Prestižnu europsku filmsku nagradu publike Lux, koju dodjeljuju Europska filmska akademija i Europski parlament donijeli su u četvrtak puno zadovoljstva Jasmili Žbanić, bosanskohercegovačkoj redateljici koja ju je zaradila za film “Quo Vadis, Aida?”. Film priča priču o genocidu u Srebrenici, a redateljica je rekla, po primitku nagrade, kako tijekom rada na filmu, nije ni zamišljala da bi se mogao dogoditi još jedan rat, referirajući se na aktualno stanje u Ukrajini.
No, uz Ukrajinu, Žbanić se dotaknula situacije i u svojoj zemlji, pritom imajući oštre riječi za dva čelna čovjeka hrvatske vlasti, premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, dok je u europskom parlamentu u Strasbourgu upozoravala, kako na hrvatske, tako i na srpske nacionaliste koji je zabrinjavaju.
“Od hrvatskih vlasti dolazi tendencija prema BiH koja je silno opasna. Po meni je ona jednaka Putinovu nastojanju da uzme dio Ukrajine. Ono što rade Milanović i Plenković ide na ruku ruskom utjecaju u Bosni. U ponedjeljak je veleposlanik Rusije govorio u Skupštini Republike Srpske upravo ono što govore i hrvatski političari. Predsjednik i premijer Hrvatske više se bave zakonom moje zemlje, nego svojim građanima. Više puta dolaze u Mostar nego u razrušene i siromašne dijelove Hrvatske. Za mene je ovo nastavak fašističke politike prema Bosni i Hercegovini. Jako se bojim ovoga što se trenutno događa, Vučića kojega podržava Putin, kao i hrvatske strane, koja također radi ono što je cilj Putina, a to je dezintegracija Bosne i Hercegovine te ponovni nemiri u mojoj zemlji”, rekla je Žbanić u svojem pobjedničkom govoru. Dodala je i kako je nezadovoljna izbornim zakonom u BiH, makar ne na način na koji je prethodno upozoravao Zoran Milanović.
“Ja sam u BiH ‘ostali’, ja sam Bosanka i Hercegovka koja ne može ostvariti ono što može bilo koji Hrvat, Srbin ili Bošnjak, nemam jednaka prava. Nemam jer Dayton je tako koncipiran da ja, primjerice, nikad ne mogu biti predsjednica Bosne i Hercegovine jer židovi, Romi i ostali to ne mogu postati. Taj je Ustav napravljen posve pogrešno. Zalažem se za promjene zakonodavstva, ali da to ide prema europskim praksama, gdje su građani ti koji odlučuju. Ja, primjerice, zato što sam iz Federacije, nemam pravo glasovati za Srbina. A možda je meni baš neki srpski kandidat najbolji. Cijela priča s izbornim zakonom je velika manipulacija koja ima za cilj promociju HDZ-a”, požalila se Žbanić kojoj filmovi tematike rata u Bosni nisu strani, kao ni, zanimljivo, ranije dobivena hrvatska financijska podrška za njenu filmografiju.
Rat, dokumentarci i drama
Kao autorica 15 filmova, k tome višestruko nagrađena, Žbanić je istaknuta bosanska redateljica. Rođena je 19. prosinca 1974. godine u Sarajevu gdje je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti, pri Odsjeku za filmsku i kazališnu režiju. Također je osnivačica umjetničkog udruženja Deblokada osnovanog 20021. godini. Društvo navodi kako im je cilj okupiti pojedince koji žele poboljšati društvo izražavanjem kroz film, video i kazalište.
Njen filmsko stvaralaštvo započinje 1995. godine dokumentarnim filmom “Autobiografija”. Uz neke kratke filmove (poput “Ljubav je” iz 1997. godine i “Nazad naprijed” iz 2002. godine), aktivno radi dokumentarne filmove sve do 2006. godine. Tada se prvi put okušala u igranom filmu, snimivši film “Grbavica” o samohranoj majci koja je teška srca morala objasniti svojoj kćeri kako joj otac nije bio bosanski borac poginuo u ratu, već vojnik neprijateljske vojske te je začeta uslijed silovanja. Dramski film teške tematike pokazao se punim pogotkom za Žbanić, pošto je film proglašen najboljim filmom Berlinskog filmskog festivala 2006. godine osvojivši glavnu nagradu, Zlatni medvjed. Sve do 2020. godine i njenog svježe nagrađenog “Quo Vadis, Aida?”, Žbanić nastavlja raditi na dokumentarnim, ali i igranim filmovima.
Ratna tematika ili ratne traume joj nisu strane, obrađujući bosansko hercegovačko društvo, filmske vode dovele su je do Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC-a). Tako je na stranicama HAVC-a vidljivo kako je redateljica prvu suradnju ostvarila 2010. godine s filmom “Na putu” koji govori o bosanskom muškarcu Amaru koji živi sa djevojkom u izvanbračnoj zajednici te ne uspijevaju dobiti dijete, te u želji za osnivanjem obitelji razmišljaju o umjetnoj oplodnji. Stvari se doduše kompliciraju, kako Amar počinje ulazti u vode radikalnog islama.
HAVC je dignuo, gledatelji spustili
Pokazujući kako joj dokumentarci i drame nisu strane, na krilima suradnje s HAVC-om, Jasmila Žbanić odlučila je odvesti svoj idući film u drugom smjeru, te je 2013. godinu uz HAVC-ovu podršku krenula raditi, kako je rekla, ljubavnu komediju “Ljubavni otok”. Kako je Dnevno.hr tada pisao, HAVC je podržao projekt nakon što su ga odbili u Bosni i Hercegovini, a sniman je u Hrvatskoj, u Poreču.
“Vi trebate pročitati taj scenarij. Inače ne čitam scenarije jer to nije moj posao, ali ovaj sam pročitao. Pa to vam je strašno. Neka djeca su na jednom lijepom otoku i onda djevojčica pita odraslog muškarca o njegovom spolnom organu i erekciji”, govorio je medijima tada Tihomir Zovko, član uprave Fondacije za kinematografiju Federacije BiH. Naposljetku, film je snimljen i pušten 2014. godine u kino distribuciju, ali nije baš postigao dobre rezultate. Film koji je HAVC financirao s 1.3 milijuna kuna, u prvih mjesec dana, u ukupno šesnaest kina i multipleksa, imalo je tek malo više od dvije tisuće gledatelja u Hrvatskoj, što je tada bio najslabije ostvarenje u 20 godina u Hrvatskoj. Film je još gore prošao u BiH gdje kinom distributer nije htio ni otkriti broj gledatelja.
“Za razliku od BiH, HAVC je institucija koja ima svoju kulturnu politiku, oni su jako svjesni što je film danas, što je europski film i ljudi svaki dan rade na tom projektu. Zaposleni u HAVC-u imaju viziju što žele napraviti od te institucije. Ono što je problem u BiH je to da ne postoji institucija koja bi mogla voditi računa o filmu. Mi imamo jedino ministarstvo FBiH, nemamo državno ministarstvo za kulturu, jer ono po Dejtonu nije bitno. To je katastrofa za BiH, jer federalno ministarstvo formira fondaciju koja dobiva novac samo od federalne vlade, a to je jako malo”, rekla je za DW Jasmila Žbanić hvaleći situaciju sa hrvatskim filmom.
Prije se brzo ispričavala
U tom kontekstu jako je zanimljivo promatrati Žbanićevu kritiku Hrvatske vlasti, ponajviše Milanovića, jer ovo nije prvi sukob redateljice i dugogodišnjeg političara koji je te 2014. godine bio hrvatski premijer. 2014. godine BiH su pogodili veliki prosvjed zbog korupcije, a kako je Dnevno.hr tada pisao, Žbanić je tada bila nezadovoljna što je Milanović otišao u Mostar, a ne Tuzlu.
“Domaćin mu je bio predsjednik HDZ-a, poznat kao jedan od najvećih lopova protiv kojih se demonstranti bore!?! Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI!”, poručila mu je Žbunić da bi potom preko medija vrlo brzo to povukla, valjda se sjetivši kako joj Hrvatska financira film te je u pomirljivom tonu pozvala tadašnjeg hrvatskog premijera u Tuzlu.
“Sigurno je bila prežestoka. Znate zašto? Jer sam ja preživjela rat u BiH i znam da je u Bosni bilo teško kad god je Hrvatska surađivala s mafijom i nacionalistima u BiH, a kad je Hrvatska surađivala s progresivnim snagama mislim da smo imali mir, i da ćemo imati mir, i da će Milanović uvidjeti svoju pogrešku i doći u BiH sa svojom socijaldemokratskom idejom”, kazala je Žbanić u idućoj izjavi za Novut TV. No, ipak, to nije spriječilo Milanovića, koji danas svako malo oštrim jezikom plete po svemu i svakom, da Žbanić pogodi bolnu točku.
“Prije emisije sam čuo za njenu poruku. Ona je u Hrvatskoj dobila 3 milijuna kuna za film koji će vidjeti 100 ljudi. Ja joj kažem dobrodošla”, kazao je Milanović u veljači 2014. godine za Jabuku TV, predvidjevši njen filmski fijasko kasnije te godine.
Bilo kak bilo, “Quo vadis, Aida?” nije financirao HAVC, već su sredstva osigurana u međunarodnoj koprodukciji, što očito redateljici daje prostora za oštre riječi prema hrvatskom vodstvu bez imalo žaljenja. Barem pod uvjetom da neki njen budući filmski projekt, bilo ljubavno komični, bilo dramski ili dokumentarni (a na ovaj ili onaj način, 99 posto je vjerojatnosti da će opet spominjati rat, jer zašto bi mladeži na Balkanu nudili nešto novo, a da nisu tragedije prošlosti), neće zahtjevati ljubazni osmijeh i telefonski poziv HAVCU.
Izvor: dnevno.hr
More Stories
GEOPOLITIČKI PREOKRET U DUBROVNIKU: Američke milijarde i nuklearna suradnja za novo doba Hrvatske
Hrvatska stranka prava BiH zahtijeva od Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine da bez odgode zabrani kandidaturu Slavenu Kovačeviću za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
ODGOVOR KOJI JE UTIŠAO SABORNICU: Mlinarić Ćipe očitao lekciju Daliji Orešković i Zoranu Šprajcu