroristička prijetnja iz Bosne i Hercegovine. Nažalost, čak i dok Bosna i Hercegovina radi na pridruživanju Europskoj uniji, zapadne vlade primijetile su da ona ostaje ključni izvor terorističkih prijetnji.
Primjerice, američki State Department je prošle godine napisao da, citiram, ‘terorističke skupine nastavljaju planirati moguće napade u Bosni i Hercegovini’. Isto tako, prošlogodišnja izvješća talijanskih obavještajnih službi sugeriraju da danas u Bosni i Hercegovini djeluje do 20 islamističkih terorističkih skupina”, dio je Vujićeva govora na sjednici Vijeća za ljudska prava UN-a.
U svakoj normalnoj zemlji takve besramne izjave diplomata koji blati državu koja ga plaća i koja ga je poslala da je dostojanstveno predstavlja bile bi povučene “u roku”, odbačene, možda i procesuirane. No, u Bosni i Hercegovini od toga neće biti ništa, jer sve počiva na nacionalnom ključu, političkom/stranačkom/nacionalnom/trgovačkom dogovoru, a onaj koji ga je (formalno) poslao u Ženevu odmah je stao u obranu „bl. ” veleposlanik Vujić. članica državnog Predsjedništva Željka Cvijanović (uz “podršku” Denisa Bećirevića i Žejlka Komšića), te poručio da od tražene ostavke ili smjene neće biti ništa.
Sam Vujić je najavio da ga mogu zamijeniti samo Željka Cvijanović, Nenad Stevandić i Milorad Dodik, poznati demokrati i moralni vertikalaši, što je prepoznalo i američko ministarstvo financija i preporučilo OLAF-u za “crnu listu”.
Aleksandar Vučić, ‘glavni igrač’ i ‘najveći Srbin’
Tko zna, možda Željka Cvijanović ili Milorad Dodik Vujiću nisu držali “džihadističke lekcije”, nego je vjerojatnije da je “pismo namjere” stiglo iz beogradske kuhinje, gdje se služi “majstor za sve”, ne samo u Srbije, ali za većinu “pravih” Srba.u regiji pa sve do Tokija – Aleksandar Vučić. Koji je, a to je vjerojatno ključno pitanje mira ili mogućeg suočavanja s povećanim rizikom od međuetničkog nasilja na Kosovu, koje bi se vrlo lako i brzo proširilo na cijelu regiju.
Vučić za sada izbjegava sve zamke, balansira između Europe (i Amerike) i Rusije, vodi dijalog s Kosovom koji ne može krenuti s mrtve točke, naoružava Srbiju, verbalno podržava i poštuje susjede, a suštinski ostaje ono što je uvijek bio. : okorjeli nacionalist koji će učiniti sve da ostane na vlasti.
Znaju to i u američkoj obavještajnoj službi, sigurno im nije promakla informacija da su u tijeku pregovori da bi vojna i namjenska industrija u RS uskoro mogla doći pod jurisdikciju Srbije, da su teritorijalne pretenzije nacionalističkih snaga (kao npr. aktualna vlast) u Beogradu naspram prije svega Bosne i Hercegovine, ali i Crne Gore (o Kosovu da ne govorimo) nikada nije prestala. A ono što je uvijek moguće, bez prestanka i nakon gotovo tri desetljeća, suočavanje s povećanim rizikom lokaliziranog međuetničkog nasilja.
Korak bliže Europi, ali ni sukobi nisu daleko
Mnogo je (ne)odgovorenih pitanja i istovremeno obećavajućih i uspješnih najava, s jedne strane, te apokaliptičnih i već viđenih rezultata zla devedesetih godina prošlog stoljeća, s druge strane.
Dok, primjerice, Europska komisija gotovo euforično hvali aktualne vlasti (na europskom su putu u godinu dana učinile više nego u prošlom desetljeću) i najavljuje pozitivnu odluku Europskog vijeća i otvaranje predizbora za Bosnu i Hercegovinu. pristupnih pregovora s Europskom unijom, iz Washingtona stižu upozorenja o povećanom riziku od nasilja na Zapadnom Balkanu, ističući Bosnu i Hercegovinu kao žarišnu točku te u ovom tekstu (pre)često spominjani remetilački faktor zvani Milorad Dodik.
Iskustva nas uče da nikome ne treba bezrezervno vjerovati, ali pritom ne treba zanemariti niti jedno upozorenje (pogotovo ako dolazi iz vjerodostojnih izvora) kako se devedesete više nikada ne bi ponovile.
Autor:Fuad Kovačević
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Tko još puši „popušene fore“vodećih hrvatskih političkih stranaka u BiH?
Objavom kandidature Darijane Filipović za članicu Predsjedništva BiH prestaje svaka iluzija o jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH.
Granični apsurd: Peternel ogorčen zbog kaosa na prijelazu s BiH