SRETAN USKRS. DAN U KOJEM JE MILOST SVLADALA GRIJEH, I U KOJEM JE ŽIVOT SVLADAO SMRT. JEDNOM ZAUVIJEK.

Dragi prijatelji, pratitelji i čitatelji!

Želim vam svima zaželjeti sretan Uskrs – najveći kršćanski blagdan. Dan u kojem je Milost svladala grijeh, i u kojem je Život svladao smrt. Jednom zauvijek.

Ovi naši dani što ih na ovoj tvrdoj zemlji živimo, a ni sve godine kojima raspolažemo nisu nam dani ututanj. Dani su nam da se u njima odlučujemo za onu istinu, ono dobro i onaj put koji nam je svojim naukom, svojom mukom i svojim uskrsnućem darovao Isus Krist, Spasitelj svijeta. Svijeta kojem treba spasenje. Kojem treba ono što si ne može sam podariti. A toga što nam sve treba nagomilalo se dosta, do grla.

Iz svojih patnja očekujemo i molimo po Uskrsu radost i smirenje u Bogu, koji je oduvijek i zauvijek. Iz svojih nemoći žudimo za blaženstvom. Iz svojih osamljenosti zazivamo veće razumijevanje i veću bliskost jedni s drugima.

Uskrsnuće koje slavimo ujedno je i dar i obveza. Dar od Boga i obveza prema Njemu. U nju ulaze i svi naši poslovi i svi naši odnosi. I oni vanjski, i oni unutarnji. I djela i misli. I planovi i nastojanja.

Zaključit ću ovu čestitku zahvalan vam na potpori i suosjećanju, i na svakom danu koji mi Gospodin daje da bih pokušao činiti ono što Njemu nije mrsko, iako znam da svi činimo i svašta drugo.

Umjesto vlastitih, prenosim za Uskrs dvije misli koje je prije više od šesto godina iznijela velika dominikanka, danas naučiteljica Crkve, sveta Katarina Sijenska. Riječima koje je ona „čula“ i izdiktirala pisarima (bila je praktički nepismena, a ne bi ni stigla sama zapisati sve to što je kroz nju naviralo kao gejzir) tako kao da se njoj i nama po njoj obraća sam Bog:

 „Meni je čovjek bio mnogo dužan za opstojnost koju sam mu dao stvarajući ga na svoju sliku i priliku. Bio je dužan dati mi slavu, a on mi ju je uskratio i htio ju je dati samomu sebi; tako je prekršio poslušnost koju sam mu naložio i postao je mojim neprijateljem. Ali ja sam poniznošću srušio njegovu oholost, ponizivši se time što sam uzeo vašu narav; istrgnuo sam vas iz ropstva đavolskog i učinio vas slobodnima.“

„Ovo je dug koji su primili: dragocjena božanska Krv u kojoj su uskrsnuli na život milosti. Koliko li su, dakle, sada dužni biti zahvalniji nakon otkupljenja negoli prije? Dužni su dati mi slavu i hvalu i slijediti stope utjelovljene Riječi, koja je jedinorođeni Sin, vraćajući mi dug ljubavi prema meni i prema bližnjemu uz prave i stvarne krjeposti. Dužni su me mnogo ljubiti. Ako to ne čine, više me vrijeđaju i ja im po pravdi vraćam veću kaznu…“

Slavko Mišo Bojčić / Portal Hrvata HB