Nema riječi, a ni suza

Kardinal Krajewski u Izjumu, gdje “rat ne poznaje milosti”

Kardinal Konrad Krajewski, kojega je Papa četvrti put poslao u Ukrajinu, molio je pred brojnim tijelima pokopanim u masovnim grobnicama.

U neviđenoj okrutnosti sukoba, kardinal je mogao vidjeti milosrđe onih koji delikatno kopaju zemlju kako bi dostojno pokopali žrtve apsurdnog rata. Prije nekoliko se dana kardinal našao pod vatrom iz lakog oružja, ali je neozlijeđen, dok je zajedno s drugim osobama dostavljao ljudima pomoć.

„Nema riječi, a ni suza“ – kardinal Konrad Krajewski, Papin djelitelj milostinje, kojega je Sveti Otac četvrti put poslao u Ukrajinu, u tim je riječima sažeo smisao teškog dana koji ostavlja srce teško od boli i koje samo molitva može olakšati i utješiti. Kardinal se, naime, iz Harkiva osvrnuo na prijepodne provedeno s harkivsko-zaporiškim biskupom mons. Pavlom Honcharukom, u Izjumu, mjestu koje su upravo napustili Rusi i gdje su pronađeni posmrtni ostatci oko 500 osoba.

Tamo su bili prisutni u trenutku kada je 50 mladih muškaraca, ponajviše policajaca, vatrogasaca, vojnika odjevenih u bijele kombinezone, iskopavalo i odnosilo iz grobova, često zajedničkih, tijela jadnih ubijenih Ukrajinaca; netko prije 3-4 mjeseca, a netko je tamo bio upravo pokopan. „Čovjek ostaje bez riječi pred tolikim užasom. Znam… rat je“, objasnio je kardinal Krajewski, „a rat ne poznaje milosti, ima i mrtvih. Naravno, vidjeti ih toliko mnogo na jednom području, teško je ispričati i objasniti“.

Odnošenje tijela u tišini, u dirljivom suosjećanju. Kardinal Krajewski gleda one koji su pozvani na tu bolnu zadaću, i vidi u njima sažaljenje prema svakom čovjeku. „Jedna me stvar snažno dirnula“, rekao je, „ti mladi Ukrajinci iznosili su tijela na tako delikatan, tako tih, potpuno tih način. Izgledalo je poput nekog obreda, nitko nije govorio, a bilo je mnogo policajaca, vojnika… Najmanje 200 osoba. Svi u tišini, s nevjerojatnim poštovanjem prema otajstvu smrti. Doista se mnogo moglo naučiti od tih mladih ljudi. Bilo je doista dirljivo vidjeti kako su nosili mrtva tijela. Činilo se da to rade za vlastite obitelji, za svoje roditelje, djecu, braću i sestre. Biskup i ja hodali smo među njima, cijelo sam vrijeme molio Krunicu milosrđa, ostali smo tamo najmanje tri sata. Nisam mogao ništa drugo raditi. Bila je to proslava milosrđa, potpuno besplatna gesta“, istaknuo je kardinal te dodao:

„To mi je ostalo sada kada sam se vratio u Harkiv; U kapeli sam i mislim na te mlade ljude. Bio je to težak dan, obilježen i posjetom policijskoj postaji pretvorenoj u sobu za mučenje. Znao sam da ću pronaći mnogo mrtvih, ali susreo sam ljude koji su pokazali ljepotu koja je katkada skrivena u našim srcima. Pokazali su ljudsku ljepotu na mjestu – dirnuto je pripovijedao kardinal – na kojemu je moglo biti samo osvete. Ali ne. Došle su mi u pamet riječi iz Svetoga pisma da zlo uvijek valja pobjeđivati dobrom“, prenosi Vatican News.

Sviđa ti se članak? Podjeli ga…

hb.hteam.org