SRIJEDA, 23 rujna 2026
Hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini pristupaju izborima vjerujući u čudo, možda u Međugorju, da će se bošnjački glasovi podijeliti između Denisa Bećirevića i Bakira Izetbegovića, te da će se u toj podjeli pojaviti jedan od njihova dva kandidata.
U Sarajevu su na nedavnom skupu u Zagrebu burno reagirali na samo spominjanje trećeg, hrvatskog entiteta. A dio kroatofobnih medija u samoj Hrvatskoj nazvao je tu ideju skandaloznom. Istovremeno, takva se ideja obično a priori stavlja u kontekst separatizma, pa se govori da je ideja HR Herceg-Bosne osuđena u Haagu, što nije istina, jer se političke ideje nisu, niti se mogu, suditi. Ter, ujedinjeni Hrvati počinili su zločine, što bi ih trebalo trajno diskvalificirati, iako su oni najveće žrtve zločina (250 tisuća protjeranih), a onda se na apsurdan način govori o apartheidu koji su provodili Hrvati (protiv koga?), iako je jasno da su oni ti koji su izloženi sustavnoj diskriminaciji, a zatim o izazivanju rata, što je samo prikrivena prijetnja.
Osim što je nepravedna, bošnjačka politika je i nepromišljena. Uskraćivanjem ili opstrukcijom prava Hrvata da biraju vlastite političke predstavnike, ona zapravo potvrđuje ideju ovog trećeg entiteta i, štoviše, prisiljava Hrvate da napuste BiH i uđu u savez s Republikom Srpskom. Bošnjački političari vjerojatno pretpostavljaju da ako ne mogu uspostaviti svoju vlast nad cijelom BiH, mogu to učiniti nad njezinim dijelom, koji se zove Federacija, iako to nije.
Nepremostive razlike
Kriza ove zemlje sve je dublja i dublja, što više ona bježi od stvarnosti. To prozirno inzistiranje samo jednog naroda na građanskoj, zapravo unitarnoj državi dovodi do sve većeg međusobnog udaljavanja njezinih sastavnica, potičući separatizam, što se već vidjelo na primjeru raspada Jugoslavije. Očito je i političko licemjerje. Dok Bošnjaci, računajući na svoju brojnost, zalažu se za načelo građanske države unutar cijele države (jedan građanin, jedan glas), što bi isključilo etnički princip i načelo nacionalnog ustava, u Mostaru, primjerice, podijeljenom na nekoliko etničkih izbornih jedinica prema svojim željama, žestoko prosvjeduju zbog navodne ranjivosti i zanemarivanja. Čak im i lokalno Hrvatsko narodno kazalište i HŠK Zrinjski te križ na Humu smetaju, demonstrirajući tako hegemonističku, a ne građansku svijest. I zapravo, Bosna i Hercegovina je građanska država s tržišnim gospodarstvom, višestranačkim sustavom, jednakošću građana pred zakonom, odvojenošću države od vjerskih zajednica itd., u kojoj se etnički princip primjenjuje samo u izborima za Predsjedništvo i domove naroda, dok je u svim ostalim slučajevima formiranja tijela na lokalnoj, saveznoj i državnoj razini na djelu ono što se naziva građanskim modelom.
Koje god se pitanje postavi iz prošlosti i sadašnjosti ove zemlje i države, koja takva nikada nije bila u pravom smislu riječi, pod frazama o suživotu i multietničnosti otvaraju se duboke razlike u stavovima, ovisno o kojem narodu i vjeri govorimo, gdje nema razlike između običnih građana i političkih, tj. intelektualnih elita. Srednjovjekovna Bosna bila je dio Kraljevine Hrvatske, tvrde Hrvati, što druga dva naroda ne žele ni čuti. Za Srbe je Tvrtko kralj njihove rase, a za Bošnjake je Bošnjak bio mnogo prije samih Bošnjaka, Hrvati ga smatraju svojim vladarom i katolikom.
Za Bošnjake-muslimane, Osmansko Carstvo bilo je razdoblje velikog napretka i tolerancije, dok je za druga dva naroda bilo razdoblje najgoreg ugnjetavanja. Hrvati su dolazak Austrije dočekali s oduševljenjem i nadom, ostali s tugom i ogorčenjem. Za pripadnike jednog naroda, ubojstvo Ferdinanda je čin terorizma, za pripadnike druga dva herojski i slavni otpor okupaciji (Ja Rade Šerbedžija postavio je predstavu na Brijunima o herojskom činu Gavrila Principa). Socijalistička Jugoslavija, kako se i danas gleda iz trostruke perspektive, donijela je Bošnjacima nacionalnu afirmaciju, Hrvatima progon i prekid veza s maticom domovinom, a Srbima uništenje njihova sna o velikoj Srbiji.
Srbi su danas jako vezani za Srbiju i Rusiju i ne žele NATO pakt i EU, Bošnjaci za Tursku i Iran, Hrvati za Hrvatsku i Europu, i zapravo su jedini koji iskreno zagovaraju euroatlantske integracije. U židovsko-arapskim sukobima Bošnjaci su na strani Palestine i Irana, dok Srbi proračunato podržavaju Izrael u njihovoj antimuslimanskoj politici, dok su Hrvati, kao i obično, suzdržani, čekajući što će Zagreb reći. Redovito dolazi do nesuglasica oko državnog zemljišta i nekih infrastrukturnih projekata, koji bi inače trebali koristiti svima, kao i oko podjele nadležnosti između lokalnih i središnjih vlasti. U nogometu Srbi navijaju za Srbiju, Hrvati za Hrvatsku, a samo Bošnjaci za Bosnu i Hercegovinu, protiv koje igra nekoliko Hrvata i niti jedan Srbin, i to redovito protiv Srbije i Hrvatske, bez obzira protiv koga igraju reprezentacije.
Igra mačke i miša
Dakle, BH živi u stanju društvene i političke shizofrenije, kojoj može odgovarati samo konfederalna struktura s vrlo ograničenim ovlastima središnjih vlasti, što je jedino pravo rješenje za ravnopravnost Hrvata i za opstanak same države, jer bi takvo rješenje neutraliziralo separatističke težnje, danas Srba, sutra možda Hrvata. Međunarodni protektorat i pokušaj stvaranja bosanske nacije nisu dali nikakve rezultate. Odlazeći Christian Schmidt, na kraju svog mandata, govoreći o dekonstrukciji države i blokadi institucija, priznaje neuspjeh. Američka administracija zagovara smanjenje ovlasti visokog predstavnika, usmjeravajući predstavnike triju naroda da postignu dogovor među sobom. A to nije moguće na unitarnom, lažno građanskom principu.
Hrvatske stranke idu prema izborima s dva predsjednička kandidata, vjerujući u slučajnost ili čudo, možda međugorsko, da će se bošnjački glasovi podijeliti između Denisa Bećirevića i Bakira Izetbegovića, te da će iz te podjele potom izaći jedan od njih, umjesto da svoj problem postave u radikalno logičnom obliku. Međutim, kandidatkinja Darijana Filipović oportunistički izjavljuje da treći entitet nije u prvom planu, iako ga ne odbacuje kao mogućnost. Ići ponovno pod isti neustavni izborni zakon, a do njegove promjene neće doći, znači legitimizirati nelegitimne i pristati na igru mačke i miša, znači srljati u još jedan frustrirajući poraz. Peti put zaredom, s jednom malom pauzom.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com

More Stories
Preuzimanje odgovornosti Hrvatske stranke u BiH su ujedinjene: ‘OHR treba završiti svoj mandat u BiH’
PENAVA: Hrvatska mora hitno i službeno zaštititi svoj narod u BiH – pasivno promatranje više nije opcija!
Granični apsurd: Peternel ogorčen zbog kaosa na prijelazu s BiH