Vjeko Zavracki: POGLED U DALJINU

            POGLED U DALJINU

Odluta mi pogled u daljinu
do kamena, do izvora moga
još se sunce odmara u granan
u granama bora zelenoga.

Sve su riči izrečene davno
kad sam konja napajao vrana
di se vitar igra mi sa kosom
posljednja je priča ispričana

Još se sićam suze u tvom oku
i da lipšu nikad vidit neću
samo trnje i korov se baca
a da ruža bratimi se cvijeću.

Ko da opet čujem ptice zorom
žubor vode i trk vranca moga
i ko da će napiti se duša.
od lipote iz pogleda tvoga.

Ko da opet rasplela si kose
prva rosa da umiva grane
i ko da ćeš s prvim suncem doći
kao da su zacilile rane.

hb.hteam.org