Nastavak Trumpove politike nacionalne sigurnosti
Sjedinjene Američke Države jučer su objavile dokument pod nazivom „Privremene strateške smjernice nacionalne sigurnosti“ koji sadrži prijelazne odredbe američke strategije nacionalne sigurnosti. Posljednja, Trumpova strategija nacionalne sigurnosti donijeta je krajem prosinca 2017. godine, a ovaj dokument predstavlja provizorij nove Bidenove administracije prije nego što se donese cjeloviti dokument.
Kina kao najveći izazov
Nacrt nove strategije nacionalne sigurnosti ističe kako je Kina, druga po veličini ekonomska sila na svijetu, jedini
konkurent koji je potencijalno sposoban kombinirati svoju ekonomsku, diplomatsku, vojnu i tehnološku moć kako bi uspostavio održivi izazov stabilnom i otvorenom međunarodnom sustavu. Dokument upozorava i na ulogu Rusije koja je i dalje odlučna pojačati svoj globalni utjecaj i igrati „remetilačku ulogu na svjetskoj sceni“.
Iran i Sjeverna Koreja prijete američkim saveznicima i partnerima te izazivaju regionalnu stabilnost. I Peking i Moskva uložili su velika sredstva u napore koji provjeravaju snagu SAD-a i sprječavaju ga da brani svoje interese i saveznike širom svijeta.
Objava ovoga dokumenta korespondirala je s prvim velikim vanjskopolitičkim govorom novoga državnog tajnika Sjedinjenih Američkih Država Antony Blinkena koji je jučer izjavio da je Kina najveći geopolitički izazov 21. stoljeća za SAD i njihove saveznike te je ponovio ranije iznesenu ocjenu iz novoga dokumenta o Kini kao najvećemu konkurentu. Blinken je dodao da će odnosi s Pekingom ostati mješavina „nadmetanja kada to bude zdravo“, „suradnje kada to bude moguće“ i „antagonizma kada to bude potrebno“.
Nastavak Trumpove politike
Bidenova odnosno Blinkenova strategija očigledno se u bitnome nastavlja na politiku Donalda Trumpa. Trump je
započeo hladni rat s Kinom koji se manifestirao na više područja: od trgovinskog, tehnološkog i informacijskog rata do optužbi Kine za kršenje ljudskih prava i ulogu u širenju korona-virusa. Odnosi SAD-a i Kine danas su najgori još od vremena sedamdesetih godina 20. stoljeća kada su službeno i uspostavljeni. Osim trgovinskog rata (sporne su i kineske ekonomske prakse) i prijepora oko poštivanja ljudskih prava, posebno u Hong Kongu i regiji Xinjiang, američki i kineski interesi konfrontiraju se posebno u indo-pacifičkoj regiji.
Odnosi SAD-a i Rusije mogu se opisati kao novi hladni rat već više do trinaest godina, odnosi s Iranom pogoršani su nakon izlaska Amerike iz Nuklearnog sporazuma, a nakon početnog otopljavanja odnosa sa Sjevernom Korejom oni već neko vrijeme stagniraju.
Kakva politika prema Kini i Rusiji?
Kako će se SAD u budućnosti postaviti prema Kini i Rusiji? Hoće li pokušavati voditi teško provedivu politiku
„dvostrukog obuzdavanja“ ili će – na tragu ranijeg približavanja Kini kako bi se izolirao SSSR – sada pokušati zatopliti odnose s Rusijom kako bi ograničile kineski utjecaj?
Aktualna korona-kriza donijela je intenzifikaciju zaoštravanja odnosa velikih sila. Globalna geopolitička i sigurnosna arhitektura stoji na vrlo klimavim nogama. Hoće li globalne sile, koje snose najveću odgovornost za međunarodnu sigurnost, u budućnosti nastojati pronaći određeni model kooperacije i usklađivanja interesa ili će se voditi wine-lose strategija – to je predviđanje koje spada u kategoriju nepoznatih nepoznanica. Kako bilo, jasno je da je upravo Kina najsnažniji američki geopolitički, geoekonomski i sigurnosni suparnik te će upravo odnosi SAD-a i Kine u sljedećim godinama i desetljećima presudno modelirati ukupne međunarodne odnose.
Davor Dijanović

More Stories
D. Dijanović: Proturječnosti unutar liberalnog poretka – između LGBT prava i migrantskih neliberalnih stavova
Jure Vujić: Dubai, kraj iluzije plutajućeg grada
Nigerijski nadbiskup pozvao Trumpa: „Dajte nam oružje i obavještajne podatke da iskorijenimo islamističke teroriste“