I Franjo je iznad svega katolik

Tko istinski poznaje katoličku dogmu i doktrinu vrlo lako može uvidjeti kako aktualni Sveti Otac nije donio nikakav novi nauk, nego o nekim pitanjima priča jezikom koji je bliži osobama koje nisu studirale teologiju.

Nakon smrti, sada svetog, Ivana Pavla II. koji je Katoličkom Crkvom upravljao gotovo punih 27 godina te konklava na kojima su kardinali za njegova nasljednika izabrali Benedikta XVI. dosjetljivi Bosanci, dobro poznati po svome humoru, i od toga su napravili vic. Tako je na opasku jednoga kako je Poljaka na čelu Katoličke Crkve zamijenio Nijemac, drugi ustvrdio kako su kardinali opet za Papu izabrali katolika! I s pravom se ovo može smatrati dobrom šalom jer nikome na pamet nije bilo palo rimskim biskupima sporiti „katolicitet“. Barem ne do izbora pape Franje za 266. nasljednika Sv. Petra.

Drugačiji od drugih

Kada se u noći 13. ožujka 2013. na najpoznatijem rimskom trgu pojavio bijeli dim koji je označio da Katolička Crkva ima svoga novoga poglavara, svijet, a posebice katolici, s nestrpljenjem su očekivali ime novog Kristova namjesnika na zemlji. Tada se na balkonu vatikanske bazilike pojavio dotadašnji argentinski kardinal Jose Mario Bergoglio. Već izborom imena – Franjo te sa svojom prvom rečenicom: „Draga braćo i sestre, dobra večer!“ i nešto kasnije poniznom gestom te pozivom okupljenom mnoštvu na trgu da prije njegova blagoslova mole za njega, dalo se naslutiti kako će njegov pontifikat biti drugačiji od prijašnjih. I doista, iz dana u dan Franjo je oduševljavao svijet svojim jednostavnim stilom, skromnošću, stavljanjem naglaska na Božansko milosrđe, odbijanjem stanovanja u Apostolskoj palači, brigom za siromahe, izravnim telefonskim pozivima običnim ljudima u potrebi, čestim kršenjem ustaljenog protokola… Razvio je i poseban oblik komunikacije, osobito prema novinarima te su upravo mediji i najzaslužniji što se znatnim dijelom promijenila slika i percepcija Katoličke Crkve u javnom mnijenju.

Osporavanja unutar Crkve

Međutim, njegov južnoamerički mentalitet koji se ogleda i u neposrednoj komunikaciji, često bez unaprijed pripremljenih govora te nespretne ili krivo interpretirane izjave o nekim važnim područjima kršćanskog morala, kod dijela vjernika izazivale su, blago kazano, velike nedoumice. Tako da je dugogodišnji vatikanski glasnogovornik p. Federico Lombardi često istupao u javnost pokušavajući objasniti što je Papa rekao, ali i mislio. I dok su ljevičarsko-liberalistički mediji s oduševljenjem pratili, a često pogrešno tumačili Franjine riječi, dotle su tzv. konzervativno-tradicionalističke struje unutar same Katoličke Crkve sve otvorenije negodovale, a pojedini su išli toliko daleko da su pozivali i na njegovo odreknuće. Međutim, i to je novost ovoga pontifikata jer do Franjina vremena malo koji Papa je bio toliko izložen kritici koja je dolazila iz unutarnjih redova. Neki od tih „tradicionalista“, koji sebe smatraju linijom Benedikta XVI., nazivaju Bergoglia liberalom, ljevičarom pa čak i komunistom!

Nepromjenjivost učiteljstva

Međutim, tko istinski poznaje katoličku dogmu i doktrinu vrlo lako može uvidjeti kako aktualni Sveti Otac nije donio nikakav novi nauk, nego o nekim pitanjima priča jezikom koji je bliži osobama koje nisu studirale teologiju.

Zoran primjer toga je dokument – Responsum Kongregacije za nauk vjere koji je odobrenjem upravo pape Franje svjetlo dana ugledao 15. ožujka 2021. U njemu se nalazi negativan odgovor na pitanje odnosno dvojbu (dubiu) može li Crkva dati blagoslov istospolnim zajednicama tj. partnerstvima. Ova tema osobito je važna jer se nakon prikazivanja filma Francesco o životu i službi aktualnog biskupa Rima u listopadu 2020. u kojemu je donijeto njegovo razmišljanje o homoseksualnim osobama, među nekim aktivistima i dijelu medija stvorila interpretacija po kojoj se mijenjanja katoličko učiteljstvo o braku. Ukoliko se zna da je ovo jedna od tema i aktualnog Sinodalnog hoda Crkve u Njemačkoj onda je spomenuti dokument pokazatelj Franjina dosljedna tumačenja istina katoličke vjere. U komentaru Responsuma kojega je objavio Tiskovni ured Svete Stolice navode se i tri razloga zbog kojih Crkva ne može blagosloviti istospolne zajednice ili partnerstva: prvi je taj što blagoslovi kao što im ime kaže pripadaju blagoslovinama (sakramentalima) te kao takvi zahtijevaju suglasnost života s onim što označavaju i generiraju; drugi je Božji naum kojemu ne odgovaraju „veze ili partnerstva, čak i ona stabilna, koja uključuju seksualnu praksu izvan braka to jest izvan neraskidive zajednice muškarca i žene, koja je sama po sebi otvorena za prenošenje života“ te u konačnici zbog odnosa koji blagoslovi osoba imaju sa sakramentima, što bi u ovom slučaju moglo predstavljati „oponašanje ili upućivanje na analogiju s bračnim blagoslovom“, dodijeljen muškarcu i ženi koji se ujedinjuju u sakramentu braka.

Ovomu, dakako, treba dodati ponovljeno stajališta kako Crkva prihvaća homoseksualne osobe te da „ne isključuje davanje blagoslova pojedinim osobama homoseksualne sklonosti, koje očituju volju za životom u vjernosti Božjim objavljenim planovima kako ih predlaže crkveno učenje“.

Izazov za Crkvu u Njemačkoj

Gotovo je sigurno Kongregacija za nauk vjere, zajedno s papom Franjom, izdavanjem ovoga dokumenta poslala i jasnu poruku Crkvi u Njemačkoj na njenom Sinodalnom putu, poglavito kada se u obzir uzmu informacije da se u pojedinim župama istospolnim parovima podjeljivala neka vrsta blagoslova. To je uočio i predsjednik Njemačke biskupske konferencije limburški biskup Georg Bätzing koji je u svome komentaru odluke spomenute vatikanske kongregacije kazao: „Stoga će se Sinodalni put kojim su krenuli Njemačka biskupska konferencija zajedno s Centralnim komitetom njemačkih katolika truditi upravo tu temu uspjelih istospolnih veza prodiskutirati na sveobuhvatan način, koji pak promišlja također i nužnost te granice razvoja crkvenoga nauka. Stajališta Zbora za nauk vjere koja su danas iznesena moraju i bit će naravno uvrštena i u te razgovore.“ Plodove tih razgovora cjelokupna javnost s nestrpljenjem očekuje, a svi dobronamjerni članovi Crkve nadaju se da će biti u skladu s katoličkim naukom.

Ova odluka Kongregacije za nauk vjere, uz blagoslov pape Franje još jednom je pokazala neupitnost crkvenog nauka, a vraćajući se na početak ovog teksta slobodno možemo tvrditi da su kardinali na konklavama 2013. nakon Benedikta XVI. za Petrova nasljednika opet izabrali katolika. Ovoga puta Argentinca!

hb.hteam.org