Što to ima u policajcima ljuto pa ulaze u tuđe živote?

SRIJEDA, 28 listopada 2026

Što se to dogodi čovjeku, dojučerašnjem nestašnom i veselom dječaku ili društvenom teenageru kada obuče  policijsku odoru, stavi samokres za pojas i uzme pendrek u ruke?

Postaje li odjednom netko drugi? Gdje nestane čovjek koji je do jučer imao obitelj, osjećaje, savjest i razum, a danas, pod krinkom službene ovlasti, na drugog čovjeka nasrće silom, kao da pred sobom nema ljudsko biće, nego neprijatelja?

Ne tvrdim da su svi  policajci takvi. Naprotiv, postoje časni policajci koji svoj posao obavljaju profesionalno, odgovorno i ljudski. Ali upravo zbog njih treba postaviti pitanje: što se događa s onima koji policijsku odoru počnu doživljavati kao dozvolu za ponižavanje, zastrašivanje i premlaćivanje drugih, kada dobar dio njih postane životinja u najgorem ljudskom obliku? Psihologija poznaje pojave u kojima  uniforma, autoritet i osjećaj moći mijenjaju ljudsko ponašanje. Čovjek se počinje poistovjećivati s ulogom koju obnaša, a osobnu odgovornost prebacuje na nadređene, propise i sustav. Umjesto da sam procjenjuje što je pravedno i zakonito, govori sebi: „Ja samo izvršavam naređenja!“ Ali otkada je poslušnost postala opravdanje za nepravdu?Kad pendrek postane važniji od savjesti

Razvojačeni branitelji pred policijskim kordonom

Slična se pitanja postavljaju i u Federaciji BiH, gdje su razvojačeni branitelji godinama tražili svoja prava pred institucijama zakonodavne, izvršne pa čak i sudske vlasti i na graničnim prijelazima. Kada ljudi koji su nosili teret rata, a oni su najčasniji sinovi svake države pa i ove šugave tvorevine BiH, a nakon njega ostali bez odgovarajuće egzistencijalne sigurnosti, svoja prava pokušavaju ostvariti mirnim prosvjedima, država bi najprije trebala čuti njihove zahtjeve. Ako se umjesto razgovora prema njima šalju policijske snage, onda više nije riječ samo o policijskom postupanju. Riječ je i o odgovornosti političkih vlasti koje donose odluke. Zašto se u takvim situacijama policajac ne zapita tko su ljudi pred njim? Jesu li to kriminalci koji ugrožavaju nečiji život ili građani koji pokušavaju ostvariti svoja prava? Zašto bi čovjek koji je branio svoju zemlju morao strahovati od pendreka dok traži da ta ista država ne zaboravi njega i njegovu obitelj?

Policajac ne mora dijeliti svaki zahtjev prosvjednika. Ne mora biti član njihove udruge niti misliti kao oni. Ali mora znati razlikovati miran prosvjed od nasilja, zakonitu naredbu od nezakonite i održavanje javnog reda od zastrašivanja ljudi koji drukčije misle. Policajac mora znati kako su Branitelji stvorili policajce a ne obrnuto i neka im je to na umu sve dok ne umru. Država koja svoje građane sluša samo kada šute, a protiv njih šalje silu kada progovore, mora se zapitati kakav odnos gradi prema vlastitom narodu.

Kakav je to mozak koji tuđu bol ne osjeća?

To je možda najteže pitanje. Što se događa u čovjeku koji pred sobom vidi uplašenog, bespomoćnog ili očito nenasilnog građanina, a ipak nastavlja primjenjivati silu? Ne postoji jedan odgovor. Nekoga pokreće strah od nadređenih, nekoga pritisak skupine, nekoga uvjerenje da uniforma znači da je uvijek u pravu, a nekoga možda i vlastita sklonost dominaciji. U psihologiji se govori o konformizmu, poslušnosti autoritetu, dehumanizaciji i zlouporabi moći. Ili je pak u pitanju efekt u kojemu mnogi policajci koji su bili primorani godinama koristiti silu prema nasilnim ljudima i kriminalcima više ne umiju razlikovati mirnog od nasilnog čovjeka te svakoga tretiraju isto? Sve su to pojave koje mogu pridonijeti tome da čovjek učini ono što sam, izvan skupine i bez zaštite autoriteta, možda nikada ne bi učinio. Ali objašnjenje nije opravdanje!

Kada  policajac prekorači svoje ovlasti, ponižava građanina ili primjenjuje neopravdanu silu, odgovornost ne može nestati iza značke,  uniforme i naredbe. I policajac je čovjek pred zakonom. Njegova ovlast veća je od ovlasti običnog građanina, pa zato mora biti veća i njegova odgovornost.
Jer ako čovjeku oduzmemo strah od posljedica, a damo mu oružje i moć nad drugima, nismo dobili veću sigurnost. Dobili smo opasnost od koje bi građani trebali biti zaštićeni. Policajci, zapamtite: vlast se mijenja, savjest ostaje! Danas zapovijeda jedan, sutra drugi. Danas je na vlasti jedna stranka, sutra može biti neka druga. Političari dolaze i odlaze, funkcije se dijele i gube, ali čovjek ostaje sa svojim postupcima i njihovim posljedicama.

Zato bi svaki policajac, prije nego što podigne ruku na drugoga, trebao postaviti sebi samo jedno pitanje: bih li ovako postupio da preda mnom stoji moj otac, moj brat, moj sin ili moj prijatelj? A zatim i drugo: bih li isto učinio kada bih znao da iza mene ne stoji moćni političar, nego samo moja vlastita savjest?  Policijska odora nije problem sama po sebi. Problem nastaje kada čovjek povjeruje da je zbog nje vrjedniji od onoga koga je dužan štititi. Samokres za pojasom ne daje pravo na bahatost, a pendrek ne može zamijeniti argument. Značka ne čini čovjeka pravednim, kao što ni građanin koji prosvjeduje ne prestaje biti čovjek kojega zakon štiti. Najveća snaga policajca nije u tome da može nekoga oboriti na zemlju, nego da ima dovoljno karaktera da to ne učini kada za silu nema opravdanja.

Zato ne pitam što to ima u policajcima ljuto. Pitam što se to dogodi s čovjekom kada mu se u ruke daju moć i ovlasti, pa zaboravi da je i sam samo čovjek. Jer narod se ne bi smio bojati policije koja ga štiti. Policija bi se, naprotiv, trebala bojati trenutka kada zaboravi koga i zašto štiti. Odora se skida. Funkcija prolazi. Vlast se mijenja. Ali pitanje savjesti ostaje!A savjest uvijek u pravilu pokuca prva na vrata kad se ona zatvore iza onoga tko je do jučer u rukama imao moć i silu.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com