Višnja Starešina: Srbija je jednu hrvatsku koračnicu pretvorila u svoj glazbeni establišment

Uz sjećanje na tridesetu obljetnicu pada i srpske okupacije grada, Vukovar je ponovno ovih dana u središtu medijske pozornosti. I trideset godina poslije, u Hrvatskoj se još uvijek raspravlja tko je razorio grad i ubio ljude, je li to djelo nekoliko grupa razularenih četnika ili najelitnijih jedinica JNA i njihovih agenata, zašto nitko iz vrha JNA nije za to (o)suđen… Umjesto još jednog priloga toj reciklaži povijesno i pravosudno još nedovršene teme, odlučila sam uz ovu obljetnicu ispričati priču o povijesnom putu jedne pjesme. Jedne koračnice, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju.

Početna je točka proslava srpskog pravoslavnog praznika Dana svetog Save u okupiranom Vukovaru 27. siječnja 1992., u praznim pogonima prijeratne tvornice “Vuteks”. Kako objašnjava srpska voditeljica, bio je to prvi organizirani kulturni događaj u “oslobođenom” Vukovaru. Za tu su prigodu dovedeni narodni umetnici-pevači iz Beograda: Nada Topčagić, Era Ojdanić i druge narodnjačke zvijezde upregnute u srpsku ratnu propagandu. U vrijeme proslave, okupirani Vukovar je doslovce grad ruševina i smrti. Djelomičnu snimku ove priredbe, uz dojmljive izvedbe Nade Topčagić i Ere Ojdanića s četničkim kokardama na kapama, zaista zbog “koncertne” atmosfere vrijedi pogledati na YouTubeu na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=CV_nMBS37WQ. No prava zvijezda tog makabričnog derneka zapravo je bila jedna pjesma – koračnica “Marširala kralja Petra garda”.

Danas čak niti u srpskom javnom prostoru nije sporno da je riječ o originalno hrvatskoj vojnoj koračnici “Marširala, marširala pedesetitreća (pukovnija)” nastaloj još u 19. stoljeću, čiji se tekstualni dio potom često mijenjao prilagođavajući se vremenima, prilikama i vojskama. Pa je poslije marširala Jelačića vojska, zatim je marširala Mačekova garda, u vrijeme NDH je marširala domobranska vojska. A u drugoj, ustaškoj varijanti, istrčale su zagrebačke frajle da vide kako mlad ustaša ide pod barjakom, korak za korakom… I, ta je ustaška inačica u Hrvata trajno obilježila staru vojnu koračnicu, priskrbivši joj status nepodobne.

(…)

Što je sa starom hrvatskom koračnicom tridesetak godina poslije? Kako slika govori više od tisuću riječi, vrijedi pogledati snimku beogradskog novogodišnjeg koncerta iz 2018., u Sava centru, pod ravnanjem srpskog maestra Bojana Suđića (https://www.youtube.com/watch?v=CV_nMBS37WQ.) Na svečanom koncertu, u dojmljivom aranžmanu, jski orkestar i zbor RTS-a izvode “Marširala kralja Petra garda”, onu istu Gedžinu tekstualnu verziju koračnice, s kojom su Nada Topčagić i Era Ojdanić orgijali u “oslobođenom” Vukovaru 1992. Ali ništa tu više ne podsjeća na četničke derneke. To je sada čisti državni establišment. Izvedbi u Sava centru sa suzom u oku u vojnoj odori počasno salutira posebni gost koncerta Sergej Putilin, solist Aleksandrova, službenog zbora ruske Crvene armije. Umjesto originalnih zagrebačkih frajli, srpske junake u koračnici gledaju beogradske dame. Hrvatska koračnica postala je poznata stara srpska vojna pesma.

A u Hrvatskoj? U Hrvatskoj koračnica u mainstreamu ne postoji jer i dalje ima etiketu – ustaške. Ali nisu je svi zaboravili. Pa tako na jednom portalu, jedan pseudonim iza kojega se navodno skriva jedan poznati novinar, piše kako je ispred kafića na Dolcu naišao na “dva mlada, očigledno pijana i nesumnjivo glupa momka u crnim majicama” koji su pjevali “Istrčale, istrčale, zagrebačke frajle”, i to u ustaškoj inačici. Umjesto “Boj se bije, bije, bije, hrvatski se barjak vije”, oni su navodno pjevali “Boj se bije, bije, ustaški se barjak vije”, ako Veliki Pseudonim nije sve izmislio, kao svojedobno intervju s hrvatskim premijerom. Veliki Pseudonim je pak najviše užasnut time što je policajac navodno stajao pokraj “pjevača” – ne čineći ništa. Ništa!!!

Glavni razlozi nedovršenosti hrvatske priče o Vukovaru 1991. sadržani su u ove dvije priče o jednoj, hrvatskoj koračnici. Srbija ju je pretvorila u svoj glazbeni establišment. A Hrvatska je prihvatila srpsku propagandu prema kojoj je ta ista koračnica, ako je pjevaju Hrvati – nedvojbeno ustaška. I samo se čeka da onaj policajac nad kojim se zgraža Veliki Pseudonim – dobije nalog za hapšenje.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala.

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija

hb.hteam.org