Psihologija poznaje jedan sindrom, a on se zove sindrom napuštenog djeteta.
Kao što mu i ime kaže, sindrom je to koji se veže za ignoriranje, zapuštanje i nedovoljno posvećivanje pažnje djetetu od strane njegovih roditelja.
S obzirom da je takvo dijete lišeno uobičajene roditeljske ljubavi i nježnosti, ono u odrasloj dobi manifestira određene poremećaje u ponašanju.
Dvije su opcije: ako je osoba snažne volje kompleks je može učiniti okrutnom i nepovjerljivom.
Takva osoba teško pušta druge ljude u svoj život, otežano uspostavlja prijateljske i ljubavne veze, ali u poslu i karijeri može ostvariti iznimne uspjehe.
Druga je opcija da napušteno dijete izraste u hipersenzibilnu odraslu osobu koju je lako slomiti.
U osobnim odnosima ovakvih osoba očituje se bolna vezanost i opsjednutost koje su posljedica najjačeg straha od samoće i beskorisnosti prema bilo kome.
Ovakve osobe žedne su ljubavi i pažnje i nastoje ju steći na različite načine; prilagođavaju se očekivanjima drugih, trude se služiti drugima zaboravljajući na sebe. Osobe koje nose u sebi kompleks napuštenog djeteta teško ili nikako ne mogu shvatiti svoju unutarnju vrijednost što ih priječi u njihovom osamostaljivanju i ostvarivanju punih potencijala.
Nagradno pitanje – U kojem od ove dvije opcije prepoznajete Hrvate Bosne i Hercegovine?
Lokalni izbori 2021. u Hrvatskoj još su jednom iznijeli na svjetlo dana maćehinski odnos Hrvata Domovine nam Hrvatske prema nama koji, eto, istog nacionalnog bića, živimo s druge strane granice.
Tako su nam braća Hrvati još jednom „izašli u susret“ pa i u pandemijskoj godini omogućili da svojim glasom doprinesemo izboru ili neizboru lokalnih čelnika.
Iako su svi detektirali, i ispravno su detektirali problematiku otvaranja granica za potrebe izbora, i uvoz birača s ove strane, ne znam da je bilo tko s ove ili one strane granice, postavio pitanje, a zašto bi mi Hrvati BiH uopće glasali na Lokalnim izborima u susjednoj državi?
Na Lokalnim se izborima biraju članovi općinskih i gradskih vijeća, načelnici i gradonačelnici, župani, zamjenici načelnika, gradonačelnika i župana.
Što je uvjet za glasanje na lokalnim izborima?
Da vidimo; Zakon o Lokalnim izborima u RH kaže da pravo glasa, odnosno, biračko pravo, imaju hrvatski državljani s navršenih 18 godina života.
Ok.
Ali.
Pravo birati članove predstavničkog tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave te birati općinskog načelnika, gradonačelnika i župana i njihove zamjenike imaju birači koji imaju prebivalište na području jedinica za čija se tijela izbori provode.
Članove biračkih tijela jedinice imaju pravo birati i državljani drugih država članica EU u skladu s posebnim zakonom.
Ok.
Hrvati BiH rođenjem stječu državljanstvo RH, što znači da smo punopravni članovi i EU, a tom analogijom možemo glasati i na Lokalnim izborima.
Mada, da bismo ostvarili ovo pravo, potrebno je da u novčaniku, džepu ili torbici imamo osobnu kartu kojom se dokazuje prebivalište u RH, ili pak boravište u jedinici za koju se provode izbori.
Imamo li je? Ako imamo, onda se podrazumijeva da nemamo onu koja definira i prebivalište u BiH.
Jer, ako imamo, onda bismo u isto vrijeme morali živjeti i tamo i ovamo? Kako to, kako to?
Otvaranje ovog pitanja je uvijek bolno.
Političarima u Hrvatskoj ono znači stavljanje na listu za domoljubni odstrel, a Hrvatima u BiH društveno izopćenje jer mi to „pravo“ „zaslužujemo“.
I onda krene priča o ratnim zaslugama, Buškom blatu, čuvanju leđa, hranjenju i slično.
I sve to stoji, ali hvala za te zasluge se izražava drugačije i već je potvrđena s osobnim kartama i putovnicama kojima se dokazuje naše hrvatsko državljanstvo i pripadnost.
Uostalom, sva ta žrtva koju je hrvatski narod podnio za Hrvatsku, počev od Osmanskih osvajanja pa do Domovinskog rata i dalje, nije naplativa, ne može se materijalizirati, i hvala za nju nikako nije i ne može biti otvaranje granica kako bismo na 12 sati ušli i zaokružili neku lokalnu listu ili ime.
To nije podrška, to je zloupotreba svog biračkog i ljudskog prava. To je ponižavajuće.
I, nije pošteno, jednako kao što nije pošteno da netko iz Posušja bira predstavnike vlasti u Grudama. I to se ne radi. Zašto bi stoga mi, koji živimo u drugim uređenim ili manje uređenim gradovima i općinama BiH, utjecali na to tko će biti načelnik ili gradonačelnik u Hrvatskoj ako tamo fizički zaista i ne živimo?
Poziv Hrvatima Bosne i Hercegovine da glasaju na Lokalnim izborima u Hrvatskoj nije ništa drugo nego manipuliranje osjećajem pripadnosti, domoljubljem i požrtvovnošću ovdašnjeg naroda u lokalpolitičke svrhe od strane određenih političkih struja koje svoj glasački bazen crpe dobrim dijelom s ove strane granice.
Naša je dužnost glasovati na Predsjedničkim izborima, izborima za EU Parlament, Parlamentarnim izborima – osobito jer time biramo i svoje političke predstavnike u Hrvatskom Saboru.
No, birati lokalne čelnike i pozivati se na dokazivanje Hrvatstva…
To je, braćo, čista demagogija.
Ispadamo korisni idioti koje se zove po potrebi. Kao kakvu…(prostota), a onda nas se odbaci, naziva kockoglavim, ismijava nas se, zabranjuje nam se kretanje, drži nas se u tampon zonama bez prava na posjet svojih najbližih i slično.
Diplomama s naših fakulteta se smije, postajemo Oni. Nikada ili rijetko Mi.
A Hrvati BiH samo to i žele, osjetiti jedinstvo s druge strane granice jednako onom jedinstvu koje osjećamo mi s ove.
Koje smo dokazali nebrojeno puta kada je trebalo podmetnuti leđa. Nemojmo se zato prostituirati za lažna obećanja i sitne interese, zadržimo dostojanstvo i odrastimo.
Mi nismo neželjena djeca, mi smo narod sa svojim ja. Shvatimo to već jednom.
More Stories
Dokle će tzv“lijeva hrvatska politika“ imati dvostruke kriterije prema simbolima prošlosti?
Njegova je kuća lutajuća… Za Beograd – spreman!
Jesu li u Hrvatskoj problem hosovci ili orjunaši?