2. srpnja 1853. Krimski rat – rat Rusije protiv ujedinjenih Turaka i Europljana

Zbog ovog rata nekadašnje središte kršćanstva Istanbul nije vraćen u ruke kršćanskih zemalja i ostao je muslimansko središte na vratima Europe do današnjeg dana.

Na strani Turaka (300.000 vojnika) u ratu je sudjelovalo i 400.000 Francuza i 250.000 Britanaca, dok je Rusija imala pomoć jedino Bugarske legije sa 7.000 vojnika. Rusija je Osmanlije dobile predah od ruskog pritiska na tu imperijalnu muslimansku silu koja je preko 500 godina vladala veliki dijelom Europe, pa i Hrvatskom. Ovaj rat umnogome je najava silnica koje su odredile strateške borbe u I. svjetskom ratu, a osobito na bojišnici gdje su za tuđe interese stradavali i mnogobrojni hrvatski mladići (područje današnje zapadne Ukrajine i Moldavije)
Pravi razlog za rat bio je sprječavanje Rusije da se okoristi sve očitijim rasulom Otomanskog Carstva.

Ipak, Rusija se nije osjećala pobijeđenom, pa je tek nakon austrijske prijetnje da će ući u rat na strani saveznika prihvatila primirje. Krimski rat je završen 1856. Pariškim sporazumom i poniženjem Rusije, kojoj je zabranjeno držanje ratne mornarice u Crnom moru, a zanimljivo je da su tijekom Krimskog rata snimljene prve ratne fotografije, željeznica je po prvi put korištena u strateške vojne svrhe, no najveći utjecaj imao je loš tretman ranjenika koji je Florence Nightingale naveo na drastična poboljšanja u zbrinjavanju ranjenih na terenu, što je konačno dovelo do osnivanja Crvenog križa.

Ratovi i sukobi 19. stoljeća, generirani nakon Francuske revolucije, uz imperijalne i političke težnje velikih europskih sila iznjedrile su I. svjetski rat koji je bio potpuno destruktivan za Europu i uvod u još gori II. svjetski rat. Tako je stari kontinent počeo umirati pod silnim sukobima i ratovima, kao i pogubnim ideologijama koje su nicale u to vrijeme, a svoju ekspanziju doživjele u mračnom 20. stoljeću ratova i smrti.