PERO KOVAČEVIĆ: ZAŠTO JE U HRVATSKOJ „ZATAJENA“ POVIJESNA PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

PONEDJELJAK, 22. prosinca 2025.

Europski sud za ljudska prava je prije tri godine presudio da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija.

Podsjećam riječ je o presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu tužbe organizacijskog i registracijskog odbora Rumunjske komunističke partije protiv Rumunjke. Naime, Rumunjska je 12. svibnja 2o14. (Županijski sud u Bukureštu) odbio zahtjev da se stranaka poznata kao „Rumunjska politička partija“(„PCR“) upiše u popis političkih stranaka.

Europski sud za ljudska prava je odbacio tužbu „Rumunjske političke partije“ kao neosnovanu. Nadalje , Sud u presudi posebno ističe te daje za pravo državama da mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija.

Naravno, da je ova presuda ostala nezamijećena u našem javnom medijskom prostoru, dapače o njoj se znakovito šuti. Upravo zbog toga sam odlučio otvoriti raspravu o ovoj presudi.

Pravno govoreći Europski sud za ljudska prava kaže da države, konkretno Hrvatska može u svom Zakon o političkim strankama propisati odredbe da će raspustiti sve političke stranke(već registrirane)u Hrvatskoj koje se ne distanciraju od Komunističke partije Jugoslavije i Komunističke partije Hrvatske.

Naravno da Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi nije niti palo na pamet da ovu presudu odnosno stajalište i zaključak Europskog suda za ljudska prava pretoči u naše zakonodavstvo ,a sukladno i Rezolucijama parlamentarne skupštine vijeća Europe.

Podsjećam, Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine.
Napominjem, Hrvatska je zadnja zemlja koja je donijela Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. do 1990. godine -Hrvatski sabor donio je Deklaraciju 30.lipnja 2006.godine,na prijedlog nas nekolicine tadašnjih zastupnika Kluba HSP-a (pokojnog Slavena Letice, Miroslava Rožića, Tončija Tadića, Ante Đapića, Peje Trgovčevića i mene Pere Kovačevića)-znači ne na prijedlog Vlade, HDZ-e, SDP-a ili bilo kojeg aktera današnjih aktualnih političara.

Ova presuda nesporno je tražila i traži očitovanje stranaka koje se izravno ili neizravno smatraju ili jesu slijednici bivše komunističke partije. Traži i očitovanje novokomponiranih „moralnih“ vertikala u hrvatskim medijima poput nevjerodostojnog svjedoka Žarka Puhovskog , Ace Stankovića i ekipe koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da je pozdrav Za dom spremni, pozdrav postrojbe pobjedničke Hrvatske vojske. Zabranjivali bi ratni stijeg HOS-a.

Hajdaš Dončić, Peđa Grbin, Tomislava Tomaševića, Ivana Kekin , Katarinu Peović i druge čelnici slijednice partije , koje za sebe govore da su „progresivne snage “ znakovito i uporno o ovoj presudi i ne žele po njoj postupati odnosno distancirati se od bivše komunističke partije. Dapače nastavljaju politiku borbe protiv svega što nosi predznak hrvatski. Zabranjivali bi Ćavoglave, zabranjivali bi Domovinski rat.

Pametnom je dovoljno, zar ne!?

Piše: Pero Kovačević

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com