HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Tko će obraniti BiH od Bošnjaka

Bosnu i Hercegovinu treba sačuvati. Pitanje je kako. Jer oni koji bi ju trebali braniti napadaju je iz svih oružja. Bošnjaci su po tko zna koji put slijepi kod očiju. Do sada su Hrvati bili ti koji su za BiH vadili vruće kestenje iz vatre. A Bošnjaci se sve više eksponiraju kao netko tko Hrvate ne želi uz sebe, jer im sudbina Bosne i Hercegovine u kojoj će imati suživot s Hrvatima očito nije važna.

Bosna i Hercegovina je danas u puno nestabilnijoj političkoj situaciji nego je to bila 1992. godine kada je Srbija izvršila agresiju i uz pomoć domicilnih Srba ovu zemlju gotovo zbrisala sa zemljovida.

Sponzorisano

 

Spašavanje Bosne i Hercegovine

Bosni i Hercegovini je prijetio nestanak kada je raspisan referendum o njezinoj neovisnosti koji je proveden 29. veljače i 01. ožujka 1992. godine.

Referendumsko pitanje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Na referendum je izašlo više od 2 milijuna građana BiH (63,7 %) i u ogromnom postotku građani su se izjasnili da žele neovisnu BiH (99,7 %). Većina Srba tada je bojkotirala referendum, što znači da su svi ovi, koji su aklamativno glasali za neovisnu BiH, dolazili iz reda hrvatskog i bošnjačkog (Bošnjaci su se tada izjašnjavali kao Muslimani) naroda.

Tada su Hrvati po prvi put spasili BiH. Otrgnuli su je od velikosrpskog hegemonizma i utrli su put ka neovisnosti Bosne i Hercegovine. Jer da su Hrvati tada glasali protiv neovisnosti Bosne i Hercegovine ona bi se trajno utopila u Jugoslaviju, odnosno Srbiju. Hrvati bi na ovaj ili onaj način završili u Hrvatskoj, a muslimanski narod bi bio asimiliran u Srbe islamske vjeroispovijesti. Uostalom Radovan Karadžić je s govornice u Skupštini isto nagovijestio. Nije govorio o asimilaciji nego je mislio na puno gore stvari.

Drugi put su Hrvati spasili Bosnu i Hercegovinu kada je počela agresija Srbija na našu zemlju. Muslimani su apsolutno bili nepripremljeni za rat koji je visio u zraku, a njihov lider Alija Izetbegović, koji očito nije bio dorastao poziciji na kojoj se našao, izjavljivao je da ovo nije njihov (bošnjački) rat. Čak i onda kada je agresor sravnio sa zemljom selo Ravno koje se nalazilo i još uvijek se nalazi na teritoriji zemlje kojoj je predsjednik bio Alija Izetbegović. I tada za predsjednika Izetbegovića to nije bio naš rat.

Kada je agresor počinio masovne zločine u Bijeljini, Brčkom, Zvorniku, Prijedoru i drugim gradovima s bošnjačkom većinom ili gdje su Bošnjaci predstavljali značajniji udio stanovništva tada se Alija sjetio da nemamo građanski rat između Srba i Hrvata nego da imamo otvorenu agresiju iz Srbije kojoj je za cilj bilo teritorijalno proširenje sa granicama na zapadu od Virovitice, preko Karlovca, do Karlobaga na Jadranskom moru. Bosna i Hercegovina bi se u cijelosti utopila u takvu Veliku Srbiju.

Tada je 800.000 izbjeglica iz BiH pohrlilo u Hrvatsku, a iz Hrvatske je ili preko Hrvatske došla sva pomoć za bošnjački narod. Od hrane i naoružanja do streljiva i razne druge opreme.

Hrvati nisu čekali i nisu promatrali agresiji prekriženih ruku. Pružili su oružani otpor i agresoru su pokazali da neće moći tek tako lako okupirati BiH. A što bi bilo da nisu? Što bi bilo da su se Hrvati povukli i da su Srbima dopustili tihu okupaciju. Ponovo bi bilo isto kao sa referendumom. Srbi bi okupirali cijelu BiH. Dio Bošnjaka bi likvidirali, a preostale Bošnjake bi natjerali da žive u Velikoj Srbiji kao građani drugog reda. Sigurno bi jedan dio Bošnjaka prihvatio takvu velikosrpsku Jugoslaviju pa bi kao Srbi islamske vjeroispovijesti sudjelovali u održavanju režima. Svi koji bi se pobunili protiv režima završavali bi kao Albanci na Kosovu prije nego će se Kosovo osamostaliti. A Bošnjaci nisu Albanci. Oni nikada ne bi pružili otpor režimu nego bi linijom manjeg otpora nastavili živjeti u takvoj Srbiji. A nemali broj njih bi se ponašao kao da su veći Srbi od samih Srba.

Srećom takav se rasplet događaja nije odvio. I Bošnjaci su se uključili u oružani otpor, ali su cijenu nećkanja prethodno platili debelo.

Propuštena prilika da se agresija kazni

Nakon konsolidacije svojih redova i stvaranja vlastite oružane sile Bošnjaci i Hrvati su združenim snagama (ABiH i HVO) uz obilatu pomoć Hrvatske vojske potisnuli srpsku vojsku i natjerali ju na prekid bojevih djelovanja nakon čega je iznuđen trajan mir koji će biti ozvaničen Daytonskim sporazumom.

A u Daytonu ponovo dominira Slobodan Milošević  i ponovo Alija Izetbegović ispada kao nedorasli pijun u šahovskoj partiji koja je za njega bila preteška igra.

Ponovo je Milošević od ničega dobio sve, a Bosna i Hercegovina je izgubila bitku koja je puno više od izgubljene bitke. Krah srpske vojske visio je o niti. To je razvojem događaja na terenu postalo sve izvjesnije. Milošević je znao da gubi rat, i u konačnici znao je da gubi sve. Tada po prvi put istinski pristaje na primirje (koja je tijekom sukoba dok je imao inicijativu redovito kršio). I putem pregovora pokušava zadržati status quo kako bi zadržao one pozicije koje je držala srpska vojska. I u tome uspijeva. Praktično u izgubljenom ratu dobiva pola Bosne i Hercegovine. I to mu Alija Izetbegović priznaje potpisom u Daytonu. Ovim činom Bosni i Hercegovini stavlja luđačku košulju koje se Bosna i Hercegovina ni danas ne može osloboditi.

Hrvati u to vrijeme žrtvuju svoj obranjeni prostor, teritorij Herceg-Bosne i ugrađuju ga u Federaciju BiH. Time je ponovo Bosni i Hercegovini udahnut život, jer da nije bilo tako veliko je pitanje kakva bi Bosna i Hercegovina bila sada i kojim bi teritorijem Bošnjaci gospodarili.

S pozicije današnjih političkih prilika zaključuje se da su i Hrvati tada napravili veliku pogrešku, jer su sa Herceg-Bosnom imali puno više nego što sada Čović traži u ime Hrvata. Jesu li Hrvati imali kapacitet zadržati svoje pozicije i HR H-B veliko je pitanje. Možda jesu, možda nisu. No, to nije važno. Važna je činjenica da su Hrvati kao konstitutivni element svoj ukupni potencijal uložili u život Bosne i Hercegovine i to Hrvatima nitko ne može osporiti.

Političko mudrovanje i nadmudrivanje

U čemu je danas problem? Zašto Izetbegović i Čović godinama neuspješno pregovaraju? Kao nešto dogovaraju i nikako da se dogovore.

Problem je nastao kada su se principi Daytonskog sporazum počeli ozbiljnije narušavati. Na početku je HDZ bio moćna stranka koja je suvereno birala člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. I dok je tako bilo, bilo je nekakvog sklada između HDZ-a i SDA. Ako bi se u njihov odnos umiješao netko treći tada bi nastali problemi. I za jedne i za druge. Ubrzo su i jedni i drugi shvatili da ih samo međusobni sukobi i trzavice mogu održati na vlasti. I sve dok se oni međusobno svađaju i trve narod ih slijepo slijedi i velikom većinom glasa isključivo za njih. Za svoje.

Katkada, bilo HDZ bilo SDA, pokušavaju iskočiti iz ustaljenih okvira i usude se baviti mudrijaškom politikom. Mudruju i pametuju kako bi za svoje osigurali više. A svako osiguravanje više za svoje značilo bi isto toliko manje za one druge. Ne treba ignorirati stavove koji kažu da oni to namjerno rade samo kako bi se učvrstili na vlasti. Takva teza ima logike, jer nakon osvojene vlasti SDA i HDZ se prilično lako dogovore oko pozicija u tijelima vlasti.

Željko Komšić kao džoker za nered

Vremenom je HDZ izgubio značajan dio glasačkog tijela. Više njihovi birači nisu bili dovoljni da suvereno izaberu svog člana Predsjedništva. To je uočila i bošnjačka strana. Prva pobjeda Željka Komšića možda je došla slučajno. Ali se ona ubrzo pokazala kao dobar recept za Bošnjake kako izdominirati u Predsjedništvu i kako HDZ-u oteti tu važnu poziciju.

U drugom i trećem pokušaju Željko Komšić više nije bio slučajnost nego je namjera. No, pokazalo se da je njegovo instruiranje na poziciju člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz reda hrvatskog naroda postalo vrlo opasno po samu opstojnost BiH. Ne samo HDZ BiH, nego i ogromna većina Hrvata u BiH smatra da izbor Željka Komšića nije korektan. Njegov izbor jeste po zakonu i može se čak smatrati legitimnim (iako HDZ nije na tom fonu), ali Hrvati se osjećaju povrijeđenim, jer se njihova volja ne uvažava budući da Hrvati nisu birali Komšića. Po zakonu je! OK! Ali Hrvati traže promjenu tog zakona, jer on ne zadovoljava prava hrvatskog naroda. Hrvati žele sami birati svog člana Predsjedništva, jednako kako Bošnjaci i Srbi biraju svoje članove Predsjedništva. I to postaje problem. Bošnjaci pod krinkom borbe za Bosnu i Hercegovinu uzurpiraju stečenu prednost i ne dozvoljavaju promjenu izbornog zakona niti Hrvatima žele omogućiti da sami biraju sebi predstavnike u tijelima političke vlasti.

Opasne političke igre po Bosnu i Hercegovinu

Svaka politička opcija legitimno, političkim sredstvima, pokušava stvoriti nekakvu prednost za sebe. Međutim, ovo s bošnjačke strane nadilazi sve norme fer političke borbe i u jednoj ovakvoj državi kao što je Bosna i Hercegovina predstavlja veliki problem. Problem koji bi državu mogao doći glave.

Poznato je da Srbi ne žele nikakvu BiH. Bošnjaci pak žele održati BiH po svaku cijenu, jer je BiH starija od samih Bošnjaka i Bošnjaci svoj nacionalni identitet vežu isključivo uz postojanje Bosne i Hercegovine.

Hrvatski narod iako malobrojan jezičak je na političkoj vagi i jezičak je na vagi života i smrti Bosne i Hercegovine. Ako se Hrvati priklone Bošnjacima Bosna i Hercegovina ima i te kakve izglede da opstane. Ako se pak Hrvati priklone Srbima Bosna i Hercegovina samo teoretski ima šanse da opstane. A dugoročni čak ni teoretske.

Zato je za život Bosne i Hercegovine savez Hrvata i Bošnjaka od ogromne važnosti. Hrvati su kroz povijest dokazali da su za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i da se jedinstvene Bosne i Hercegovine neće lako odreći.

Bosanski pravoslavci i katolici

Svojom beskrupuloznom politikom Bošnjaci predvođeni strankom SDA, u želji da kao najbrojniji izdominiraju makar Federacijom BiH, čine medvjeđu uslugu prvenstveno sami sebi. Nacionalna svijest Bošnjaka kulminira i oko ove ideje Bošnjaka kao povlaštenog naroda u BiH okupljene su praktično sve političke opcije, ali i sve ostale bošnjačke strukture kojima politika nije u narativu. Bošnjaci Bosnu i Hercegovinu osjećaju kao dio nacionalnog identiteta. Za njih je Bosna i Hercegovina primarno država bošnjačkog naroda, a Srbi i Hrvati im dođu kao vjerske zajednice, ali sa bosanskim etničkim prefiksom. U javnom diskursu promiče se teza kako su Srbi i Hrvati bosanski pravoslavci i katolici.

To je vrlo opasna teza koja prijeti ozbiljnoj ugrozi Bosne i Hercegovine. Ona je dovela do toga da se danas Bosna i Hercegovina našla u poziciji koja je daleko opasnija za njenu opstojnost nego predratna Bosna i Hercegovina, ona iz 1992. godine.

Bošnjački narod je inficiran takvom tezom i raspoloženje bošnjačkog stanovništva je postalo vrlo rigidno što se može vidjeti na društvenim mrežama kada se diskutira o bilo kojoj političkoj temi, pa čak i uz teme koje nemaju baš dodirnih veza s politikom i političkim životom u BiH.

Tu i tamo pojavi se glas razuma od pojedinih političara Bošnjaka. Međutim, svako njihovo upozorenje da Bosna nije isključivo bošnjački ekskluzivitet biva dočekana na nož i takvi obično bivaju na društvenim mrežama popljuvani i proglašeni kao izdajnici.

Među njima su sinovi onih koji su stvarajući Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu u Jugoslaviji iznašli jedino moguće rješenje da je Bosna i Hercegovina država kako Muslimana tako Srbi i Hrvata. Sve drugačije za Bosnu i Hercegovinu postaje vrlo opasno.

Prikriveni izdajnici Bosne i Hercegovine

Bit će da Bošnjaci nisu svjesni tko je izdajnik Bosne i Hercegovine. A izdajnik se lako uočava. Izdajnik Bosne i Hercegovine je onaj tko Hrvate tjera Srbima. Taj zapravo radi isključivo za srpski interes, jer jedino Srbi imaju interes razoriti Bosnu i Hercegovinu. A znamo i zašto.

Bakir Izetbegović je ključna figura koja Bosnu i Hercegovinu tjera ka srpskim interesima. On svoju politiku vješto skriva iza bošnjačkih nacionalnih interesa. On prije svega nije u poziciji da preko Hrvata i Srba bije bitke pomoću kojih će Bošnjacima donijeti nekakvu prednost u Bosni i Hercegovini. Zato je njegova borba kao veliko-bošnjačka lažna. On radi isključivo za srpske interese. I sve što je uradio, uradio je ono što Srbima ide na ruku.

Bošnjački narod, premda u svojim redovima ima vječitih srbofila, u osnovi nije srbofilski narod, ali je prevaren od strane srbofila i okrenuo se u pogrešnom i opasnom političkom pravcu.

Nada koja kopni

Nada za spas Bosne i Hercegovine leži u dobrim odnosima sa Hrvatima. Ako tu poruku Bošnjaci nisu u stanju prepoznati morat će se suočiti s činjenicom da se kraj Bosne i Hercegovine opasno približava.

Hrvati ne žele kraj Bosne i Hercegovine. Istina, i među Hrvatima ima onih koji više vole Srbe i srpski način rješenja beha krize. Zbog toga je bilo sukoba između Hrvata i Bošnjaka, a kasnije i velikih političkih trzavica. No, u osnovi kod Hrvata prevladava interes da Bosna i Hercegovina bude cjelovita. I zato Bošnjaci svoju budućnost i budućnost Bosne i Hercegovine trebaju graditi preko prijateljstva i dobrih odnosa s Hrvatima, a nikako protiv njih.

Nažalost, ovakva Bosna i Hercegovina je dobrim djelom Hrvatima postala omrznuta. Na to je upozoravao Haris Silajdžić. Raspoloženje Hrvata prema ovakvoj Bosni i Hercegovini također se može vidjeti prateći društvene mreže i komentare na domaćim portalima. Herceg-Bosna im je postala praktično imperativ. Jer država u kojoj ne možeš izabrati svoje predstavnike nije tvoja država. Takva situacija je pogodovala onom političkom krilu Hrvata koje je još uvijek u manjini, a koje Dodikovu politiku spram BiH ocjenjuje kao primjerenu. Njima ide u prilog svaka svađa između Čoviće i Izetbegovića, jer produkt te svađe je okrupnjavanje istomišljenika koji sve više i više smatraju da svoj identitet trebaju tražiti izvan okvira Bosne i Hercegovine.

Međutim, kod Bošnjaka je prevladala destruktivnija ideja koja misli da se s Hrvatima može lako obračunati. Pa kada HDZ reagira na takvu bošnjačku politiku koristeći svoje pozicije u tijelima vlasti dovodeći u blokade te iste institucije onda se SDA usprotivi optužujući Čovića kako radi protiv BiH.

Čović nije reprezent hrvatske političke misli iako mu je politički sustav ove zemlje to omogućio pa ga se danas tretira kao nekoga tko predstavlja Hrvate u BiH. Nastavi li se ovako on bi svoju poziciji neprikosnovenog hrvatskog lidera mogao zacementirati. Dobit će masovnu potporu hrvatskog naroda i onda ne dođe li do institucionalne ravnopravnosti Hrvata u BiH Čović bi mogao sav hrvatski narod okrenuti protiv Bosne i Hercegovine.

Ključ opstojnosti BiH leži u Bošnjacima

Prema tomu ključ opstojnosti Bosne i Hercegovine leži u politici Bošnjaka. Već dugo vremena bošnjačka politika debelo podriva okvir koji drži Bosnu i Hercegovinu. Ono što SDA i većina drugih bošnjačkih stranaka želi od Bosne i Hercegovine nije Bosna i Hercegovina. Zato ako Bosne i Hercegovne nestane daleko najveća odgovornost će biti na SDA i Bošnjacima.

Bosnu i Hercegovinu treba sačuvati. Pitanje je kako. Jer oni koji bi ju trebali braniti napadaju je iz svih oružja. Bošnjaci su po tko zna koji put slijepi kod očiju. Do sada su Hrvati bili ti koji su za BiH vadili vruće kestenje iz vatre. A Bošnjaci se sve više eksponiraju kao netko tko Hrvate ne želi uz sebe, jer im sudbina Bosne i Hercegovine u kojoj će imati suživot s Hrvatima očito nije važna.

Bosna i Hercegovina jeste interes velikih sila. Na tu kartu igra bošnjačko političko vodstvo. Za sada im je to jak adut u rukavu. Ali trebali bi znati da interesne silnice velikih znaju u momentu okrenuti smjer, a tada će se nedodirljivost Bosne i Hercegovine pretvoriti u mjehur od sapunice. Samo tada će biti kasno za sve. Za sve kojima je stalo do Bosne i Hercegovine. Bilo bi mi žao poštenih i čestitih ljudi, ali za Bosnom i Hercegovinom ne vjerujem da bih suzu pustio, baš zbog ovih lažnih Bosanaca i Hercegovaca kojima su puna usta Bosne i Hercegovine, a istoj žele zlo. Njima se samo može poručiti bujrum, birajte i dalje Željka Komšića. Uvijek postoji zadnji put. Bolje bi bilo svima da je taj zadnji put već prošao.

Dragan Radić | herceg-bosna.com

 

hb.hteam.org

 

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org.

Ostavite facebook komentar

About The Author