Ove godine kao i svake, slavimo obljetnicu velike i uspješne hrvatske vojne operacije, pokrenute kad su propali svi miroljubivi pokušaji oslobađanja države iz srbijanskih kandži. To je proslava junaštva hrvatskih vitezova i hrvatske vojne pobjede nad srbijanskom okupacijskom vojskom. Srbijanska vojska u formi četnika i partizana udruženih u zajedničkom zločinačkom podhvatu protiv Hrvata tad je još uvijek bila bolje naoružana, imala je više oružja, topova i tenkova, ali do tad je već izgubila motivaciju za daljnje održavanje neprirodnih paradržavnih tvorbi po RH i BiH. Mišljenja smo da je ondašnja treća Jugoslavija, SRJ, odahnula zbog uspjeha te vojne operacije, jer je tzv.
Krajina bila gospodarski neodrživa i vremenom je postajala financijskom crnom rupom srbijanskoj državi. To je ključan razlog zbog kojeg je ostavljena na cjedilu. Do tog trenutka dio preostalog stanovništva kojeg Srbi nisu protjerali 1991., već je odavno svojevoljno napustilo tu umjetnu tvorevinu i prepustilo ju njezinoj sudbini koju su u svojim srdcima slutili, a to je njezin povratak matičnoj državi RH i hrvatskom narodu. Naravno, pojavio se problem. JNA je preko svoje vojne doktrine poznate pod nazivom Doktrina naoružanog naroda, namjeravala odgovornost za pokušaj rušenja države i zločin genocida prebaciti na cijeli kolektiv, odnosno svo vojno sposobno stanovništvo u Krajini i tako abolirati ideološkog otca zločina: SANU; i suorganizatore zločina: srbijansku vladu i sabor te generalštab JNA. U funkciji prebacivanja odgovornosti bio je i od SRJ svima plaćeni ratni staž u dvostrukom trajanju. Naravno da je s tako postavljenim referentnim točkama najpametnije bilo kukavički, poput „zečeva“ (po riječima njihovog Vožda Slobodana Miloševića), pobjeći s kolektivnog mjesta zločina pred rukom pravde koja je poslala ovrhu, i skloniti se poput kriminalaca u primitivnu zemlju u kojoj pravde nema, Srbiju. Svoju kolonu sveli su na razinu „pete kolone“, koju nitko ne želi, a kako smo čuli, nisu ih željeli ni u Srbiji, jer znaju da podrijetlo tzv. krajišnika nije srpsko, nego hrvatsko. U svojoj naivnosti poslužili su im kao korisne budale i topovsko meso. Njihov bijeg imao je i posebne žrtve, samosvjestne Hrvate pravoslavce koji su odbili izravnu vojnu naredbu pridružiti se organiziranom povlačenju i odlasku Srba, i koji su odlučili ostati u svojoj ljubljenoj Domovini Hrvatskoj. JNA i četnici tek tad su ih “prepoznali” kao “suradnike Ustaša”, jer su zbog svoje pravoslavne kulture bili ispod vojnog radara. U takvim slučajevima srbijanska vojska je postupila u skladu sa svojim poznatim i uhodanim zločinačkim vojnim obrazcima, rješavala je „to“ na licu mjesta. Da će poslije te žrtve pripisivati Hrvatskoj vojsci, već je bilo dogovoreno.
Ovu veliku pobjedu Hrvati moraju slaviti stalno, svake godine i svakog dana u godini imati na umu što može učiniti složan i odlučan narod, ma koliko malobrojan bio i kako god teške okolnosti njegove duboke i gorke povijesti bile. Svim Hrvatima čestitamo Dan Oluje!
More Stories
HUMANIST I DOMOLJUB15. travnja 1919. rođen Franjo Kuharić, kardinal kojeg su svi voljeli
ČETNIK 14. travnja 1936. – poziv Draže Mihailovića svim ‘poštenim Hrvatima Jugoslavenima’
FOTO-VIDEO Dana 13. travnja 1992. – započela strateški važna bitka za Livno! Napad je vodio pukovnik agresorske JNA Slavko Lisica