Život u Sjevernoj Koreji obilježen je stalnim strahom i borbom za preživljavanje. Mnogi ljudi odlučuju se na bijeg zbog neizdržive svakodnevice ispunjene siromaštvom, glađu i političkom represijom koja im uskraćuje osnovna ljudska prava.
Sjeverna Koreja jedna je od najzatvorenijih država na svijetu i već desetljećima izaziva zabrinutost međunarodne zajednice zbog brutalna kršenja ljudskih prava. Režim Kim Jong-una održava vlast kroz strogu kontrolu nad svakodnevnim životom svojih građana, gdje sloboda govora, kretanja i pristupa informacijama gotovo ne postoji. Totalitarna vlast nameće neviđene oblike represije, od političkih zatvora do sustavne gladi. U takvim okolnostima mnogi Sjevernokorejci odlučuju se na opasan i neizvjestan čin bijega, riskirajući život kako bi pronašli slobodu i dostojanstvo izvan granica svoje domovine.
Glad i represija
Jedan od glavnih razloga bijega jest kronična nestašica hrane koja je pogodila državu još od 1990-ih. Prema podatcima UN-a, tada je masovna glad odnijela stotine tisuća, a možda čak i milijune života. Iako sjevernokorejski režim tvrdi da su uvjeti života poboljšani, izvještaji prebjega i međunarodnih organizacija otkrivaju da glad i dalje hara, osobito u ruralnim dijelovima zemlje.
Pored gladi ljudi su suočeni s ekstremnim siromaštvom i gotovo nikakvim izgledima za poboljšanje životnoga standarda. Ekonomske prilike iznimno su ograničene, a većina stanovništva nema pristup osnovnim uslugama poput zdravstvene skrbi i obrazovanja. Stanovnici su prisiljeni raditi za minimalnu nadnicu, često u jako teškim uvjetima, dok istodobno vlada živi u luksuzu i troši ogromne resurse na vojsku i nuklearni program.
Međutim, nije samo ekonomska bijeda ta koja tjera ljude na bijeg. Politička represija poput tame ušla je u sve pore života ljudi u Sjevernoj Koreji. Režim želi kontrolirati sve, a sloboda izražavanja, mišljenja i okupljanja gotovo da ne postoji. Građani žive u stalnom strahu od denuncijacija jer ih vlast može kazniti i za najmanje odstupanje od službene ideologije. Režim primjenjuje sustav društvene klasifikacije zvan songbun koji određuje status pojedinca na temelju lojalnosti vlasti. Oni koji su svrstani u “nepouzdane” suočeni su s diskriminacijom, a njihovi su izgledi za bolji život gotovo nepostojeći.
Posebno je zastrašujuće to što vlast ne kažnjava samo pojedinca koji je optužen za politički prijestup, nego i cijelu njegovu obitelj, i to kroz nekoliko generacija. Tako obitelji mogu biti deportirane u radne logore gdje su prisiljene na teški rad u nemogućim uvjetima. Preživjeli iz tih logora govore o svakodnevnom zlostavljanju i izgladnjivanju zbog čega mnogi ta mjesta uspoređuju s najgorim zatvorskim sustavima u povijesti. Za mnoge Sjevernokorejce bijeg postaje jedina opcija. No, taj je čin sve drugo osim jednostavan i siguran pothvat.
Pravci bijega
Službenog naziva Demokratska Narodna Republika Koreja, nalazi se u istočnoj Aziji i zauzima sjeverni dio Korejskog poluotoka. Sa zapada je oplakuje Žuto, a na istoku Japansko more. Na sjeveru, u dužini od 1 416 km, graniči s Kinom, dok na sjeveroistoku ima 19 km dugu granicu s Rusijom. Od Južne Koreje odvojena je Demilitariziranom zonom (DMZ), uspostavljenom nakon Korejskog rata duž 38. paralele. Iako naziv sugerira kako je riječ o području bez vojnika, u stvarnosti je DMZ jedna od najčuvanijih, najopasnijih i najmilitariziranijih granica na svijetu koja je prepuna vojnih baza, stražarskih tornjeva i minskih polja.
Tipične rute za sjevernokorejske prebjege koji putuju u Južnu Koreju kroz Kinu i jugoistočnu Aziju
Vlada strogo nadzire granice, a oni koji budu uhvaćeni u pokušaju bijega, suočavaju se s teškim posljedicama, uključujući dugogodišnje zatvorske kazne, mučenje ili čak smrtnu presudu. Često su čitave obitelji u opasnosti zbog pokušaja jednog člana da pobjegne jer režim smatra kako cijela obitelj mora snositi posljedice.
Unatoč tim rizicima, tisuće ljudi svake godine odlučuju se na taj korak nadajući se boljem životu izvan granica ove komunističke zemlje.
Glavna ruta bijega za većinu Sjevernokorejaca vodi preko granice s Kinom koja je najbliža i najdostupnija opcija. Međutim, sama činjenica da se Kina nalazi u blizini ne znači da je put siguran ili jednostavan. Naprotiv, on predstavlja početak životno opasne „avanture“ kroz nepoznat i često neprijateljski teritorij.
Granicu čini rijeka Yalu (Amnok) na zapadu i rijeka Tumen na istoku. U zimskim mjesecima, kada voda smrzne, prelazak postaje relativno lakši, ali i dalje iznimno opasan. Sjevernokorejski vojnici, slijepo odani svome vođi, bdiju nad granicom, a u mnogim dijelovima postavljeni su elektrificirani ogradni sustavi što otežava bijeg. Oni koji budu uhvaćeni, suočavaju se s trenutnom deportacijom natrag u Sjevernu Koreju ili, u najboljem slučaju, dugogodišnjim zatvorskim kaznama u Kini.
Za mnoge prebjege konačni cilj je Južna Koreja koja im nudi utočište, pravnu zaštitu i mogućnost novog života. Južnokorejski zakon prepoznaje sve Sjevernokorejce kao svoje građane i pruža im državljanstvo nakon bijega. Međutim, put do Južne Koreje iz Kine nije jednostavan i često traje mjesecima, pa čak i godinama.
Nakon što stignu u Kinu, moraju pronaći način kako ilegalno prijeći u treće zemlje poput Mongolije, Vijetnama, Laosa ili Tajlanda koje im omogućuju azil ili daljnji transfer u Južnu Koreju. Tajland je posebno popularna destinacija jer njegova vlada ne deportira Sjevernokorejce, nego ih šalje u Južnu Koreju putem UNHCR-a.
Jedan od važnijih pravaca bijega prolazi kroz Mongoliju, zemlju koja je poznata po svojoj odbojnosti prema sjevernokorejskom režimu. Mongolske vlasti ne vraćaju izbjegle u Sjevernu Koreju, nego im omogućuju tranzit do Južne Koreje ili drugih sigurnih zemalja. Prelazak u Mongoliju najčešće uključuje prelazak kinesko-mongolske granice, što je vrlo opasno jer kineske vlasti na tom području imaju stroge kontrole. Također, moraju proći kroz surove klimatske uvjete pustinje Gobi, što dodatno otežava bijeg.
Rijetki se odluče ići preko Ruske Federacije jer put kroz nju je iznimno težak i opasan. Oni koji uspiju prijeći te ući duboko u njezin teritorij obično pokušavaju doći do Europe ili drugih zemalja koje su voljne prihvatiti izbjeglice, ali takvi su slučajevi rijetki.
Opasnosti i izazovi na putu
Bijeg iz Sjeverne Koreje ne donosi trenutačno olakšanje, nego započinje dug i iznimno opasan put prepun izazova i neizvjesnosti. Prebjezi se suočavaju s brojnim prijetnjama na svakom koraku, uključujući opasnost od hvatanja i deportacije, trgovinu ljudima, prisilni rad i teške životne uvjete u zemljama kroz koje prolaze.
Jedan od najvećih rizika, posebno na ruti preko Kine, koja je prva destinacija za većinu bjegunaca, jest da ih uhite vlasti.
U skladu s bilateralnim sporazumima između Kine i Sjeverne Koreje, svi koji budu uhvaćeni, deportiraju se natrag u Sjevernu Koreju. Deportacija znači gotovo sigurno surovu kaznu koja može uključivati zatvaranje u političke logore, mučenje, prisilni rad, a u nekim slučajevima i smrtnu kaznu.
Oni koji su deportirani, suočavaju se s iznimno nehumanim uvjetima u zatvorima i radnim logorima gdje su svakodnevno izloženi fizičkom i psihološkom zlostavljanju. Takve okolnosti čine da bijeg postane pitanje života i smrti.
Osim opasnosti od uhićenja mnogi sjevernokorejski prebjezi, osobito žene, suočavaju se s prijetnjom trgovine ljudima. One koje padnu u ruke trgovaca ljudima, bivaju prodane u prisilne brakove ili iskorištavane kao seksualno roblje. Kineski ruralni krajevi, gdje postoji manjak žena zbog politike jednog djeteta, postaju destinacija za mnoge Sjevernokorejke koje su prisiljene udati se za muškarce kojima budu prodane.
Te žene često žive u iznimno teškim uvjetima, bez osnovnih prava, prisiljene na rad i bez mogućnosti napustiti svoje „muževe“.
Trgovina ljudima također uključuje prisilni rad, posebno u slučajevima kada izbjegli traže posao na crnom tržištu u Kini kako bi preživjeli. Kineske vlasti nemaju interesa za zaštitu prebjega, što ih čini iznimno ranjivima na eksploataciju. Stoga su prisiljeni raditi u najgorim mogućim uvjetima, bez ikakve pravne zaštite, pod prijetnjom da će biti prijavljeni vlastima i deportirani natrag u Sjevernu Koreju.
Život i u zemljama tranzita, poput Mongolije, Vijetnama, Laosa i Tajlanda, također je ispunjen teškim uvjetima i nesigurnošću. Iako ove zemlje uglavnom ne deportiraju izbjegle natrag u Sjevernu Koreju, one im ne nude ni trajnu sigurnost ili status izbjeglica. Tako su često prisiljeni skrivati se, živeći u stalnom strahu od otkrivanja ili uhićenja. Mnogi od njih nemaju pristup osnovnim sredstvima za život, uključujući hranu, vodu i sklonište te ovise o pomoći nevladinih organizacija i aktivista.
Oni koji uspiju izbjeći hvatanje, često su prisiljeni kretati se kroz opasne terene uključujući rijeke, planine i džungle kako bi stigli do sigurnih zemalja koje im mogu pružiti azil.
Pored fizičkih prijetnji suočavaju se s teškim emocionalnim i psihološkim izazovima. Odvajanje od obitelji i neizvjesnost stvaraju dubok osjećaj krivnje i tjeskobe. Mnogi ostavljaju iza sebe članove obitelji znajući da oni mogu biti kažnjeni zbog njihova bijega. Strah od neizvjesnosti i stalni osjećaj progonstva uzima veliki emocionalni danak. Također, mnogi nose traume iz prošlog života u Sjevernoj Koreji, uključujući svjedočenje brutalnosti režima, zatvaranja, glad i zlostavljanje. Takva emocionalna opterećenja često se nastavljaju i nakon što dohvate sigurnost, zbog čega im je potrebna dugotrajna psihološka podrška.
Pomoć Crkve
Crkva ima važnu ulogu u pružanju pomoći sjevernokorejskim izbjeglicama, kako na lokalnoj, tako i na međunarodnoj razini. Različite crkvene organizacije, biskupije, karitativne skupine i misije aktivno sudjeluju u humanitarnim naporima kako bi olakšale bijeg i preživljavanje onima koji bježe iz Sjeverne Koreje.
Valja istaknuti kako Južna Koreja ima snažnu kršćansku zajednicu koja aktivno sudjeluje u pružanju pomoći sjevernokorejskim izbjeglicama. Katolička Crkva tako organizira mreže za pružanje pomoći onima koji stignu u Južnu Koreju. Ne samo da nude osnovne potrebe kao što su smještaj i hrana, nego organiziraju i programe integracije u društvo pružajući psihološku podršku i obrazovne programe kako bi mogli lakše započeti novi život.
Jedan od oglednih primjera je Nadbiskupija Seoul koja kroz svoje programe pomaže prebjege u prilagodbi na život u novoj zemlji. Organiziraju radionice, savjetovališta i obrazovne programe kako bi pomogli ljudima koji su pretrpjeli traume u Sjevernoj Koreji da se oporave i reintegriraju u društvo. Također, često rade na podizanju svijesti o problemima ljudskih prava u Sjevernoj Koreji, potičući međunarodnu zajednicu na veću angažiranost u zaštiti izbjeglih.
Iako je pomoć Sjevernokorejcima u Kini opasna i ilegalna, mnoge kršćanske nevladine organizacije, uključujući tajne mreže Katoličke i Protestantske Crkve, riskiraju kako bi pružile podršku izbjeglima. Te organizacije djeluju pod velom tajnosti zbog strogih kineskih zakona.
Christian Solidarity Worldwide (CSW), primjerice, angažiran je na humanitarnim i zagovaračkim aktivnostima za sjevernokorejske prebjege. Oni rade na pružanju izravne pomoći onima koji uspiju pobjeći iz Sjeverne Koreje, dok također lobiraju kod međunarodnih institucija kako bi se vršio pritisak na Kinu da ih ne deportira natrag u Sjevernu Koreju.
Misionari, redovnici i svećenici koji djeluju u zemljama jugoistočne Azije često pružaju izravnu pomoć izbjeglicama koje prolaze kroz opasne teritorije u pokušaju da dođu do sigurne zemlje, često riskirajući i vlastite živote.
Treba podsjetiti i da je papa Franjo nekoliko puta govorio o važnosti pomoći onima koji pate pod represivnim režimima te o potrebi uključivanja globalne zajednice u zaštitu ljudskog dostojanstva. Dok se to ne ostvari, svima ostaje mogućnost moliti za ljude koji pate zbog ludosti jednoga u konačnici bezbožnog režima.
Piše: Marko Aždajić, Katolički tjednik
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️
⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Nigerijski nadbiskup pozvao Trumpa: „Dajte nam oružje i obavještajne podatke da iskorijenimo islamističke teroriste“
Američka mornarica torpedirala je iranski brod u blizini Šri Lanke
ICE’s Presidents’ Day Sweep! Motivirajući pogled na to kako policija štiti američke zajednice