6/7. lipnja 1992. počela operacija Lipanjske zore. Zajednička operacija HVO, HV i HOS u kojoj je oslobođena dolina Neretve (općine Mostar, Stolac, Čapljina) od Srpskog agresora (JNA i VRS). Upravo je prva velika pobjeda nad Srpskim agresorom u BiH.
U jutro 7. lipnja 1992. godine pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca, počela je vojna napadna akcija oslobađanja doline Neretve i grada Mostara koji je bio većim dijelom pod kontrolom JNA i Srba. Poslije desetominutne topničke pripreme diverzantski odredi iz Čitluka i Gruda prvi su krenuli u probijanje neprijateljskih bunkera.
Slijedile su ih postrojbe Hrvatske vojske koje su napadale glavnim smjerom iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci te pomoćnim pravcima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, te istog dana oslobađaju.
U prva dva dana došlo je do žestokih borbi gdje je HV napredovala iz smjera Metkovića dolinom Neretve prema selima Počitelj, Hotanj i Prebilovci. (Na fotografiji zapovjednik satnije HOS-a “Lovac” Stanko Primorac – Ćane u netom oslobođenim Prebilovcima.)
Udružene snage HV-a, HVO-a i HOS-a osvojile su do 8. lipnja sve planirane strateške točke i uspostavili kontrolu nad neprijateljskim utvrdama u Klepcima i Šunja Glavi.
Nasuprot hrvatskim braniteljima djelovala su čak četiri korpusa JNA, od kojih su posebno bili aktivni Užički, Titogradski i Bilećki korpus, koji je poslije postao Hercegovački korpus VRS.
Cilj Srbo-četničkog agresora bio je prijelaz preko Neretve i prodor prema Jadranskom moru, presjecanjem Dalmacije na više dijelova te nastavak okupacije BiH. U akciji Lipanjske zore je sudjelovalo oko pet tisuće pripadnika HV-a, HVO-a i HOS-a.
Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca i uskoro dolazi na brdo Hum i oslobađa zapadni dio grada Mostara.
Već drugi dan akcije od srpskog agresora oslobođeno je područje Čapljine, a 11. lipnja u samo jednom danu i cijela desna obala Neretve. Tada se krenulo u oslobađanje čitavog Mostara.
Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara.
Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu “Stanislav Baja Kraljević” i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve.
Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca. U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve.
Prema planu trebalo je Neretvu prijeći na tri mjesta, ali to je uspjelo samo Karlu Džebi koji je uz pomoć kajaka uspostavio mostobran kod srušenog mosta na Musali.
Bio je to ključni događaj u oslobađanju istočnog Mostara jer su svi ostali pokušaji propali pa je mostobran Džebine skupine postao jedini osigurani prijelaz.
Nakon toga oslobođen je i Stari most pa su postrojbe HVO-a u silovitom naletu ubrzo oslobodile Mostar i okolicu. S druge pak strane, dan prije hrvatske su snage oslobodile i područje Stoca te izbile na Ošaniće, gdje je i danas međuentitetska crta razgraničenja.
Tu noć su hrvatski branitelji ostali na zauzetim položajima oko Ulice Maršala Tita. Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobađa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve.
Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog Mosta, pristiže još hrvatskih snaga.
15. lipnja, snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (4. bojna HVO “Tihomir Mišić” potpomognuta sa nekoliko boraca iz Hrvatske). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna.
Pri povlačenju Srbi i JNA su digli u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti.
HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, po zapovjedi Slobodana Praljka, okiva Stari Most debelim daskama i gumama da bi ga koliko je moguće zaštitio od granata.
Tjeranje agresora nastavlja se prema Podveležju, Vrapčićima i Bijelom Polju. Operacija Lipanjske zore okončana je 26. lipnja zauzimanjem snažnog srpskog uporišta Merdžan glave i odbacivanjem neprijatelja prema Veležu.
U operaciji Lipanjske zore sudjelovalo je oko 5.000 hrvatskih vojnika. Sudjelovali su pripadnici HV-a, HVO-a i HOS-a kao i postrojbe policije iz općina Mostar, Čapljina i Stolac. U operaciji su sudjelovali:zapovjednik južnog bojišta: general Janko Bobetko Glavni stožer HVO-a u Posušju, načelnik: Slobodan Praljak Stožer HVO-a općine Mostar, zapovjednici: Petar Zelenika i Jasmin Jaganjac,4. gardijska brigada HV-a, 156. brigada HV, Kažnjenička bojna HVO-a, zapovjednik: Mladen Naletilić-Tuta Poskok bojna HVO-a Široki Brijeg diverzantski odred HVO-a iz Čitluka,brigada HVO Knez Domagoj Čapljina 1. dragovoljačka pukovnije Kralj Tomislav PPN “Ludvig Pavlović” (Božanovi) bojne HVO-a: Stolac, Neum, Ljubuški i Čitluk satnija HVO-a Ravno, bojna HV-a Imotski bojna i diverzantski vod HVO-a Grude, 1. bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje 2. bojna mostarskog HVO-a Rudnik 3. bojna mostarskog HVO-a Cim 4. bojna mostarskog HVO-a Balinovac 5. bojna mostarskog HVO-a Ilići,6. bojna mostarskog HVO-a Kruševo 7. bojna mostarskog HVO-a Gnojnice 8. bojna mostarskog HVO-a Rodoč 9. bojna mostarskog HVO-a Jasenica 4 samostalne satnije, topništvo, inženjerija, logistika, veza, sanitet,bojna Vojne policije HVO-a postrojbe MUP-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosne dio IX. bojne HOS-a (u sastavu 4. gardijske brigade HV-a) I. bojna HOS-a, zapovjednik: bojnik Stanko Primorac-Ćane satnija HOS-a “Lovac” (iz sastava 156. brigade HV-a)1. satnija 3. bojne 156. brigade HV-a ojačani vod 2. satnije 3. bojne 156. brigade HV-a Protuoklopna skupina 156. brigade HV-a,Pionirska desetina iz inženjerijskog voda 156. brigade HV-a Pionirska desetina iz pionirske satnije 40. inženjerijske bojne HV-a postrojba MUP-a Republike Hrvatske.
Od 7. travnja 1992. godine do operacije Lipanjske zore, srpsko-crnogorski agresor je počinio urbicid, sustavno i prekomjerno rušenje gradskih područja nad Mostarom. Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag.
No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom agresora. Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u tom gradu. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko izravnih pogodaka.
Agresor je potpuno porušio sedam mostova na Neretvi, sve osim Starog mosta. Svi gospodarski subjekti u južnoj i sjevernoj gradskoj zoni opljačkani su i potpuno uništeni. Najočitiji primjer su Aluminij i Soko.
Potpuno ili djelomice agresor je uništio sva prigradska naselja. U kratkom vremenu srpska vojska uspjela je od tadašnjih 14 mostarskih džamija ostaviti samo dvije neoštećene.
Tijekom svibnja 1992. godine zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala.
Oštećeni su dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, glazbena škola, zgrada Simfonijskog orkestra.
Uništen je i cijeli niz mostarskih hotela, škola, predškolskih ustanova, studentskih domova i fakulteta, općina, sud, katastar, pošta, robne kuće HIT i Razvitak.
Operacijom Lipanjske zore oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile na današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.
Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na južnu Dalmaciju, a u potpunosti na srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju ali i Bosnu i Hercegovinu od totalne katastrofe i okupacije.
Lipanjske zore su ujedno i prvi veliki poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.
Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani).
Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije, te samog pučanstva.
POVEZANO
More Stories
KLJUČNA TOČKA 23. travnja 1992. – obrana Livna i kraj srpskog sna o hrvatskom moru
ODVOĐENJE U LOGORE 19. travnja 1943. Varšavski geto – Znate li da je to bio oružani otpor Židova protiv nacista?
Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja Mario Hrkać – Ćikota