‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’ – iz kuta dva mostarska biskupa

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen. No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

U Mostaru je prošle godine, nakon 28 godina stolovanja biskupa Ratka Perića, ustoličen mons. Petar Palić kao novi biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanske biskupije.

Biskup Pallić “naslijedio je” i dva teška pitanja u ovoj biskupiji, ‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’, dva bremena koja se međusobno isprepleću. Iako za sada, barem što se čini u javnosti, novi biskup posebno ne bavi ovom problematikom, ozbiljna rasprava, u kojoj se ne preza ni od međusobnog, “bratskog” vrijeđanja još se uvijek vodi između tzv. “biskupove strane” bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića i pojedinih svećenika “međugorske struje”.

I to knjigama, dokazima, argumentima, transkriptima, audio i video snimkama…Naime, kao svojevrsni odgovor na knjigu fra Ivana Dugandžića, bivšeg provincijala i župnog vikara u Međugorju, ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’, iz tiska je izašla knjiga bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’.

Biskup Žanić je Perićev prethodnik koji je mostarski biskup bio od 1980. do 1993. godine te je imao rezervirane stavove prema međugorskom fenomenu, kao i njegov nasljednik Ratko Perić, insistirajući da se sačeka i uvaži službeni stav Vatikana oko pitanja međugorskog fenomena.

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen.

No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa HenrykaHosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

Iz tiska izašla nova knjiga bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’

Nakon rezerviranosti o ukazanjima, Biskup Žanić optužen da je suradnik UDBA-e

Na tvrdnje kako je biskup Žanić u početcima “međugorskog fenomena” povjerovao da se šestoro djece ukazala Gospa, te da je pod pritiskom komunističke vlasti promijenio mišljenje, pa sev do toga da je bio suradnik UDBA-e, biskup Perić u svojoj knjizi odgovara: “Biskup Žanić pokazao se razboritim u procjeni “međugorskoga fenomena”. U početku je bio načelno radoznao, pastoralno otvoren i govorio da djeca imaju neka unutarnja iskustava, ali bi uvijek dodao da će crkveno proučavanje pokazati radi li se o nekim subjektivnim umišljajima i priviđenjima ili su to istinska ukazanja i poruke s neba. Osobno je razgovarao s “vidiocima”, primao ih na Ordinarijatu. Javno je branio međugorske franjevce pred komunističkom poplavom potvore i laži. Ali kada mu je tijekom vremena postalo očito da djecom manipuliraju neki neukrotivi međugorski “karizmatici”, da je “međugorski fenomen” zapravo u necrkvenoj službi “hercegovačkoga slučaja”, nije se više pokazivao otvorenim, nego se postupno i odlučno zauzeo da dokaže međugorske manipulacije i nevjerodostojnost”.

U brojnim transkriptima i snimcima te izvješćima o pismenim korespondencijama, u knjizi bivšeg biskupa Perića, između ostaloga, u rasvjetljavanju istine je li biskup Žanić bio suradnik UDBA-e ili ne, spominje se i nekadašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Almir Džuvo od kojeg su zatraženi dokazi o tome. Ovu optužbu-tezu iznio je u svojim filmovima redatelj Jakov Sedlar u svojim filmovima ‘Od Fatime do Međugorja’ i ‘Gospa’. Međutim, izuzev da je i biskup Žanić zajedno s pojedinim franjevcima bio “predmetom sigunorsne obrade”, drugih dokaza o suradnji s jugoslavenskom tajnom službom nema.

Duhovni zaštitnici

U knjizi biskupa Perić u više navrata se spominju nekadašnji duhovni zaštitnici međugorskih vidioca, fra Jozo Zovko i fra Tomislav Vlašić. Naime, spominje se optužnica iz 1981. godine prema fra Zovki kojeg su komunističke vlasti optužili da je “25. srpnja 1981. godine, prilikom dolaska biskupa Žanića u župu Međugorje, u pozdravnom govoru preporučio da se “moli za mlade krizmanike koji će ostati među vukovima” i da “nas vrijeme krivih nauka i lažnih učitelja’ ne zavede”.

Ovo je tadašnja komunistička vlast shvatila kao napad na tadašnji režim. Međutim, a kako se objašnjava u knjici, fra Zovko je u svoju obranu rekao da je, izričući ove riječi aludirao na – biskupa Žanića. Na koncu, fra Jozu Zovku je sud u SFRJ u konačnici osudio na godinu i pol zatvora, tvrdio je da mu se u zatvoru ukazivala Gospa, a Vatikan je potvrdio kaznu biskupa Žanića te zabranio obavljanje pastoralnih zadaća zbog upletenosti u sukob franjevaca i biskupa oko podjele župa, tzv. ‘Hercegovačkog slučaja’.

Nekadašnji međugorski kapelan i dugovni vođa međugorskih vidioca, fra Tomislav Vlašić izopćen je iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere. U veljači 2012. Vlašić je objavio da su on i njegova suradnica Stefania Caterina u Središnjoj Jezgri, grupi od 49 bića koja je Bog izabrao po svemu Svemiru, da, u 7 skupina po 7, urede Svemir u skladu s Božjim planom. U tom sklopu Vlašić je, po svojim riječima, određen evangelizirati druge planete. On danas sa Stefaniom Caterinom vodi sektu ‘Crkvu Isusa Krista svega Svemira’, a jedno od sjedišta je i u Međugorju. Fra Petar Vlašić dovodi se u kontekst promjene u blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, a prema Gospinim porukama koje su prenijeli vidioci. Prema ovome Gospa više ne bi imala svoj blagdan 8. rujna, nego 5. kolovoza, što se kosi sa naukom Katoličke crkve. Međutim, danas se na taj način održava ‘Mladi fest’ u Međugorju što je svojevrsna zaostavština ovog bivšeg franjevca, a o čemu se piše i na službenoj stranici njegove crkve koju je osnovao.

Nadalje, između ostalih, spominju se i svećenici fra Ivan Prusina i fra Ivica Vego koji su također razriješeni i otpušteni z Franjevačkog reda zbog nepošivanja odluke o predaji franjevačkih župa. Naime, navode se izjave vidioca da je Gospa u porukama poručila kako su ova otpuštenih dvojica franjevaca u pravu i nedužni, a da je biskup Žanić u krivu.

„Zar ćemo otkrivati ružne stvari?“

U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika  Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.

“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”. Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa govori. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta rekla da je on nevin, a biskup da je kriv. Kad mu je ljubavnica, s. Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi.

Vidioci i ostalih 47 vidioca

U knjici biskup Perić piše i o kritičnom osvrtu biskupa Žanića na ‘znak’ o kojem su međugorski vidioci govorili da će Gospa ostaviti kao podsjetnik svoje prisutnosti.

“Na “znak” se kritički osvrnuo biskup Žanić, a prošlo je, evo, gotovo 40 godina, a “znaka” nema ni u brdu ni u dolu, ni vjernicima ni nevjernicima, ni “vidiocima” ni nevidiocima. Samo to da se šestero “vidjelaca”  poprilično snašlo u životu i bez toga “znaka”, i bez visokih škola, da neki mogu godinama primati i po desetine “međugorskih hodočasnika” u svoje apartmane, to jest “znak” nečeg…”, komentira biskup Perić u svom osvrtu na ovo pitanje.

“Cerno je selo nedaleko od Međugorja. Osmoga dana od početka ukazanja bilo je ukazanje blizu Cerna. Ono što se “dogodilo” vidioci su navečer pričali župniku fra Jozi Zovki. Kazali su da je Gospa 4 – 5 puta rekla da će se ukazivati još tri dana, i to 1. 2. i 3. srpnja, odnosno još u srijedu, četvrtak i petak. To je snimljeno na kasetu, publicirano od fra Ive Sivrića, kaseta je umnažana. Par godina kasnije fra Janko Bubalo je tiskao knjigu Tisuću susreta s Gospom. To  su razgovori s Vickom. Ona to ne spominje, pa ju je upitao fra Janko, da li je Gospa rekla “još tri dana”. Ona je odgovorila da se ne sjeća”, piše u novoj knjizi.

Kako se navodi u ovoj knjizi, mostarski biskup do sada je prikupio 47 imena “vidjelaca” izvan Međugorja, nastanjenih u ostalim župama biskupije.

“Svi se hvale da imaju slična “viđenja”, ali jer ih njihovi župnici ne podržavaju, mnogi više nemaju takvih “ukazanja”. I oni su govorili i govore o “deset tajni”, o “velikom znaku” itd. Jedna od “vidjelica” rekla je biskupu na magnetofon: “Ja sam silno želila da vidim Gospu. Jednoga dana, u sobi mi se najprije pokazala svjetlost, onda Gospa. U neke dane ja sam je vidjela po cijeli dan pred sobom, kud god sam išla, u kući, u polju, u autobusu, u crkvi…” To su znakovi tipičnih halucinacija. Knjiga “Vraies et fausses apparitions dans l’Eglise”, 92 navodi 230 mjesta od veće važnosti i čudesnih događaja tijekom posljednjih 50 godina. Ali crkveno su odobrena samo Banneux, Beauraing u Belgiji i Siracusana Siciliji. Od ostalih 227 mjesta moglo bi se pitati: kako je to počelo i zašto je to počelo? Zašto netko vidi, a drugi ne vidi? Jedno je sigurno: nije Gospa!”, zaključuje se.

Tko će otkriti tajne?

U svom osvrtu biskup Perić piše i o tajnama čiju objavu godinama međugorski vidioci najavljuju. On kao primjer navodi i riječi vidjelice Mirjane koja je 1985. godine najavila da je izabrala fra Petra Ljubičića za objavu deset tajni, a što je, prema njenim tadašnjim navodima, odobrila i Gospa. Međutim, a kako se podsjeća u ovoj knjizi, prve naznake u kojima se počinje čitati Mirjanin pokušaj da zaniječe da će fra Petar biti taj otkrivatelj tajni bile su u ožujku 2015.

“To je obavila međugorska aktivistkinja Ania Goledzinowska, Poljakinja, na talijanskom  katoličkom on line glasilu La Croce: “Tko slijedi ‘ukazanja’ u Međugorju zna da postoji deset tzv. tajni koje će, tri dana prije nego se ostvare, otkriti jedan svećenik kojega je izabrala vidjelica Mirjana. Nekada se činilo da je ova zadaća bila povjerena fra Petru Ljubičiću, franjevcu, kojega je izabrala vidjelica. To je izjavila i sama Mirjana ‘on će trebati otkriti tajne’, ali u posljednje vrijeme Mirjana kaže da će ‘Gospa njoj označiti svećenika koji će trebati otkriti ove tajne’… 2018., 26. listopada, Mirjana donosi najnoviju verziju, promjenu, “hodočasnicima”: “Moram izabrati svećenika kojemu ću reći tajne. U tolikim sam knjigama čitala (to su mi rekli i hodočasnici) da sam ja izabrala fra Petra. Ni ovo nije istina! Fra Petar je svećenik kojega jako volim jer ga poznam otkako su počela ukazanja. Odmah mi se svidio jer je uvijek radio za siromahe. To nas je povezalo i ostali smo uvijek zajedno. I, ako se mene pita, to će biti fra Petar. Ako se bude pitalo mene. Ne mogu ja reći da će to biti fra Petar”, podsjeća se u knjizi.

No, već i ovaj, vrlo kratak pregled nove knjige bivšeg mostarskog biskupa, u kojoj se naveode i neispunjena obećanja o ozdravljenjima brojnih vjernika, kao i mnoge druge pojedinosti, daje naslutiti i nove reakcije na istu, a razrješenje ‘ ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje nije ni na vidiku.

Razočaranje u mariologa Leurentina

Biskup Perić u knjizi navodi riječi biskupa Žanića o sastanku sa svjetskim poznatim mariologom i teologom, Renéom Laurentinom.

“K meni je došao o Božiću 1983. Ponudio sam mu večeru. Upitao me zašto ja ne vjerujem u ova ukazanja. Rekao sam mu da navodna Gospa prema Vickinu Dnevniku i riječima ostalih vidjelaca govori protiv biskupa. On je brzo upao: “Nemojte to publicirati, jer tamo ima mnogo hodočasnika i obraćenika”. Sablaznio sam se nad stanovištem toga poznatog mariologa. To je do danas ostao temeljni stav Laurentina: istinu skrivati, neistinu braniti. Napisao je desetak većih i manjih knjiga o Međugorju, a na nišanu je gotovo uvijek biskup Žanić i istina. On dobro zna što godi ljudskim ušima, pa je lako našao one koji mu vjeruju. “Vidioci” i branitelji Međugorja na čelu s Laurentinom od početka su vidjeli da suvremeni vjernik u komunističkoj državi vrlo brzo vjeruje u sve “čudnovato”, u čudesno, u navodna čudesna ozdravljenja, u navodne Gospine poruke. Pnogo knjiga, članaka, brošura, izrađeno mnogo filmova, suvenira… na sceni su turističke agencije, hodočašća, molitvenici koje su napisala dva franjevca izbačena iz Reda OFM, I. Vego i I. Prusina, u nakladi od 600.000 primjeraka na svim svjetskim jezicima, molitvene grupe izfanatizirane navodnim Gospinim porukama i veliki pokretač svega – novac. Nitko niti ne spominje ono što  baca sumnju na ukazanja. Biskup opominje, ali mašinerija sve ruši…”

 

Što je ‘Hercegovački slučaj’?

Odnos franjevaca i dijecezanskog klera uređen je Decizijom Svete Stolice iz 1899. prema prijedlogu franjevaca i biskupa franjevca fra PaškalaBuconjića. Po ovome bi vjernici imali pripadati 50% franjevačkim župama, a 50% dijecezanskim. Kako “petrovaca” tada nije bilo (kao danas), 1923. su njihove župe prepuštene franjevcima, do drukčije odluke Svete Stolice. Biskup Čule, 1948. osuđen na 11,6 godina zatvora, a izdržao 8,5 godina. Nakon zatvora dijecezanski kler je brojniji. Godine 1968. Sveta je Stolica naredila franjevcima da “petrovcima” prepuste 5 župa, ali su oni predali jedva dvije.

1975. je nakon pregovora od više godina izdan Dekret Svete Stolice o podjeli župa, ali franjevci su Dekret javno i kolektivno odbacili, iako u mostarskoj biskupiji imaju više od 80% vjernika u župama koje oni administriraju. 1976. zbog neposluha skinuta je uprava Provincije skupa s provincijalom Šilićem pa je tako, provincija izgubila svoju samostalnost i njom upravlja General preko struktura “ad instar”.

Franjevci 1979. za kaznu nisu smjeli ići na generalni kapitul na biranje Generala. Prva točka u prvom pismu novog Generala franjevačkoj braći bila je: uspostava posluha i suradnje s Biskupom u Hercegovini. “Neposluh i dalje traje, a “Gospa” od početka brani neposlušne franjevce i Vicka piše u svom Dnevniku ukazanja da je “Gospa rekla da je za sve nerede u Hercegovini kriv Biskup. To se opetuje puno puta. Franjevci su podijeljeni…”, stoji između ostaloga u novoj knjizi.

Inače, ‘Hercegovački slučaj’ je kolokvijalni naziv za unutarcrkveni sukob između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije. Ukupno je 28 svećenika kažnjeno je u ‘Hercegovačkom slučaju’- po proglasu biskupijskog ordinarija, iz Reda Manje braće je otpušteno, ne pripadaju nijednoj biskupiji ili redovničkoj zajednici u Katoličkoj Crkvi i oduzete su im svećeničke ovlasti te nijedan nema ovlasti dijeliti sakramente.

Provincijal Šteko biskupu Periću: “Oprostite za izostanak bratske ljubavi”, ali…

Dugogodišnjim prijeporima između biskupa i pojedinih članova franjevačke braće dao se naslutiti kraj, ali i ispirika upućena Ratku Periću prošle godine na ustoličenju novog mostarskog biskupa Petra Palića i njegovog odlaska s 27-godišnje biskupske službe.

To se očitovalo u pozdravnom govoru provincijala Hercegovačke franjevačke provincije dr. Miljenka Šteke prilikom uvođenja u biskupsku službu mons. Petra Palića kao novog biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Mnogima je taj govor sadržavao povijesno “oprosti” od franjevačke braće prema biskupu u odlasku.

“… Iako nismo, treba biti pošten i reći, uvijek išli ukorak, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da danas nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav. Dragi biskupe Ratko, hvala vam za svaki vaš doprinos i poticaj u tome. Ali i oprostite za svaki trenutak kad su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas. Neka vas Gospodin i u vašim poznim danim održi što aktivnijim sudionikom u svojim planovima”, tada je rekao provincijal Šteko.

Ali, kako izgleda, ozbiljni prijepori oko ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje ostaju, a bivši biskup, kako se može iščitati iz zaključka autora dr. fra Ivana Dugandžića u njegovoj knjizi, isključivi je krivac za sve probleme.

“Sad, kad je završio njegov mandat, mogu sa žalošću promatrati kako Crkvu u Hercegovini ostavlja u jadnom stanju, punu dubokih i bolnih rana koje treba liječiti i ruševina koje treba obnavljati. Ali isto tako mogu radostan biti što je Međugorje preživjelo sve njegove otrovne strijele i bezočne napade i dalj predstavlja svjetlo u sumraku Crkve i svijeta”, piše fra Ivan Dugandžić u svojoj knjizi ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’

 

 

hb.hteam.org