15. svibnja 1945. – Znamo li istinu o žrtvama Bleiburga?

Na današnji dan obilježava se spomen na tragične događaje 1945. godine, kad su Britanci odbili prihvatiti vojnike Nezavisne Države Hrvatske i hrvatske civile, prepustivši ih partizanskom zarobljavanju. Naime, još desetak dana ranije, jedinice NDH i mnogi hrvatski civili počeli su povlačenje prema Sloveniji i Austriji u nadi da će se uspjeti predati britanskoj vojsci i izbjeći zarobljavanje od osvetnički raspoloženih partizana.

Nakon mukotrpnog puta kroz Sloveniju i velikog broja usputnih bitaka uspjeli su se probiti preko austrijske granice i doći 14. svibnja na Bleiburško polje, gdje su se susreli s britanskom tenkovskom jedinicom 5. korpusa 8. armije. Britanci su im pokazali demarkacijsku crtu do koje smiju doći i koju ne smiju prijeći.

Zatim je Scott primio partizanske predstavnike, suočio ih s hrvatskim delegatima i zamolio ih da im izdiktiraju uvjete predaje. Partizanski uvjeti bili su strogi – bezuvjetna predaja čitave vojske u roku od 1 sat i 20 minuta. Kad su hrvatski predstavnici htjeli pregovarati o uvjetima, barem da se produži rok za predaju, brigadir Scott ih je prekinuo i upozorio da će britanski tenkovi biti na raspolaganju partizanima.

Hrvatska delegacija nakon toga se povukla i u kasnim poslijepodnevnim satima hrvatske su se jedinice predale partizanima.

Partizanske akcije nad zarobljenicima koje su uslijedile, u obliku masovnih ubojstava i u obliku Križnih puteva, predstavljaju zločin kojemu se rijetko može naći ravan u novijoj europskoj povijesti.

Još uvijek danas, o tim događanjima, političke elite nastoje šutjeti i spriječiti otvaranje arhiva koji bi rasvijetlili ovo tamno vrijeme hrvatske povijesti. Bez obzira na nevjerojatnu veličinu tragedije i pronađene masovne grobnice s tisućama ubijenih – ne samo vojnika, već i žena, djece, staraca pa i malih beba na najsuroviji način, političari u Hrvatskoj ne žele rasvijetliti ta događanja, osuditi zločince i dati javni pijetet žrtava micanjem imena zločinaca sa trgova i ulica, te davanjem imena trgova žrtvama.

Hrvatska čeka otvaranje arhiva, lustraciju, dostojne ukope i pijetet prema žrtvama, osude i imena ubojica, otvaranje muzeja komunističkih zločinaca, ulaska tih tema u udžbenike škola i fakulteta, te u konačnici čeka – istinu.

Istina oslobađa, sve je drugo zavaravanje i zatvor.

Nadamo se da hrvatske vlasti to imaju na umu i da znaju da je to želja i volja hrvatskog mučeničkog naroda i vapijućih žrtava Bleiburga i komunističkih zločina.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org