Kad srce piše…
Sanjam tebe oj Hrvatska moja
ko haljinu srebrom izvezenu
sanjam kako ko po svili mekoj
hodiš hrabro po tvrdu kamenu.
Oduvijek si u snovima mojim
okupana blagom kišom s neba
ti si sestra molitva i mater
sve si ono sto mi uvijek treba.
Trebaš meni domovino draga
kao sunce lišću u proljeće
kao srni zelena livada
a livada ko što treba cvijeće.
Trebaš meni oj Hrvatska moja
ko nevjesti bijela vjenčanica
potrebna si svakoj mojoj pori
ko težaku znoj s umornog lica.
Trebaš meni kao ptici krilo
za života, za visokog leta
volim tebe majko domovino
alem caso sve ljepote svijeta.
Vjeko Zavracki


More Stories
SKANDALOZNA PROVOKACIJA NA KRKI: Skriva lice, a sanja ‘srpsku Dalmaciju’ i Knin!
SVETAC DANA “Sveti Eleuterije”
Trenutak koji je nadišao protokol: Sabor minutom šutnje odao počast „majci hrabrost“ Serafini Lauš