Anđelka Borošak proglašena Hercegovkom godine u kategoriji Hercegovka iz Hrvatske

 

Anđelka je rođena u Drinovcima, koje zovu „Čuđenje u svijetu“ malom mjestu velikih ljudi, velikih po duhovnoj snazi koja su obilježila jedno vrijeme i ostala trajno u antologiji duhovne i kulturne povijesti hrvatskog naroda. Među znamenitim imenima su svakako svećenici fra Paškal Buconjić i fra Anđeo Nuić. Nezaobilazni su književnici svjetskog ugleda: Antun Branko Šimić i Stanislav Šimić. – čuđenje u svijetu.

Anđelku su hranile od malih nogu i impresionirale osobe koje su nadmašivale svoje vrijeme, oni pokretači ustaljenog, vizionari koji su joj postali uzor i smjer na životnom putu. Tako se i Anđelka nakon osnovne škole zaputila u Zagreb na daljnje školovanje, gdje je uspješno stekla zvanje farmaceutkinje.

 

U Zagrebu je pronašla ljubav svog života, stekla obitelj, postala majka troje divne i dobro odgojene djece. Uskladila je Anđelka svoje vrijednosti koje je donijela iz rodne Hercegovine u nove Zagrebačko obzore u kojima je osnovala obitelj i odlučila živjeti. Onako „Šimićevski„ postala je zanimljiva i Zagrepčanima i Hercegovcima jer u srazu dvije kulture ugradila je sebe, prihvatila drugoga dajući tako svima poruku da je to moguće. Moguće je jer je shvatila da je temeljna poveznica koja nas veže dobrota čovjekova srca koja uvijek spaja različitosti koje se na njoj izgrađuju i oplemenjuju svakog čovjeka. Crpila je i crpi i danas snagu na neiscrpnim „Izvorima Žive Vode“ koje je pustila u krvotok života, te je i danas određuju i na njima izgrađuje odnose u osobnom i profesionalnom životu.

Ljubav prema Bogu, prema čovjeku i prema hrvatskoj domovini nikada nije presušila, nego je rasla i bujala u svim svojim dubinama. Svjedoči to Anđelka životom. I ona se kao i mnogi doseljenici našla na udaru u novoj sredini gdje je odvažnim svjedočenjem vjere pokazala čvrst stav da je nitko neće ničim uvjetovati i prisiliti na odreknuće od vjere i hrvatskog roda. Očigledan primjer pokazuje događaj koji značajno određuje Anđelku kao osobu, njene vrijednosti i stavove je i ova istinita priča, koja je publicirana u knjizi “ZNACI I MILOSTI S NEBA” naše drage domoljubne pjesnikinje Marije Dubravac:

GOSPA I CRVENA TANJA ???

Sredinom osamdesetih godina u vrijeme komunizma, zaposlila sam se kao mlada pripravnica u jednoj državnoj ustanovi u Zagrebu. Dobih posao iz snova i baš sam ga tako i prihvatila. Došla sam u kolektiv u kojem nas je u mom odjelu bilo dvadeset. Lijepo su me prihvatili, a i ja sam se trudila dokazati im se. Bilo je to ugodno društvo. Svakoga dana, nas dvadeset objedovali smo u velikoj prostoriji, knjižnici, za ogromnim stolom, imajući svoje stalno mjesto. Sjedila sam pored Tanje, moje starije kolegice.

Kao i obično, toga dana smo svi skupa sjeli za objed. Ja, hercegovačko dijete, odgojeno u kršćanskom duhu, prije svakoga jela spustila bih glavu, potiho se prekrižila i Bogu zahvalila na daru kojega su mnogi siromasi priželjkivali. Toga dana, netom što sam se prekrižila, moja kolegica Tanja me pljusnu ružnim riječima. Opsovala mi je Gospu, pitajući što mi to križanje znači? Grozno iznenađena, okrenem se prema njoj i odvratim:

”Tanja ne diram te, a ne diraj ni ti mene. Ako ja poštujem tebe, molim, poštuj i ti mene!”

U prostoriji nasta tajac i napetost. Svi su me gledali užasnutim, upitnim pogledom. Pojma imala nisam da je Tanja sekretarica Partije u našoj firmi. A ja se eto usudila proturječiti toj moćnoj jugo-božici, o čijoj je dobroti ovisila moja budućnost!

Kasnije, jedna druga kolegica napomenu mi:

”Znaš, moraš paziti što govoriš. Ovdje radi i tvoj stric, pa bi ljudi mogli pomisliti da je i on isti kao ti!”

Mrtva hladna odgovorila sam da se ni ja, a ni moj stric ne sramimo svoga roda, a niti naše svete vjere!”

Naime, Tanja je u firmi bila strah i trepet, te bi nam oboma mogla nauditi, upozorila me je kolegica.

Dugo godina kasnije, saznala sam da je ta ista ‘brižna’ kolegica obavijestila Tanju:

“Gledaj, mala se križa.”

Bez obzira što se ja vjerno klanjah ‘Kraljici Hrvata’, a Tanja svojemu Titi, u mojim očima naša divna Gospa učinila je pravo malo čudo, jer nakon nemilog konflikta, ta ista ‘moćna žena’ nikada više nije mi prigovorila zbog mojega križanja. Vjerovali ili ne – svakoga Božića i Uskrsa, crvena Tanja čestitala mi je blagdan i poželjela sve najbolje.

Taj događaj nikada neće izbrisati iz mojega sjećanja. Ponosna sam jer nisam šutjela ni pokleknula pred Judama što krojiše zemaljske sudbine nas Hrvata vjernika. Gospa mi je dala snagu onda i danas, kako bih do groba svjedočila svoju vjeru i živjela po njenim načelima, bez ikakvog straha. Hvala ti divna Majko Isusova, u ime moje i mojega hercegovačkoga naroda, jerbo si između tolikih drugih pokrajina odabrala naš hercegovački krš i kamen, na kojem se dogodiše mnoge spasonosne stvari, tebi na slavu, čovjeku na spas duše.

Što reći o svojoj iskrenoj i dragoj prijateljici nakon ove priče? Radosna sam da sam je srela na svom životnom putu, kojeg je oplemenila svojom dobrotom i povjerenjem. Imati Anđelku za prijatelja, imati bogatstvo.

Titula HERCEGOVKE GODINE u kategoriji Hercegovka iz Hrvatske je osobno priznanje Anđelki, no i poruka svim Hercegovkama, i svakom čovjeku da univerzalne kršćanske i moralne vrijednosti trebaju i moraju promicati u životu, koje ćemo uvijek moći ugraditi u svaku sredinu u kojoj izaberemo biti i jesmo jer su univerzalne i trajne, temelj svake osobe za njenu izgradnju.

Izvor:Branka Vlašić

 

 

hb.hteam.org