HB.hteam.org

Portal hrvata HB

T. Sablić /Priča o hrvatskom narodu seže dalje od stoljeća sedmog

hb.hteam.org

 

 

Priča o hrvatskom narodu seže dalje od stoljeća sedmog. Riječ “Hrvat”dolazi od riječi “Harahvaiti” koja potječe od imena “Sarasvati”, koja je velika hinduistička božica i božica učenja i znanja. Hrvatski narod je i ratnički narod, hrvatski duh hajduka, vitezova i ustanika očituje se kroz sve hrvatske naraštaje, pa tako i kroz naše branitelje. Spojem ova dva dijela hrvatskog čovjeka, učeničkog duha i jedinstvenog hrvatskog duha. Riječima Ante Starčevića i ratničkog duha hrvatskog Hajduka Andrije Šimića, Hrvatska nikad umrijeti ne može.

 

Možete li zamisliti kako bi se ja osjećao? Ja sam svoju hrvatsku lozu naslijedio po majci,ta loza ide sve do stoljeća sedmog, loza puna vitezova, ustanika,hajduka i mučenika. To je ono što baštine svi Hrvati, od Slavonije do Dalmacije i Hercegovine. Moramo shvatiti da Hrvate spaja ideologija,slobodarska ideja, različite hrvatske filozofije Starčevića i Radića.
Prosječni Slavonac izgleda drugačije od prosječnog Imoćanina, a Sinjani i Splićani imaju različite dijalekte. Hrvatski identitet moramo promatrati kao zajednicu plemena, Vlaha, Morlaka, Slavena itd. Koje povezuje ljubav prema Hrvatskoj i našoj svetoj Šahovnici. Dakle, koja su to različita plemena i tko sam ja? Zovem se Tomas Sablić, Hrvat sam iz grada Vancouvera, hrvatsko podrijetlo i prezime nasljeđujem po majci. Činilo mi se neprirodnim ne znajući što zapravo znači biti Hrvat. Uvijek sam se smatrao Hrvatom,ali nikad nisam znao što znači biti Hrvat.

Tako sam krenuo putem svih velikih hrvatskih intelektualaca, vitezova i mučenika. Pišem u svom prvom članku koji je na Kamenjaru pod naslovom: “Tomas Sablić: Ja se svoje hrvatske krvi i roda nikada neću odreći” o onima koji su bili protiv mene. Ispričavam se i pomalo se sramim zbog mnogih pogrešaka koje sam napravio u članku. Želio sam da se zna ono što sam osjećao. Kako su me ljudi nazivali ludom zbog brige za moj hrvatski rod, kako su ljudi negirali moj hrvatski identitet i postojanje. To sam, hvala Bogu, prenio u članku.

Uzeo sam svoj križ, želim služiti svojoj majci, a to je hrvatski narod. U članku koji je objavljen na Kamenjaru napravio sam malu grešku rekavši “rodila” umjesto “rodio”. Nakon tri dana to je ispravljeno. Za mene je to predstavljalo izlazak iz prokletstva asimilacije. Moj loš hrvatski simbolizira moju borbu protiv asimilacije moje krvne loze, moje hrvatske krvne loze. Boravak izvan zavičaja je zanimanje duše, pa što više upoznajem identitet svojih predaka, sve sam bliži oslobođenju, kao što smo se oslobađali osmanske i austrougarske vlasti.

Ne bi imalo smisla zašto bih se uopće trudio naučiti hrvatski i tradiciju svojih hrvatskih predaka, kao netko tko živi u Kanadi. Ne bi imalo smisla dok ne shvatite važnost koju pridajem imenu Sablić. Prezime Sablić dolazi iz Cetinske krajine, točnije Tijarice. Sinj je zemlja velikih svećenika, većina svećenika koje smo imali u našoj Hrvatskoj katoličkoj crkvi ovdje u Vancouveru dolazi iz sinjskog kraja. Uostalom, Sinj je zemlja Sinjske Gospe, Sinj je sveti grad. Osim što je Sinj sveta zemlja, on je zemlja ratnika, zemlja vitezova. Prije nego što sam se
uopće potrudio shvatiti što znači imati hrvatsku krv i prezime, zanimala me vjera i filozofija. Vječni tradicionalizam, filozofija koju držim, natjerala me da shvatim važnost ratničke i svećeničke klase.

Ono što sam vidio bilo je mjesto i narod, Sinjani, koji utjelovljuju i ratničku i svećeničku klasu. Zbog prezimena Sablić i ostalih sinjskih prezimena u mom obiteljskom stablu bio sam Sinjanin povrh toga što sam bio Hrvat. Zamislite kako sam se sada osjećao kao dio svetog hrvatskog naroda vitezova i mučenika i još sam iz svete zemlje Sinja i Cetinske krajine. Nadalje, Radićev nasljednik i mnogi aktivisti Hrvatskog proljeća, bili su Sinjani. Dakle, Sinjanin je svećenik, ratnik i veliki politički vođa. Mene teče sinjska krv, prezivam se iz Sinja.

U životu sam uvijek tražio dublje značenje u događajima koji se događaju. Mama se pobrinula da nosim hrvatsko prezime da mogu nastaviti veliki hrvatski rod i sveti sinjski rod. Iz tog razloga sam dobio opoziciju koja je bila protiv mene, mrzili su me. Druga stvar koja mi je jako zanimljiva je to što se čini da sam naslijedio čisto hrvatske i sinjske gene. Na primjer moj tata je čisti anglo-keltski bijelac, a ja izgledam kao crni vlah ili morlak s dalmatinskih brda. Je li to namjerno, je li to Bog htio? Shvatio sam podijeljenost i različitost našeg hrvatskog identiteta. Zbog činjenice da imam jako tamnu kosu i oči, te da mi je vrlo mlad, ispod prosjeka, izrasla tona dlaka na licu, znao sam da potječem ili od Vlaha ili od čistih Iranaca.

Te osobine ne mogu se pripisati mom tati, jer je on tipični sjeverni Europljanin. To bi moglo značiti samo da dolazi isključivo sa strane Sablića, razmak u zubima je genetska stvar koja
se mogla naći samo kod Sablića i Sinjana u mojoj obitelji. Iz tog razloga sam, kada sam dobio aparatić za zube, rekao svom ortodontu da zadrži prazninu u mojim zubima umjesto da je krpi jer predstavlja gene Sablića i Sinjskog koje držim. Izjavljujem da je Tomas Sablić Hrvat, Sinjanin i podrijetlom Crni Vlah, poznat i kao Morlak. Morlaci su uglavnom oduvijek živjeli u Cetinskoj krajini. Crni Vlasi, poznati kao Morlaci, većinom su postali katolici, a time i Hrvati. Lako je prepoznati tko je crnog vlaškog porijekla samo po nekom pogledu. U povijesti je bilo zabranjeno udati se za Vlahinju, pa su se vlahinje, naravno, udavale za druge vlahinje. Vjerojatno zato krv još uvijek snažno kola njegovim potomcima.

Srž crnog vlaško-morlačkog identiteta bila je biti ratnik, hajduk. Taj mentalitet i identitet je živ u Dalmaciji i veliki je dio hrvatskog nacionalnog identiteta. Hajduci su se borili protiv Turaka koji su nas htjeli pobiti, taj mentalitet se očitovao kada su Turci prihvatili novo ime: krajiški Srbi. U istim zemljama i poljima gdje smo se borili protiv Turaka, bila je ta borba protiv novog osvajača i naši hajduci postali su branitelji. Taj ratnički duh koji su nosili Morlaci živi i živi po dalmatinskim brdima, hvala Bogu. Taj duh i dalje čuva dušu i identitet Hrvatske.

Zvuci gange i rere čuju se dalmatinskim bregima i dan danas. Gusle, diple, ganga, rera itd. dio je života crnih vlaha, poznatih kao Morlaci, u Cetinskoj krajini i šire. Hrvatska ne može biti cjelovita bez Slavonaca, Ličana, Dalmatinaca itd. Zato je važno sve stare hrvatske običaje ponovno oživjeti i ugraditi u hrvatski svakodnevni život. Uključena je obnova starih crnih vlaških sustava i običaja Cetinske krajine. Polako ćemo doći do punog kulturnog oslobođenja Hrvatske. Jezgra Hrvatske, Hrvatska naših predaka bila bi nepromijenjena i potpuno prepoznatljiva onima koji su došli prije nas. Očito ćemo kao i uvijek imati moderne inovacije, ali s hrvatskim obilježjima.

Autor :Tomas Sablić

hb.hteam.org

Ostavite facebook komentar

About The Author