Napisao: Josip Jović Bosanski Hrvati opet očekuju čudo da će bošnjački glasovi biti podijeljeni između Denisa Bećirevića i Bakira Izetbegovića

 Opći izbori u Bosni i Hercegovini zakazani su za početak listopada. Nervoza raste, sukobi ključaju. Najzanimljivije pitanje je tko će predstavljati Hrvate u državnom Predsjedništvu umjesto Željka Komšića, koji se treći put zaredom ne može kandidirati. Njegov savjetnik Slaven Kovačević prvi je istrčao na teren, koji je prethodno iz svojih dokumenata izbrisao podatke o etničkoj pripadnosti kako bi se sada prije izbora sjetio da je Hrvat. Riječ je o pokušaju prevare hrvatskih birača po Komšićevom receptu, odnosno da umjesto njega svog predstavnika izaberu pripadnici drugog naroda, što se može smatrati svojevrsnom političkom zavjerom ili subverzijom. Taj Kovačević već sada svojim biračima obraća dosljednom antihrvatskom retorikom, koja je čak i radikalnija od retorike samih Bošnjaka. Predstavlja se kao onaj koji neće dopustiti treći entitet, a one koji ga zagovaraju naziva ustašama i fašistima!  

     Nevjerojatni argumenti 

     U opravdavanju ove neustavne prakse, koja je omogućena neustavnim izbornim zakonom, jer se cijeli Daytonski sporazum, čiji je Ustav dio, i slovom i duhom temelji na tronacionalnoj izbornoj jedinici i nacionalnoj zastupljenosti, bošnjački političari, novinari i analitičari, uz rijetke iznimke, koriste najnevjerojatnije argumente. Reći će da Ustav navodi da se u Predsjedništvo biraju članovi iz reda tri naroda. Ali čak i ako tako piše, a ne piše, nije li samo po sebi razumljivo da ako je netko izabran iz određenog reda, taj red sam ga bira. U konačnici, nije ni najvažnije je li netko Hrvat, Srbin ili Bošnjak, važno je da ga biraju Hrvati, Srbi ili Bošnjaci. Ako se, na primjer, osoba bira iz reda žena, nije li normalno da same žene biraju tu osobu? Suprotno odluci Ustavnog suda, čak se i načelo legitimne zastupljenosti negira. Koja je onda alternativa? Nelegitimno, tj. nezakonito zastupanje (nema razlike u značenju između ova dva pojma, njihov korijen je latinski lex), što je ismijavanje samih pojmova demokracije i zakonitosti.  

U Sarajevu su na nedavnom skupu u Zagrebu burno reagirali na samo spominjanje trećeg, hrvatskog entiteta. A dio kroatofobnih medija u samoj Hrvatskoj nazvao je tu ideju skandaloznom. Istovremeno, takva se ideja obično a priori stavlja u kontekst separatizma, pa se govori da je ideja HR Herceg-Bosne osuđena u Haagu, što nije istina, jer se političke ideje nisu, niti se mogu, suditi. Ter, ujedinjeni Hrvati počinili su zločine, što bi ih trebalo trajno diskvalificirati, iako su oni najveće žrtve zločina (250 tisuća protjeranih), a onda se na apsurdan način govori o apartheidu koji su provodili Hrvati (protiv koga?), iako je jasno da su oni ti koji su izloženi sustavnoj diskriminaciji, a zatim o izazivanju rata, što je samo prikrivena prijetnja.

     Osim što je nepravedna, bošnjačka politika je i nepromišljena. Uskraćivanjem ili opstrukcijom prava Hrvata da biraju vlastite političke predstavnike, ona zapravo potvrđuje ideju ovog trećeg entiteta i, štoviše, prisiljava Hrvate da napuste BiH i uđu u savez s Republikom Srpskom. Bošnjački političari vjerojatno pretpostavljaju da ako ne mogu uspostaviti svoju vlast nad cijelom BiH, mogu to učiniti nad njezinim dijelom, koji se zove Federacija, iako to nije. 

     Nepremostive razlike 

     Kriza ove zemlje sve je dublja i dublja, što više ona bježi od stvarnosti. To prozirno inzistiranje samo jednog naroda na građanskoj, zapravo unitarnoj državi dovodi do sve veće udaljenosti između njezinih sastavnica, potičući separatizam, što se već vidjelo na primjeru raspada Jugoslavije. Očito je i političko licemjerje. Dok Bošnjaci, računajući na svoju brojnost, podržavaju princip građanske države unutar cijele države (jedan građanin, jedan glas), što bi isključilo etnički princip i princip nacionalnog ustava, u Mostaru, primjerice, podijeljenom na nekoliko etničkih izbornih jedinica prema svojim željama, žestoko prosvjeduju zbog navodne ranjivosti i zanemarivanja. Čak im i lokalno Hrvatsko narodno kazalište i HŠK Zrinjski te križ na Humu smetaju, čime demonstriraju hegemonističku, a ne građansku svijest. A zapravo, BIH je građanska država s tržišnim gospodarstvom, višestranačkim sustavom, jednakošću građana pred zakonom, odvojenošću države od vjerskih zajednica itd., u kojoj se etnički princip primjenjuje samo u izborima za Predsjedništvo i domove naroda, dok je u svim ostalim slučajevima formiranja tijela na lokalnoj, saveznoj i državnoj razini na djelu ono što se naziva građanskim modelom.

     Koje god se pitanje postavi iz prošlosti i sadašnjosti ove zemlje i države, koja takva nikada nije bila u pravom smislu riječi, ispod fraza o suživotu i multietničnosti otvaraju se duboke razlike u stavovima, ovisno o kojoj se naciji i religiji radi, gdje nema razlike između običnih građana i političkih, tj. intelektualnih elita. Srednjovjekovna Bosna bila je dio Kraljevine Hrvatske, tvrde Hrvati, što druga dva naroda ne žele ni čuti. Za Srbe je Tvrtko kralj njihove rase, a za Bošnjake je Bošnjak bio mnogo prije samih Bošnjaka, Hrvati ga smatraju svojim vladarom i katolikom.  

     Za Bošnjake-muslimane, Osmansko Carstvo bilo je razdoblje velikog napretka i tolerancije, dok je za druga dva naroda bilo razdoblje najgoreg ugnjetavanja. Hrvati su dolazak Austrije dočekali s oduševljenjem i nadom, ostali s tugom i ogorčenjem. Za pripadnike jednog naroda, ubojstvo Ferdinanda je čin terorizma, za pripadnike druga dva herojski i slavni otpor okupaciji (Ja Rade Šerbedžija postavio je predstavu na Brijunima o herojskom činu Gavrila Principa). Socijalistička Jugoslavija, kako se i danas gleda iz trostruke perspektive, donijela je Bošnjacima nacionalnu afirmaciju, Hrvatima progon i prekid veza s maticom domovinom, a Srbima uništenje njihova sna o velikoj Srbiji. 

     Danas su Srbi jako vezani za Srbiju i Rusiju i ne žele NATO pakt i EU, Bošnjaci za Tursku i Iran, Hrvati za Hrvatsku i Europu, i jedini su koji, zapravo, iskreno zagovaraju euroatlantske integracije. U židovsko-arapskim sukobima Bošnjaci su na strani Palestine i Irana, dok Srbi proračunato podržavaju Izrael u njihovoj antimuslimanskoj politici, dok su Hrvati, kao i obično, suzdržani, čekajući što će Zagreb reći. Redovito se ne slažu oko državnog zemljišta i nekih infrastrukturnih projekata, koji bi inače trebali koristiti svima, kao i oko podjele nadležnosti između lokalnih i središnjih vlasti. U nogometu Srbi navijaju za Srbiju, Hrvati za Hrvatsku, a samo Bošnjaci za Bosnu i Hercegovinu, za koju igra nekoliko Hrvata i niti jedan Srbin, i to redovito protiv Srbije i Hrvatske, bez obzira protiv koga te reprezentacije igraju.  

     Igra mačke i miša 

     Dakle, BH živi u stanju društvene i političke shizofrenije, kojoj može odgovarati samo konfederalna struktura s vrlo ograničenim ovlastima središnjih vlasti, što je jedino pravo rješenje za ravnopravnost Hrvata i za opstanak same države, jer bi takvo rješenje neutraliziralo separatističke težnje, danas Srba, sutra možda Hrvata. Međunarodni protektorat i pokušaj stvaranja bosanske nacije nisu dali nikakve rezultate. Odlazeći Christian Schmidt, na kraju svog mandata, govoreći o dekonstrukciji države i blokadi institucija, priznaje neuspjeh. Američka administracija zagovara smanjenje ovlasti visokog predstavnika, usmjeravajući predstavnike triju naroda da postignu dogovor među sobom. A to nije moguće na unitarnom, lažno građanskom principu. 

     Hrvatske stranke idu prema izborima s dva predsjednička kandidata, vjerujući u slučajnost ili čudo, možda međugorsko, da će se bošnjački glasovi podijeliti između Denisa Bećirevića i Bakira Izetbegovića, te da će iz te podjele potom izaći jedan od njih, umjesto da svoj problem postave u radikalno logičnom obliku. Međutim, kandidatkinja Darijana Filipović oportunistički izjavljuje da treći entitet nije u prvom planu, iako ga ne odbacuje kao mogućnost. Ići ponovno pod isti neustavni izborni zakon, a do njegove promjene neće doći, znači legitimizirati nelegitimne i pristati na igru ​​mačke i miša, znači srljati u još jedan frustrirajući poraz. Peti put zaredom, s jednom malom pauzom.

Napisao: Josip Jović, hrvatski tjednik  

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com