Uz najdraže mu popevke na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan je proslavljeni igrač, trener, bivši izbornik hrvatske reprezentacije i jedan od simbola Dinama Zlatko Kranjčar koji je umro u ponedjeljak u Zagrebu u 65. godini nakon teške bolesti.
Od Cice se oprostilo tisuće Zagrepčana koji su željeli odati počast jednoj od najvećih legendi maksimirskog kluba.
Na vječni počinak ispraćen je uz najdraže mu zagrebačke popevke “Dobro mi došel prijatel”, “Moj Zagreb, tak imam te rad” i “Fala”, a govor je držala njegova kći, Lana.
– Tata, zahvaljujem tebi i mami što ste nas primjerom naučili što je ljubav, bezuvjetna, beskrajna. Hvala vam na usađenim vrijednostima, a koje mi danas prenosimo na naše obitelji. Hvala što si mi pokazao što znači živjeti život punim plućima, s radošću i veseljem. Ne opterećivati se preprekama, već ih preskakati. Svojim si mi primjerom omogućio da sanjam da je sve moguće. Simbol si generacija jednoga grada, a meni si tata, moj djeci, djed, kazala je Lana. Kranjčar će počivati u Aleji velikana, uz legendarni Dinamov dvojac iz generacije 1967. Slavena Zambatu i Krasnodara Roru koji su preminuli prošle godine.
GOVOR NIKE KRANJČARA NA SPROVODU OCA:
– E, moj Cicek… Znam da me gledaš odozgora, u nekoj nebeskoj Karaki, s Pabom, Icekom, Popom i Cveletom. I znam da se sada smiješ, jer si me uspio izvući na pozornicu, da budem intiman, a znam da znaš koliko to ne volim. Ali smijem se i ja, znaš… I baš si izabrao dan kada ćeš otići, kada su se otvorili kafić. Da si svi vele nekaj u spomen tebi, kaj ne.
Bogu hvala, ako su se prisjetili svega, imali su si kaj za reći. Bio si mi idol, bodyguard, prijatelj, pojam gospoštine i dobri duh ovog, našeg, grada. Ali to sve znaš. Ali ono kaj možda ne znaš – ostat ćeš mi sve to još jako, jako dugo. Sjedim jučer na balkonu, iznad oltara koji su ti ljudi napravili, ispred naše zgrade i gledam dolje.
Ne vidi me nitko, ali ja vidim curicu kako prilazi tim plavim i crvenim lampionima, kako prilazi tvojoj slici i stane, okreće se i ode do svog tate i pita: Tata, tko je bio ovaj striček? I tata krene. Cicek moj, bake i djedovi objašnjavaju mlađim generacijama tko si bio i zakaj si im toliko značio. A bio si i maskota i ljubimac svih Zagrepčana. Naravno, i Zagrepčanki. I svih onih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo. A znaš kaj? Meni si bio tata.
– Često si znao govoriti da je mene odgojila mama, da ti nemaš ništa s time. E moj tata, nije ti to baš tak. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet. Ne forsirajući me, dozvolio si mi da nogomet živim i zavolim. Prateći me iz prikrajka, pustio si me da si sam nađem svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje, a kako poštovati tuđe, kako cijeniti pripadnost, kako biti Purger i Hrvat… Najveća životna lekcija koju sam od tebe naučio jest da smo na ovom svijetu svi jednaki. Svakome treba dati potrebno vrijeme, pažnju i pomoć. I osmijeh, on ništa ne košta. I tata, ti nisi otišao, ti ćeš s nama uvijek ostati – rekao je Niko Kranjčar i nastavio:
– Vodeći me na sva druženja, pokazao mi je što znači biti prijatelj, s velikim P. Kao čovjek, kada se daješ bezuvjetno. A čuj, ne bumo se lagali. Pokazao si mi i kako se lepo provesti, zafeštati, zapevati, zakartati. Kako živjeti. Tu i sad. I ne brini, ne bum prepričaval vaše anegdote kaj sam ih slušal za stolom u Domagoju, i ne bum ponavljal tvoje uspomene kakav si bil igrač.

Kakav si bil fakin, šmeker i vlasnik osmijeha koji je osvajal na prvu. Koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći: Hvala ti za ljubav u mojim dobrim, ali i lošim trenucima. Tebi vjerojatno najtežima. U jedno sam siguran, ti nisi otišao, jer previše si u svima nama. Cicek, moj volim te. You did it your way. Volimo te. Od sveg ti srca hvala. Tvoj sin.
Ranije je u zagrebačkom hotelu Westin održana komemoracija koja je bila zatvorenog tipa u organizaciji kluba i obitelji Kranjčar.
Osim Cicine obitelji i najbližih prijatelja, bili su pristuni predstavnici brojnih generacija Dinama i hrvatske reprezentacije… Među ostalima bili su Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Tomo Ivković, Zvonimir Boban, Robert prosinečki, Aljoša Asanović, Nikola Jurčević, pa predstavnici šampionske generacije Zagreba Antonio Franja, Dalibor Poldrugač… bivši izbornici Miroslav Blažević, Mirko Jozić i Ante Čačić, ministrica sporta Nikolina Brnjac…
VEZANO
Govore su držali predsjednik Dinama Mirko Barišić, legendarni trener Miroslav Blažević, bivši tajnik HNS-a Zorislav Srebrić, te sin Niko.
Dodajmo kako će Knjiga sjećanja u spomen na Zlatka Kranjčara bit će izložena na stadionu Maksimir od petka, 5. ožujka u 14 sati do ponedjeljka 8. ožujka u 20 sati.
Knjiga će biti izložena u Dinamovom fan shopu na stadionu Maksimir i bit će dostupna svima zainteresiranima koji žele upisati svoj posljednji pozdrav legendi Dinama. Knjiga će nakon toga biti predana obitelji Kranjčar.
Kranjčar je bio član legendarne Dinamove generacije koja je 1982. godine donijela titulu nakon 24 godine. Igrao je i za Rapid, te St. Polten. Bio je i jedan od 14 igrača koji nastupili u premijernom nastupu hrvatske reprezentacije protiv SAD-a u listopadu 1990. godine i to kao kapetan.
Hrvatsku reprezentaciju vodio je od 2004. do 2006. godine i nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. U 25 nastupa na klupi “Vatrenih” upisao je 11 pobjeda, osam remija i šest poraza.
Jedan od vrhunaca njegove trenerske karijere ističe se i sezona 2001./2002. kada je bio trener Zagreba. S Kranjčarom na klupi, momčad Zagreba je po prvi put razbila dominaciju Dinama i Hajduka u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi i osvojila prvo mjesto.
U karijeri je vodio i Segestu, LASK, Slaven Belupo, Samobor, Al-Masry, Muru, Marsoniju, Rijeku, Croatiju Sesvete, Al-Shaab, DAC Dunajsku Stredu, Persepolis i Sepahan. Bio je zbornik Irana i Crne Gore.
Cico Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” 2005. godine.
Iza sebe je ostavio suprugu Elviru, kćer Lanu i sina Niku.

More Stories
Kome se pogoduje? KAD DŽUMA “KROJI” ZAKONE U BiH Radnicima 60 minuta u radnom tjednu za vjerski obred
POMJERAJU SE KAZALJKE NA SATU
Zoran Milanović napada najuspješniju državu Bliskoga istoka, a ne napada one koji i u politici i u svakodnevnom životu provode šerijatske zakone