Bosna i Hercegovina – umiruće dijete licemjernih unitarista

Proteklih dana mogli smo slušati o raznim popularnim tezama o tome gdje se danas Bosna i Hercegovina nalazi.

Mogli smo čuti različite interpretacije njezine prošlosti i projekcije što će s njom u budućnosti biti.

Lijepo je kada se razni politički stručnjaci, osobito oni koji nastupaju iz političkog Sarajeva brinu o svojoj državi, jer uistinu imaju i razloga za to.

Jučer se obilježio tzv. dan obnovljene državnosti BiH, kako ga vole nazivati “Bosanci i Hercegovci”, a zapravo sluge i poslušnici unitarističke politike koji bez imalo stida i dalje perfidno rade na “kalajisanju Bosne” u suvremenim vremenima.

Licemjerno je uopće pomišljati na izgradnju budućnosti ovakve države, ako prošlost nije izgrađena na zdravoj i čvrstoj platformi.

Ponašati se kao da se ništa nije dogodilo i da se apsolutno ništa ne događa de facto vodi u “cul-de-sac” ili slijepu ulicu.

Ako ne poštivate ustav države u koju se toliko kunete i koju neizmjerno volite vi ste najobičniji patološki lažac i šarlatan s bezbroj skrivenih interesa.

Ti interesi nisu Bosna i Hercegovina, država sa tri konstitutivna naroda i omogućenim ustavnim pravima iz kojih proizlazi i pravo na legitimno predstavljanje, nego umjetna unitaristička bošnjačka država.

Ako ćemo stvari nazivati pravim imenom onda je jasno da se Bosna i Hercegovina ne može graditi upornim bježanjem od temelja države, a to je konstitutivnost.

To bi trebali znati svi oni koji uporno pokušavaju graditi tobože građansku državu. Takvi zajedno sa svojim međunarodnim mentorima i nižerangiranim diplomatima ruše Bosnu i Hercegovinu iako obožavaju reći da su oni ti koji permanentno rade na tome da omoguće normalno funkcioniranje države.

Svatko iole politički obrazovan kada je BiH u pitanju trebao bi znati elementarne činjenice o njezinom ustroju i način na koji je uređena, a to evidentno stoji u Aneksu 4 Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno ustavu.

Ono što je najbitnije i na čijim principima egzistira država BiH od strane jednog naroda se kategorički odbacuje i tako dovodi u pitanje opstojnost onoga što je suštinsko, što je ključno – a to je konstitutivnost.

Da biste shvatili da nešto u životu ne funkcionira dobro, nužno je sublimirati vlastite pogreške u razvidnu istinu i postići dovoljnu razinu samosvjesti.

To vrijedi i za politički život. Svjedoci smo da se upravo to ne događa u krugovima onih koji misle da sve znaju, a zapravo ne znaju ništa.

Jer, da znaju ne bi radili ovo što rade – izvjesno ubijaju svoje omiljeno dijete misleći pri tome da će živjeti vječno, a ne da će nestati od posljedica smrtonosne bolesti koju su sami izazvali.

hb.hteam.org