Na Vučićevu iglu navučeni

Zanimajući se kako itko u bosanskoj vlasti može spavati dok gleda kako naši ljudi hrle cijepiti se u Beograd, ex-reis Cerić u otvorenom pismu Izetbegoviću II. tvrdi: „Ovo je, doista, sramota stoljeća za naš narod!“ Pola(h)ko, efendija! Stoljeće je još mlado. A i Bakir – relativno.

Kakva je u nas situacija s cijepljenje, i da je trebalo mitsku (i hladnu) vodu Drinu preplivati, ponosni se Bosanci i Hercegovci ne bi žalili skvasiti e kako bi se dočepali srbijanskog cjepiva, koje im je od, eto, povremeno prijateljske Srbije ponuđeno početkom prošloga tjedna; Srbijanski izvori kažu kako je 22 500 od korone ustrašenih Balkanaca s ex-Yu prostora prošloga vikenda pohrlilo u halu 3 Beogradskog sajma e kako bi se, vjeruju, spasili od pandemije.

Zanimljivo, iako su srpske igle dva-tri dana nemilosrdno bole junačke desnice Bosanaca i Hercegovaca, nitko od bošnjačkih prvaka – čak ni Ljiljan Zlatni koji je često znao u pravcu Drine uzviknuti: „Dalje prste, od Bosne, da ne dobijete po prstima“ – nije upozorio kako je riječ o miješanju o unutarnju politiku Tisućljetne i Nedjeljive… I, sve do ovog vikenda – Necijepljene!

Sačekuša u zračnoj luci

Općenito, to što su građani ove zemlje potkraj tjedna, na uistinu drastičan način, pokazali kako (više) uopće ne vjeruju onim koje su izabrali, nikoga od tih tzv. nacionalnih lidera nije osobito ganulo. Zapravo, i nemaju naročita razloga; Dok su se po portalima i televizijama smjenjivale slike i fotografije njihovih glasača – od tzv. običnog svijeta, preko zastupnika u županijskim skupštinama do bivših kapetana nogometne reprezentacije, kako s oduševljenjem, nerijetki s rukom na srcu zahvaljuju Srbiji i Vučiću i u knjigu dojmova(?!) na Sajmištu upisuju dirljive poruke zahvalnosti, štoviše otvorene ljubavi prema svojim korona donatorima, bh se dužnosnici ne oglašavaju o ovoj zapravo bizarnoj situaciji;

Naime, za predsjednika te države se već nekoliko puta proteklih godina s vrlo visokih državnih pozicija tražilo da ga se proglasi personom non grata. Pa prije samo nekoliko dana, kada je ono Aleksandar Vučić zrakoplovom Vlade Srbije dopremio 5 000 doza cjepiva u sarajevsku zračnu luku, Senad Hadžifejzović ga je pitao: „Je si li pucao po Sarajevu?!“ Čime se, sudeći po reakcijama gledatelja Hadžifejzovićeve privatne televizije, kandidirao za mirnodopskog Zlatnog ljiljana. Jer – zamislite te hrabrosti; Donese vam čovjek donaciju, spasonosni lijek a onda ga ljubazno pitate što je radio prije 30 godina. Budući, je li, nije do sada bilo prigode za to. Kud ćeš ona bolje od ove kad sadaku primaš?!

Cijepiti ili odcijepiti?!

Iz ove mi je perspektive, međutim, zanimljivije jedno drugo pitanje koje je potencijalni Zlatni Ljiljan neustrašivo – a da kako?! – postavio donatoru iz Srbije: Hoće li se “otcijepiti” pola države Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, i priključiti Srbiji? Pitani se, dakako, poslužio nekakvom diplomatskom frazom o poštivanju bh integriteta, umjesto da je kazao: Neću Republiku Srpsku otcijepiti i Srbiju priključiti, ali ću (zato) cijelu Bosnu cijepiti. No možda Vučić – ne može ni on baš sve znati – tada još nije znao kako će mu zbratimljeni Bosanci i Hercegovci iz oba entiteta poletjeti na – iglu!

I dok su samo stroge epidemiološke mjere u Srbiji spriječile, nakon „pelcovanja“ razdragane iznenadne goste da s domaćinima po beogradskim birtijama „zaliju“ taj sretni događaj pa da se uhavte u Užičko ili, svejedno, Žikino kolo, oni koji su ostali doma, primjerice u Sarajevu, u kolonama i uz zaglušujuću buku davali su potporu nesuđenom gradonačelniku Bogiću Bogićeviću. Neki, naime, vjeruju kako sada nakon što je taj, zbog višedesetljetne političke mirovine inače zaboravljeni  političar, prevaren baš od onih koji su ga i izvadili iz političkog naftalina, treba kazati: Laku noć, Sarajevo. I proglasiti – fajrunt. To je, po kriteriju „fine sarajevske raje“ problem No 1. A cjepivo… Ma, kad se progurao rat – šta će „korona“?!

Kako? Lako!

Pa, iako je, vidjeli smo, proglašen fajrunt, jedan od rijetkih koji ne spava je ex-reis Mustafa ef. Cerić. I kako, eto, on ne spava, ima mandat zavapiti u smjeru prvog u Bošnjaka. (Dakle, Izetbegovića II., da razjasnim ako neki hulnik eventualno ima dvojbu glede te titule): “Bakire, pitam vas: Kako itko u bosanskoj vlasti može mirno spavati dok gleda redove bosanskih građana kako hrle u Srbiju, koja im je toliko zla nanijela na tijelu i duši, koja negira genocid, koja nema empatiju za njihov bol i patnju, ali, eto, ima sažaljenja za njihov strah od „korone“ da ih cijepi?“

Dobro, umalo doživotni reis je (kronično) patetičan, ali pitanje je dobro adresirao. Iz izvora bliskih obitelji Izetbegović, međutim, doznajem kako gospođa Sebija ima stanovitih problema e da bi ujutro probudila muža kako bi se na vrijeme spremio i otišao na posao – Bosnu braniti. Izuzetak nije bio ni ovotjedni prvi radni dan, nakon što se pola Bosne cijepilo u Beogradu. Slijedom čega je onda odgovor na efendijino pitanje kako itko od bosanske vlasti  može spavati: Lako! I Svatko!

Zanimljivo je pak (i) ovo što bi Cerić volio da mu uspavani Bakir odgovori: „Je li itko iz Bosne i bosanskih ljekara provjerio sadržaj i kvalitetu toga cjepiva koje su naši ljudi primili u Srbiji?“ Umjesto pitanog, koji se još nije probudio, neizravno je uznemirenom (ali i neumornom) facebook efendiji iz Beograda odgovorio dr Zoran Radovanović, koji tvrdi kako je Vučićeva vlast stihijski nabavljala cjepiva da bi se hvalila kako je prva ne samo u regiji nego na cijelome svijetu.

Da se ne baci

 „U toj kampanjskoj nabavci nije se vodilo računa o njihovom roku uporabe pa se tek nedavno utvrdilo kako tisućama cjepiva AstraZeneca taj rok istječe krajem ovoga vikenda, nakon čega je uslijedila svakako humana akcija poklanjanja toga cjepiva zemljama u regiji, a potom javno pozivanje svih koji to žele da se cijepe u Srbiji. Cjepivo kojemu je istekao rok trajanja, bit će uništeno kao medicinski otpad. Mi ne znamo koliki je to broj, ali znamo da to uništavanje košta pa se može zaključiti da se cijepljenjem više od 20 000 ljudi iz regije na neki način umanjeni troškovi uništavanja cjepiva s isteklim rokom upotrebe“, tvrdi, kako ga predstavlja srbijanska TV Nova, najpoznatiji srbijanski epidemiolog.

Što, dakako, objašnjava zašto je Aleksandar (nam) Veliki prošloga vikenda proglasio dane otvorenih vrata za svekoliki komšiluk.

I za kraj u ovim dramatičnim okolnostima, još malo uvijek budnoga efendije Mustafe. Zaslužio je, jer su se, eto, njegove sumnje konačno jedanput pokazale – opravdanim. Kaže, naime, on: „Ovo je, doista, sramota stoljeća za naš narod!“

Pola(h)ko, efendija. Stoljeće je još mlado. A i Bakir – relativno.

 

hb.hteam.org