Devedesete godine koje se vraćaju?
Dodik usred „slučaja Pahor (Janša)“ priziva Kardeljev ustav iz 1974., i glasovito pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja, a Komšić Amerikance i Dayton II. Miloradu se, iz objektivnih razloga, Edvard nije javio, ali Željku Washington jest.
Posjet Boruta Pahora Sarajevu početkom ožujka nije izazvao gotovo nikakvu pozornost, sve dok se, evo, četrdesetak dana potom Željko Komšić iznebuha sjetio kako je razgovor, makar jedan njegov dio, članova kolektivnog bh. rukovodstva s predsjednikom Slovenije bio zapravo vrlo zanimljiv.
Legitimirajući se kao (stari) prijatelj Bosne i Hercegovine, Pahor je svojim domaćinima povjerio kako su trenutačne okolnosti u Bruxellesu za ovu zemlju prilično delikatne budući da se o širenju Europske unije gotovo uopće ne razmišlja. Sve češće se, međutim, razmišlja o tomu kako je došlo vrijeme konačnog raspada Jugoslavije.
Indiskrecija sa zadrškom
Čim se, nakon mjesec i pol, sjetio toga monologa visokog gosta iz Slovenije, Komšić je kazao kako ih je pitao misle li Šefik Džaferović, Milorad Dodik i on da je moguć miran raspad BiH? (Da ne potenciramo pritom kako već termin „raspad“ sugerira kako tu ni o kakvu miru ne može biti riječi.) S druge pak strane, Pahor je sredinom prošlog tjedna za slovensku POP TV svjedočio kako je njegovo pitanje bilo više-manje retoričko. On, naime, misli – i to, veli, znaju svi u međunarodnoj diplomaciji – kako se to ne može dogoditi bez prolijevanja krvi. Što su mu u Sarajevu potvrdila oba člana troglavog bh. vrha izabrana bošnjačkim glasovima, dok je srpski član ponovio svoju staru priču kako je to jedino rješenje za BiH.
Uz to, nakon ove Komšićeve indiskrecije sa zadrškom, Pahor je slovenskoj televiziji povjerio i svoja razmišljanja o aktualnom političkom trenutku. Drži, naime, kako se EU našla u nezgodnoj situaciji u kojoj mora, ne preko noći, ali, ipak, brzo, donijeti odluku o budućnosti Zapadnog Balkana.
„Ako nastavi po starom, onda je to predugo, u tom će se slučaju svašta dogoditi, možda čak i uz uporabu sile i ponovno ćemo svjedočiti prolijevanju krvi. Ako pak požuri, onda će naravno unijeti u Uniju neka neriješena pitanja među tim narodima, ali će osigurati mir i blagostanje te u određenom vremenskom razdoblju osigurati i blagostanje cijelog EU-a“, drži nedavni sarajevski gost.
No, nije tu kraj priče o „slovenskom Karađorđevu“. Početkom prošloga tjedna, djelomice dementni Ljiljan Zlatni pozvao je „na raport“ u Predsjedništvo BiH slovensku veleposlanicu u BiH Zoricu Bukinac kako bi ona pojasnila što to službena Ljubljana misli. Zapravo, „slučaj Pahor“ dobio je smisao kada se u Sarajevu, iz navodno dobro obaviještenih briselskih izvora, doznalo kako je slovenski premijer Janez Janša nedavno predsjedniku Europskoga vijeća Charlesu Michelu predao dokument o prioritetima slovenskog predsjedanja Unijom, a u kojem su, tvrdi se, navedene i smjernice „o konačnom raspadu Jugoslavije“. Budući da Slovenija predsjedavanje EU-om preuzima 1. srpnja, nerijetki su zbrojili dva i dva. A i slovenski je premijer promovirajući nedavno u Slovenskom parlamentu slovenske prioritete tijekom toga mandata, apostrofirao Kosovo i Zapadni Balkan. Uz opasku kako je došlo vrijeme da se okonča kriza koja je počela upravo u Sloveniji devedesetih godina prošloga stoljeća.
Dan briselske zbrke
Međutim, Janša, osvjedočeni skandal majstor još iz doba kad je SFRJ bila živa, tvrdi kako je Michela posljednji put vidio prošle godine te da bi mu zato „u veljači ili ožujku ove godine teško bilo što fizički predati“. Napominjući kako Slovenija traži rješenja za razvoj regije i europsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana, ali da ovakve „afere“ sprječavaju taj cilj. Ubrzo se, međutim, taj nekadašnji stručnjak za ONO i DSZ (za mlađe čitatelje tumačenje akronima: općenarodna obrana i društvena samozaštita) uvjerio kako su najopasniji metci iz vlastitih redova.
Dopisnik ljubljanskog Dela Peter Žerjavić na Twitteru je objavio kako mu je ured Charlesa Michela potvrdio da je primio Janšin „non paper“, da bi samo pola sata kasnije sami sebi skočili u usta: „Ne možemo potvrditi da smo dobili ‘non paper’…“ Ali niti demantirati… tako je vjerojatno trebao glasiti kompletan odgovor. Priopćenje je, po svemu sudeći, pisano u diplomatskim rukavicama, slijedom čega su briselski birokrati (samo) slovenskom dopisniku dali šlagvort da na Twitteru napiše: „Danas je očito opet dan briselske zbrke.“
Znakovito je, također, kako se sarajevski mediji znatno manje bave ovom „zbrkom“, usprkos čak i tomu što je o „bosanskoj koži“ riječ. Slovenski mediji, uz kolaboraciju hrvatskih kolega, vjeruju pak kako se iza svega krije obavještajna utakmica.
Tko je provalio Janšu?
A tu tvrdnju temelje na činjenici da je, u biti, Janšu provalio bh. portal Politički.ba koji je, kažu ovi združeni slovensko-hrvatski istražitelji, povezan s ovdašnjom obavještajnom zajednicom. Rečeni je portal objavio kako se slovenski premijer otprije zalaže za promjenu granica Srbije i Kosova. I to prema planu Vučić – Thaci koji je naročito bio aktualan još dok je Donald Trumph stolovao u Bijeloj kući. Mada i tada uz žestoko protivljenje Njemačke. Uz to, Janšino viđenje konačna raspada Jugoslavije predviđa i (mogućnost) odcjepljenja Republike Srpske, pripajanje dijelova Crne Gore i Sjeverne Makedonije s albanskom većinom Albaniji te priključenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj.
Rezervna varijanta – prema rečenom izvoru – Janšina plana je da se u BiH formiraju tri nacionalne republike: srpska i hrvatska imale bi tijesne veze s matičnim državama, dok bi bošnjačka dobila koridor prema međunarodnim morskim vodama koji bi jamčio NATO. Nadalje, Politički.ba otkriva (…) kako slovenski premijer u ovoj raboti nije solo igrač, već kako ima potporu Mađarske, Hrvatske i Poljske, a njegovo redefiniranje balkanskih granica nije mrsko ni Austriji i Francuskoj.
Iz Budimpešte i Varšave u međuvremenu nije bilo „replike“ na ove tvrdnje, a Zagreb je, valjda, replicirao tako što je šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman prošloga tjedna, nakon, doduše, nekoliko uzastopnih pohoda (zapadnom) Mostaru, stigao (i) u Sarajevo i ponovio staru frazu: „Bezuvjetno podržavamo cjelovitost Bosne i Hercegovine.“ Što je bošnjački dnevnik Avaz publicirao na naslovnici. Dojam je, također, da se Radmanu, tj. Hrvatskoj (konačno) vjeruje, pa je zagrebačkog gosta usred, eto, ramazana, primio i reis-ul-ulema IZ-a u BiH Husein ef. Kavazović.
Ne treba čistiti puške – ipak
Jasno, dok su Komšić i portal „blizak bh. obavještajnoj zajednici“ pričali svoju priču, jedan od Pahorovih sarajevskih domaćina, Dodik (svojoj) je Srni povjerio kako ne treba čistiti puške. „Perspektiva je osigurati neutralne, mirne uvjete za razlaz BiH. To nije nikakva nasilna secesija, nego proces koji će omogućiti pravo naroda na samoopredjeljenje“, gotovo je, početkom travnja, eresovski vožd citirao tzv. Kardeljev ustav iz 1974. – glasovito „od samoopredjeljenja do odcjepljenja“.
Priča o navodnom slovenskom Karađorđevu trebala bi, možda će čak dok ovaj broj Katoličkog tjednika bude pred svojim čitateljima, već i dobiti nastavak u Slovenskom parlamentu. Socijalni demokrati zatražili su žurnu raspravu na Odboru za vanjsku politiku na kojem bi državni vrh, Pahor i Janša, objasnili svoje stavove o zapadnom Balkanu.
No, vratimo se, prije toga raspleta, na domaći teren. Nije, vjerujem, nužno napominjati kako su oba bošnjačka člana užeg bh. rukovodstva iskoristila „slučaj Pahor (Janša)“ za kronični izljev domoljublja. A ni temeljna stranka u Bošnjaka nije sjedila skrštenih ruku. Bolje da nisu…
Bakir i 100 policajaca
Naime, potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović objavio je na Facebooku poziv Bakiru Izetbegoviću, Komšiću i svima ostalima koji uporno brane Bosnu i Hercegovinu iz Sarajeva. „Dođite u Banju Luku, neka vide i Dodik i Pahor i Milanović i Dačić da je ovo Bosna i Hercegovina“, zove ih Mijatović. Pritom upozorava Komšića kako je sramota što ne dolazi u drugi po veličini grad u BiH, a Izetbegovića pak podsjeća na njegovu sramotu. Dolazi, tvrdi, u Banju Luku jednom u dvije godine pred izbore sa sto policajaca i posjeti samo džamiju. Nije, dakako, taj esdepeovac dobio odgovor… Iako je nesuđene goste obećao – o svom trošku – odvesti na banjolučke ćevape.
Vratimo se na kraju, u kontekstu priče o raspadu, na početak i Pahorov govor u sarajevskoj Titinoj 16. Ta je epizoda možda najilustrativnija za trenutačnu političku situaciju u ovoj zemlji. Aktualni je prvi među jednakim, kolokvijalno kazano predsjednik BiH s puno razumijevanja i odobravanja saslušao Pahorovo spominjanje „raspada“ afirmirajući ga kao jedino moguće. Pritom se Dodik referirao i na diplomatske izvore u kojima se navodno sve češće govori o mogućnosti mirnog razlaza.
Istodobno, njegovi cimeri, obojica izabrani glasovima većinskog, bošnjačkog naroda, potpuno su suprotnih stajališta. Primjećujete – ili možda ne?! – kako se nije moglo, pa makar i pred Pahorom, čuti hrvatsko stajalište.
Komšić nema kome pisati…
Ali – nakon što je početkom ožujka Radman u Bruxelles poslao „non paper“ o Bosni i Hercegovini, potkraj prošlog mjeseca uzvratio je Komšić sa svojih pet stranica upućenih Bruxellesu, koje je u cijelosti objavio jedan sarajevski portal. Riječ je o više-manje galimatijasu njegovih ranijih (populističkih) obrušavanja na hrvatsku i srpsku politiku, kako onu iz Zagreba i Beograda, tako i onu iz (zapadnog) Mostara i Banje Luke, uz prizivanje Daytona II koji bi – vjeruju već dugo bošnjački političari – trebao osigurati građansku BiH. Uz, nada se Ljiljan Zlatni, snažnu potporu Washingtona koju misli iskamčiti upozoravajući u svom uratku (i) na prijeteću rusku opasnost.
Uzvratio mu je američki državni tajnik Antony Blinken koji je članove Predsjedništva BiH izvijestio da sadašnja američka administracija ne priprema Dayton II, ali kako od ovdašnjih političara očekuje provedbu reformi kako bi ta država postala funkcionalna što uključuje i „ograničene“ promjene postojećeg ustava. Nakon čega je tzv. hrvatski član Predsjedništva zanijemio razumijevajući kako se iza rečenoga „ograničenja“ predmnijeva i promjena Izbornog zakona.
Inače, rasprava u EU-u o Radmanovu „non paperu“ zakazana je za tjedan u kojem izlazi ovaj broj tjednika (19. travnja), a već su mu potporu dali Bugarska, Cipar, Grčka, Mađarska i Slovenija.
More Stories
Objavom kandidature Darijane Filipović za članicu Predsjedništva BiH prestaje svaka iluzija o jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH.
PRAVNA POBJEDA S GORKIM OKUSOM: Marijačić dokazao klevetu, uslijedila žestoka odmazda „lijevih“ udruga.
POLITIČKO KAZALIŠTE ILI OPASNA RETORIKA? Dalija Orešković ponovno udara na HDZ teškim optužbama za ustaštvo