HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Briselska su nam vrata odškrinuta…/Gori smo, eto, i od Ukrajine?!

hrvatsko nebo

Sponzorisano

 

Službeno su nas, evo, na glasovitome europskom putu preskočili europski prvaci u korupciji i države čiji je teritorij teško utvrditi – Moldavija i poglavito Ukrajina. A onda nam je van der Leyen poručila kako je nova prigoda u ožujku. Nije, valjda, rat uvjet za europsku milost?

 

Za pretpostaviti je kako je netko sklon unaprjeđivanju ugostiteljstva smislio metaforu o čaši, slijedom čega su (onda) optimisti oni koji vide (a i misle) kako je ona polupuna, a pesimisti oni koji ju vide kao polupraznu. Nešto slično, ali ovoga puta bez čaša, događalo se evo prije dva tjedna nakon što je izaslanstvo EU-a u BiH objavilo ispravku formulacije o uvjetnom otvaranju pristupnih pregovora s BiH, uz tumačenje kako je takva odluka već donesena te će se primijeniti čim se steknu uvjeti.

Nakon čega su neki tumačili kako su nam vrata i dalje poluotvorena, drugi pak kako su poluzatvorena… a ima i onih koji vjeruju kako su samo odškrinuta te kako smo osuđeni na vječno sjedenje u čekaonici. Sve osamljeniji… Čemu, dakle, ispravka?!

Ispravka krivog navoda…

Za sve je kriva Ursula von der Leyen koja je u – navodno? – radnoj verziji sročila kako će  otvaranje pristupnih pregovora s BiH početi onda kada se „dostigne potrebni stupanj usklađenosti s kriterijima za članstvo“. Na ovu konstrukciju predsjednice Europske komisije referirao se Elmedin Konaković koji je koristeći inačicu u futuru (naoko dalekome…), dao prostora, drže neki promatrači političkih neprilika u nas, oporbi, predvođenoj SDA-om, izvješće prikazati neuspjehom. Znatnim dijelom i zbog odnosa Temeljne u Bošnjaka prema tom svome bivšem istaknutom članu, a aktualnom šefu bh. diplomacije. Vidjevši kako je Konaković izgubljen u prijevodu, rečeno je eu. izaslanstvo ustrajalo u utvrđivanju gradiva, pa je, vadeći ministra iz neprilike, obznanilo na društvenoj mreži X kako je formulacija „preporučit će“, koju je obznanila von der Leyen bila sadržana u ranoj radnoj verziji izvješća o napretku BiH te je u konačnom obliku izmijenjena u smislu da Komisija već (…) „preporučuje“ otvaranje pregovora pod navedenim uvjetima.

Pitanje je sad: Hoće li majka ružiti Ursulu zbog uznemiravajućeg futura, ili zato što se zbog neopreznosti glede vremena vadila?! Strpimo se do ožujka – tada će, naime, kako je najavljeno u Bruxellesu, ponovno biti propitivano što je BiH uradila na europskome, sve trnovitijem, putu. Pri čemu je zanimljivo napomenuti i kako je, pozivajući se na ekskluzivni (neimenovani…) izvor, Večernji list utvrdio da ne bi bilo ni ove preinake futura – u, valjda, prezent?! – e(h) da nije bilo Andreja Plenkovića. Istodobno Jutarnji list zasluge za to što BiH nije ostala sama na svijetu, ravnomjerno je raspodijelio na: Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Austriju i „neke druge države“. Nije, znači, hrvatski premijer naš jedni politički sponzor u Bruxellesu gdje se, inače, kalio kao mlad diplomat i kamo se navodno sanja vratiti u kakvu važnu fotelju.

Briselska realnost?

Osobno, međutim, držim kako je bitno veći skandal od ovoga „gramatičkog slučaja“ to što je, i u radnoj i u svakoj drugoj inačici, upaljeno zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora nekim drugim državama. „Ovo je povijesni dan jer Komisija preporučuje otvaranje pristupnih pregovora s Ukrajinom i Moldavijom“, egzaltirano će von der Leyen i u radnoj i u svakoj drugoj varijanti. Riječ je, dakle, o dvjema državama od kojih se za prvu zapravo ne zna koliki joj je uopće teritorij i u kojoj uistinu krvavi rat traje već 20-ak mjeseci i, nažalost, uopće mu se kraj ni ne nazire. Uz to, te dvije trenutačne briselske favoritkinje već godinama vode mrtvu utrku na rang-listi država s najvećom korupcijom u Europi. A i u svijetu su, u žestokoj konkurenciji, blizu postolja.

Svakomu je, dakako, jasno kako je riječ o geostrateškim razlozima, pa onda ima i onih koji vjeruju da je odluka o davanju statusa kandidata Ukrajini i Moldaviji, baš kao i Gruziji, dio čijeg teritorija, također, kontrolira Rusija, mudra odluka. Poklonici ove škole mišljenja drže, naime, kako se EU više ne može – kao bezbroj puta do sada – ponašati da ne vidi i ne razumije što se događa oko nje. Bjelodano je, naime, da se Rusija odlučila na „specijalnu operaciju“ u obračunu s Kijevom te nešto (zasad) blaže „operacije“ kada je riječ o drugim dvjema europskim kandidatkinjama baš zbog njihova približavanja Zapadu. U aktualnim okolnostima, kada je, evo, BiH ostala i iza država čija je budućnost, cjelovitost prije svega, vrlo neizvjesna, nameće se pitanje: Ignorira li Bruxelles, Zapad općenito, ruski utjecaj na Balkanu, zbog koga je, primjerice, anatemiran, u majčicu Rusiju zaneseno zagledani, Milorad Dodik?!

U Moskvu (i Peštu!) zagledani!

A odgovor na pitanje koliko su Rusi duboko ugazili u ovaj dio (zapadnog) Balkana, krije se u nedavnome istraživanju što ga je provela Direkcija za europske integracije (DEI) Bosne i Hercegovine prema komu ulazak u EU podržava 73,3% ispitanika – što je za 4,1% manje u odnosu na prošlogodišnje istraživanje. U dokumentu pod nazivom Stavovi građana o članstvu u EU i procesu integracije u EU, provedenome u svibnju i lipnju ove godine na uzorku od 1 200 ispitanika na razini cijele države, ulazak u Uniju podržalo je 86% anketiranih u Federaciji te (samo) 50,6% u Republici Srpskoj.

Međutim, prema istraživanju banjolučke agencije Metrix, na koje se poziva EuroBlic, samo 18% građana RS-a u potpunosti podržava ulazak BiH u EU, njih 20% kazalo je kako uglavnom podržava, 18% uglavnom podržava, a 28% je kazalo kako uopće ne podržava – što u antieuropskom zbroju iznosi 46%. Još malo pa pola! A još je simptomatičnije da u Srpskoj od zemalja prijatelja RS-a na prvom mjestu vide Rusiju, pa onda Mađarsku, Kinu, Crnu Goru, Grčku, Sloveniju, Hrvatsku… Prirodno, Srbija je ovdje izvan konkurencije, a Hrvatska začuđujuće visoko!

A u „futuru“, možda već i nakon skorog posjeta eresovskoga vožda Moskvi, ruske će akcije još malo skočiti. Teško je vjerovati da to sve u Bruxellesu ne znaju.

Podsjetimo nakon svega na briselsku (starostavnu) formulaciju, a u biti diplomatsku frazu kako će BiH otvoriti pregovore čim se steknu uvjeti. Riječ je, znamo to sad manje-više svi, o 14 gotovo famoznih prioriteta koji su bh. zadaća od 2019. U aktualnom je izvješću pohvaljen samo rad Vijeća ministara BiH jer je poduzeo značajne korake u usvajanju europskih reformi nakon dodjele kandidacijskog statusa.

Slobodarska Foča – kompromisno rješenje

Međutim, konstatirano je i kako je u nekim od 14 uvjeta detektirano nazadovanje. U području pravosuđa naglašeno je kako je postignut stanoviti napredak, ali glede borbe protiv korupcije (opet) smo pali na popravni. (Što se, vidjeli smo, ne zamjera europskim prvacima u korupciji Ukrajini i Moldaviji!)

Jedan od uvjeta bio je i usvajanje zakona o sprječavanju sukoba interesa koji nije usvojen ni na razini BiH ni FBiH, a napravljeni su i dodatni koraci unatrag nedavnim izmjenama ovog zakona u RS-u. Izostalo je, također, usvajanje i dvaju sveobuhvatnih zakona o reformi pravosuđa, a to su: novi zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću i sudovima BiH. Pri čemu je, uz ino, sporno čak i to gdje će biti sjedište prizivnog odjela Suda BiH. I to čak i unutar vladajućih: SNSD inzistira na Banjoj Luci, a Trojka na Istočnom Sarajevu. Istina, potkraj prošloga tjedna državni ministar pravosuđa Davor Bunoza (HDZ) navijestio je kako su blizu (nekog) kompromisa. Valjda će (onda) rečeni prizivni odjel biti u slobodarskoj Foči… A možda ni slobodarsko Trebinje nije bez izgleda.

U rečenim okolnostima, kada smo, evo, i službeno gori (čak!) i od Ukrajine i od Moldavije, formulacija koja je uslijedila iz Veleposlanstva SAD-a nakon redigiranja futura von der Leyenovegora je čak i od uobičajenih diplomatskih frazetina kojih smo se naslušali u ovih gotovo tri poslijeratna desetljeća: „EU je pružila priliku liderima ove zemlje, sad je na njima da je ugrabe.“

Tko bi (onda) ostao?!

A „ugrabiti“ u prijevodu s (američkog) engleskog znači ispuniti sve uvjete. Što je – ne treba naglašavati – stara pjesma koja se za BiH tradicionalno završava tužno. Elegija, zapravo! Pritom, stalno treba ponavljati kako su nas, evo, preskočili i Ukrajina i Moldavija za koje smo – čak i ovakvi kakvi smo! – „obećana zemlja“.

Uostalom, prema općoj ocjeni (realnih) diplomata, kada bi se do kraja ustrajalo na objektivnom ocjenjivanju ispunjavanja kriterija, ne samo da ne bi druge sadašnje zemlje kandidatkinje išle naprijed, nego bi se i članstvo nekih sadašnjih članica dovelo u pitanje. Bugarska, Rumunjska… prve mi padaju na pamet.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Ostavite facebook komentar

About The Author