23 srpnja, 2021

HB.hteam.org

Portal hrvata HB

DESETA NEDJELJA KROZ GODINU

Oko Učitelja je sjedilo mnoštvo i slušalo ga

U razgovoru ovih dana pitam jednu osobu kako je bilo na slavlju krizme. Veli: „Došli smo do mjesta slavlja, pozdravili se, i odmah su me zamolili da pomognem razdijeliti hranu, jer me znaju. Bilo je lijepo i opušteno. Uz šalu – ručak je protekao ugodno. Poslije su me zamolili za pomoć u sječi i podjeli torte. Ugodno je biti u gostima kao kod kuće. Ugodno i radosno.“

Uvod u pokajnički čin

Okupljamo se na misu šutjeti, slušati, moliti i pjevati. I blagovati Tijelo Kristovo. Zato je važno pred početak mise ugasiti mobitele i cigarete, ući u crkvu i prestati pričati. Pet minuta prije mise biti u tišini, gledati prema oltaru ili klečati na svom mjestu, kako bi pripravili posudu svoje duše i tijela za konzumaciju riječi Božje, koja dolazi do naših ušiju.

Ukoliko još nismo sabrani, sad se saberimo. Recimo Učitelju koji oko sebe okuplja svijet, vjernike i znatiželjnike, da želimo slušati i čuti riječ utjehe i ohrabrenja. Reci Isusu da želiš biti njegov brat i sestra, da želimo vršiti volju Božju. Pokajmo se za svoje grijehe.

Nisu mogli ni jesti

Prošle i ove nedjelje susrećemo apostole koji su gladni i pokušavaju utažiti svoju glad, no ima u tome prigovaranja i poteškoća sumještana i farizeja. Prošlonedjeljni tekst govori o učenicima koji su gladni, pa beru klasje rukama. Slušali smo kako su „učenici Isusovi prolazeći kroz usjeve trgali klasje, trli ga rukama i jeli“ (Lk 6,1b). A na to im farizeji predbacuju, njima i Isusu, jer rade nešto što se ne smije raditi subotom – neradnim danom. Današnje evanđelje govori o učenicima koji su došli u nečiju kuću zajedno s Isusom, te su sjeli jesti, a svijet navalio sa svih strana slušati ga. Ostadoše gladni, jer se svijet gura. Oni žele doći bliže Učitelju, odguruju PetraIvanaJakova… Možda su ih i izgurali iz kuće ili su se oni jednostavno pokupili pa izišli napolje u prirodu pojesti štogod. Ni učenicima nije bilo lako s Isusom. Niti su ga jasno razumjeli, niti su mogli popamtiti sve što je govorio. A to silno mnoštvo koje se oko njega gura bilo je i inspiracija i pokora za njih. Još su nekako razumjeli i odobravali tom silnom svijetu njihovo traženje Isusovih čuda i želju za novim naukom. Više ih je smetalo zanovijetanje i prigovaranje farizeja. Čak su govorili da je njihov Učitelj opsjednut sotonom. Nikako to njihovo napadanje i vrijeđanje nisu mogli prihvatiti, no, vlast je vlast i sila je sila. Puštali su Isusa da s njima raspravlja. Pobijao ih je jasno i britko! A znao im se i narugati; jasno prozreti njihovu dvoličnost i zlobu.

Kako može Sotona Sotonu izgoniti?

Većina publike Isusove bili su ljudi u potrebi: bolesni, slijepi, opsjednuti, žalosni, zabrinuti. U šarenoj lepezi svijeta koje ga je slušao bilo je i nedobronamjernika. Prvo: rodbina. Rodbina ga se nekad stidjela i zvala da prestane naučavati. Razlog je bio prigovaranje pismoznanaca i farizaja da je opsjednut Sotonom, kao i da je izvan sebe. Tu je bila i opasnost: tko dira u vlast imat će problema. Izgleda da je rodbine bilo i stid njega, da sramoti njihovo mjesto, pa dolaze za njim i poručuju da prestane govoriti. Posebno im je smetalo što govori o praštanju grijeha. Vidjeli su ozdravljanje bolesnih. Taj dio im se sviđao, no nisu ništa razumjeli o praštanju grijeha i nutarnjem ozdravljenju.

Drugi dio nedobronamjerne publike su pismoznanci i farizeji. „I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: ‘Belzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.’ – A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: ‘Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati“ (Mk 3,22-25). Ovi protivnici ne niječu njegovu čudesnu moć i ozdravljanje bolesnika. Problem je što krivo tumače odakle dolazi njegova snaga i čudesna moć. Istovremeno o sebi misle kao o jedinim ispravnim tumačima Božje riječi. Imaju monopol na pamet!

Kroz povijest je bilo puno lažnih proroka i proročica. Ima ih i danas. Djela njihova govore o njima.

Prije desetak godina jedan nastavnik iz brčanskog kraja teško je obolio na plućima. Išao je liječnicima; žena ga je vodila gdje god bi se pojavio kakav tračak nade. Na kraju ga je odvela i kod dotične „čarobnice“, koja ga je, navodno, izliječila. Platio je tretmane poprilično skupo. Još je gostovao u njenoj emisiji na lokalnoj televiziji. Trebao ju je pohvaliti javno i reći da mu je vratila zdravlje, praktično ga spasila od sigurne smrti. Na taj je način njoj ugled porastao, jer se potvrdila njena „iscjeliteljska moć“. – Za manje od mjesec dana dotični nastavnik je umro od iste bolesti. O tom nitko nije govorio.

Ove godine su mediji donijeli vijest da su toj „vidovnjakinji“ lopovi ukrali više stotina tisuća maraka. Ni policija ni njene moći super-moći nisu uspjele pronaći kradljivce.

Isus kroz prispodobu o provalniku u kući govori o jednom jačem, koji sveže drugoga i onda čini što hoće. Jači svlada slabijeg. On je svezao grijeh i Sotonu kako bi pomogao ljudima. Oprašta grijehe, ozdravlja od opsjednuća, liječi bolesne i proglašava dolazak kraljevstva Božjeg. Njegova djela govore o njemu. Njegova molitva, polaganje ruku na nemoćnike, naviještanje dolaska kraljevstva Božjeg na zemlju jasno govore o jednom novom vremenu: događa se nešto sasvim novo. Isus svojim riječima i djelima pokazuje da nema veze s đavlom. Potpuno suprotno. Začudo da pismoznanci nisu uočili što Isus radi. A tu je i poziv na obraćenje! On svojim riječima i djelima objavljuje Boga Oca, koji se raduje ozdravljenju i povratku izgubljenih sinova i kćeri. Bog se zauzima za nas.

Riječ o grijehu protiv Duha Svetoga treba razumjeti kao poticaj na obraćenje i neustrajavanje u okorjelosti u grijehu, srdžbi, ljutnji…

Isusovi „brat i sestra i majka“

Današnji odlomak pet puta spominje Isusovu rodbinu. Prvi je termin „njegovi“. Pri tom se misli na krvno Isusovo srodstvo. Drugi put „majka njegova i braća njegova“ koji su na vratima i ne ulaze u prostoriji nego ga zovu napolje. Poručuju onima oko njega što sjede neka ga dozovu napolje. Treći put publika prenosi do njega poruku: „Vani su majka tvoja i braća i traže te.“

Četvrti put on sam na njihove riječi postavlja pitanje: „Tko je moja majka i moja braća?“ Gleda oko sebe, pita i čeka odgovor. I peti put sam daje odgovor tko je njegova rodbina: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka“ (Mk 3,34b-35).

Braća u ovom odlomku su bratići, sestrići – rođaci. Isus nije imao po krvi braće i sestara. Imao je i rodbinu. Ovdje se misli na njih. A oni smatraju tu krvnu vezu prednošću pred ostalim svijetom. Ne ulaze u kuću, ne guraju se. Žele intervenirati i stojeći pred kućom zapovijedaju neka on iziđe vani! No, kao da ih ne čuje. I dalje drži vjeronauk slušateljima, a oni upijaju svaku riječ.

U životu svakog svećenika i časne sestre jasno se očituje da su braća i sestre oni s kojima žive: u samostanu, župna zajednica, mjesto gdje djeluju u svom duhovnom zvanju. A za braću i sestre po krvi nađu vremena jednom tjedno, jednom u dva ili tri tjedna. S vremenom krug rodbine, braće i sestara se širi.

Ovdje je naglasak na važnosti duhovnog srodstva! Gospa je uz krvno srodstvo još više bila duhovno povezana sa svojim Sinom. Ona nam je uzor. Moja dosadašnja iskustva pokazuju da se uglavnom krvno srodstvo duhovno poveže sa svećenicima i časnim sestrama, pa onda moli za njih, da mogu biti dobri primjeri. Jer na taj način i oni su ponosni, te duhovno i kršćanski „profitiraju“.

Možemo zaključiti da je i Isus poštovao slušatelje. Na kraju, poštovao je i svakog čovjeka i dao priliku da uistinu postanu braća i sestre. Išao je u njihove kuće. Blagovao s njima, smijao se i plakao, dijelio njihove boli. I prošao zemljom čineći dobro.

Važno je kroz molitvu naučiti da je Bog poslan svim ljudima, a ne samo nekoj manjini. Mi smo pozvani svjedočiti bratstvo i sestrinstvo. Pozvani na svetost. Pozvani služiti drugima.

Gospodine, dopusti nam da idemo s tobom i pratimo tvoje korake. Učini nas sličnima sebi. Jer gdje si ti, tu se svijet mijenja. Učini nas ljudima; svojom braćom i sestrama.

Beznadni slučajevi

Ima, kažu, ljudi koji su beznadni slučajevi.

Oko njih, kažu, ne treba se truditi.

Na njih, kažu, nema smisla trošiti vrijeme.

Jer, kažu, to bi vrijeme bilo izgubljeno i taj trud neplodan.

Ali ja ne znam ni jedan plod koji je manji od svojeg sjemena.

Znam da najprije mora izrasti stablo.

Znam da prođu godine prije nego što donese ploda.

Znam da obaraju stabla i prije nego što donesu ploda.

Znam oluje koje mogu skršiti i stabla bremenita plodovima.

Ali ne znam ni jedan plod koji u sebi ne bi nosio novo sjemenje.

Stjepan Lice

 

 

hb.hteam.org