Malokad je neki vjerski obred tako malo sličio na vjerski obred kao u nedjelju na Cetinju. Ustoličenje crnogorskog mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija – ustoličio ga je patrijarh.SPC-a Porfirije – ostalo je u dubokoj sjeni vojno-policijske sile koja je tu ceremoniju omogućila.
Nije u čitavoj toj sakralnoj epizodi bilo „v” od vjere, ni „e” od evanđelja, ni „p” od poniznosti, ni „u” od uviđavnosti, ni „r” od razumijevanja, ni „t” od tolerancije – sva ta moguća značenja Joanikijeva ustoličenja isparila su u magli, dimu i oštrom mirisu policijskih suzavaca bačenih na građane Cetinja, a u režiji SPC-a. Čak je i ateistima bilo mučno gledati takvu zloupotrebu vjere.
Umjesto tajanstva religijskog obreda u duhu kršćanske poniznosti, dobili smo agresivnu vojno-redarstvenu demonstraciju sile kojom je brutalno prekršena većinska volja građana Cetinja, ali i svih onih građana Crne Gore kojima Cetinje – kao nekadašnji glavni grad crnogorske kraljevine – predstavlja povijesni simbol i duhovno središte crnogorstva.
A to crnogorstvo u našoj je epohi najviše napadano baš od Srpske pravoslavne crkve, koja ne priznaje autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, te negira i smisao crnogorske države, čak i samo postojanje crnogorskog naroda. U viziji SPC-a Crnogorci su Srbi koji u zabludi misle da nisu Srbi, CPC je izmišljena sekta, a crnogorska država je odmetnuta srpska zemlja.
Baš zato građani Cetinja u velikoj većini nisu željeli da se ustoličenje mitropolita SPC-a održi u njihovu gradu, koji u kompleksnosti crnogorskog identiteta predstavlja montenegrinski bastion: na popisu iz 2011. više od 91 posto Cetinjana izjasnilo se Crnogorcima, a manje od četiri posto Srbima.
Stoga su uoči ustoličenja građani Cetinja masovno izašli na ulice i blokirali sve cestovne prilaze svom gradu, kao jasan znak da Porfirije i Joanikije nisu dobrodošli na Cetinje.
Neshvaćeni apostol Matej
Bio je to upečatljiv prizor prožimanja duhovnih i militarističkih vrijednosti. Kao 1991., rekli bi povjesničari.
Zato su Porfirije i Joanikije morali doći na Cetinje helikopterom, iako im je iz cestovnih barikada bilo jasno da su nepoželjni – zato da bi SPC pokazao tko je gazda u Crnoj Gori.
Mnogi ovaj sukob podcjenjuju kao interni srpsko-crnogorski spor, ali on ima potencijal ugroziti čitav Balkan. Jer nije posrijedi bezazlena čarka između dva pravoslavna susjeda, već novi velikosrpski politički projekt, koji se ovog puta ne zove „Velika Srbija”, nego „srpski svet”.
Tu sintagmu politički vrh Srbije rabi sve češće, a ona ugrubo označava političko okupljanje Srba u raznim državama Balkana, pod egidom njihove ugroženosti. Srpski ministar policije Aleksandar Vulin o tome je progovorio na ovoljetnom partijskom kongresu svog Pokreta socijalista:
„Zašto ste toliko uvjereni da je stanje na Balkanu nepromjenjivo? (…) Zadatak je ove generacije političara stvaranje ‘srpskog sveta’, koji će ujediniti sve Srbe gdje god oni budu živjeli”, rekao je tada Vulin, piše Slobodna Dalmacija.
About The Author
